Ekonomski forum u Davosu podstakao je ponovo pitanje sve većeg raslojavanja bogatih i siromašnih pojedinaca u svetu. Neverovatno deluje podatak da su 62 osobe u 2014. godini posedovale više novca nego pola svetske populacije. Ili prognoza za 2016, da će jedan procenat bogatih biti bogatiji od ostalih 99 posto zajedno (OKSFAM).

Piše: Borislav Borović iz Foruma nezavisnih ekonomista Srbije

Ne znam šta će biti formalni zaključci samita u Davosu, ali pouzdano tvrdim da će situacija ići u suprotnom smeru od deklarativnog zalaganja najbogatijih. Oni će biti sve bogatiji, a siromašni sve siromašniji i bedniji. Uključujući i povećanje jaza između bogatog severa i siromašnog juga.

Svaki iole ozbiljniji ekonomista zna da je promena fiskalnih politika država jedan od načina sprovođenja korektiva nepodnošljivih socijalnih razlika u svetu. Uostalom, jedan od uzroka svetske krize je ta relokacija novca koje privatni posednici ne vraćaju preko poreza nazad u privredu. Fantastičan "kanal" ove špekulacije i relokacije kapitala ide preko tzv. poreskih rajeva, of-šor zona, koje su, zapravo, legalizovani modeli poreske utaje i špekulativnih finansijskih mahinacija.

Poreski rajevi ili "tajne nadležnosti" (secrecy jurisdictions po "Mreži za pravedno oporezivanje"), izum su globalne finansijske mreže sa ciljem da se putem deregulacije finansijskog tržišta izvlači profit iz zemalja gde je napravljen u takozvane poreske rajeve po egzotičnim destinacijama, u kojima ne plaćaju porez ili je stopa tog poreza ili taksi simbolična.

U svakom slučaju, za porez ostaju uskraćene zemlje gde je profit ostvaren i tako se direktno urušava ekonomski sistem te države, bila ona nerazvijena ili bogata. Naravno da to teže podnose one slabije ekonomije, ali i najbogatije taj gubitak sve teže podnose. Sve države su toga svesne, ali retko koja se usuđuje da reguliše i do kraja spreči ovakav "pljačkaški pohod".

Lokalni političari očigledno zavise od tih istih utajivača i pljačkaša nacionalnih državnih trezora, a većina njih iz zemalja u tranziciji i sami koriste "pogodnosti" ovih mesta. Naravno da je jedan od razloga svih finansijskih deficita zemalja upravo ovakvo piratsko ponašanje, jer te deficite sigurno ne mogu da nadoknade najsiromašniji u toj zemlji.

Sa druge strane, novac koji se izvlači je u stranoj valuti, pa se postavlja smisao monetarne ili fiskalne politike koja bi spoljnotrgovinske ili devizne deficite svela na razumni nivo. Dakle, ako im sada zakoni idu naruku ili sa nedovoljno jasnim i nepreciznim formulacijama, jasno je da treba promeniti legislativu u smeru da se minimizuju zakonske praznine i da se porez na profit plaća u zemlji gde je ostvaren, a ne gde je prijavljen.

U tom smislu neophodna je i međudržavna saradnja koja bi ušla u trag ovom kapitalu, jer zemlje pojedinačno to teško da mogu same da urade. U pitanju je ogroman novac, a, prema nekim podacima, dve trećina svih transakcija na njujorškom finansijskom tržištu se obavljaju parama iz of-šor zona. Srbija je tipična država koju direktno ugrožava ovo izbegavanje poreza preko poreskih rajeva.

Generalno, ono urušava ekonomski sistem, ali posredno i socijalni, zdravstveni, kulturni sistem, a, na kraju, i samo demokratsko ustrojstvo države. Bilo je nekvih pokušaja i velikih najava da se ove stvari urede, ali se praktično ništa nije pomerilo sa mrtve tačke. Dakle, imamo smer "seljenja" novca i neoporezovanog profita iz zemlje, ali i suprotan smer ulaska tog novca nepoznatog porekla putem procesa privatizacije.

Čudo jedno kako je u Srbiju ulazio takav novac bez ikakvog ispitivanja njegovog porekla, a takvim novcem su kupovana najvrednija državna preduzeća. Zato je privatizacija doživela neslavan kraj, a novac koji je ušao u Srbiju, sada je "umiven i opran" mogao i da iz nje izađe, naravno, sa neplaćenim porezom u Srbiji.

Meta u borbi protiv finansijske nediscipline treba da budu upravo promoteri ovakvog poslovanja, a ne samo vlasnici porodičnih malih preduzeća, na primer. Pranje para i stvarna siva ekonomija su na ruti ka egzotičnim ostrvima, a nikako ne po tezgama beograskih pijaca.

I dok se zemlje EU bore protiv špekulacija sa njihovim firmama koje su sedišta formalno izmestile iz domicilne države na destinacije u of-šor zonama, Srbija još dozvoljava da firme sa sedištem u Srbiji koriste nepreciznu legislativu i poreze na profit (ne)plaćaju u poreskim rajevima.

Vreme je za ozbiljnu državnu akciju, ako se ima volje. (Izvor: Večernje novosti)