Tržište usluga je 2011. ostvarilo oko 70 posto BDP-a EU-27 (oko 9 trilijuna eura gospodarske vrijednosti). Poslovne usluge stvarale su te godine čak 12 posto BDP-a, posredovanje u prometu nekretnina 11 posto, isto toliko i trgovina na malo i veliko te graditeljstvo 6 posto.

Od stvaranja jedinstvenog tržišta roba, udio trgovine robama u bruto dodanoj vrijednosti (BDV) EU porastao je za 5 posto, s tim da je u razdoblju 1999-2011 trgovina robama unutar EU, porasla sa oko 17 posto na gotovo 22 posto BDP-a EU.

Tržište roba počelo se stvarati mnogo ranije. Praktički sve do stupanja na snagu Direktive o uslugama (prosinac 2009.) EU nije imala jedinstveno tržište usluga. Tek tada se europsko tržište usluga počelo defragmentirati, spajati i oslobađati od unutarnjih ograničenja i prepreka.

Tako je 2014. udio unutarnje trgovine uslugama u EU bio jedva 7 posto BDP-a i to kada se gleda samo nove države članice (EU-13) koje su u EU od 2004., uključujući Hrvatsku. Unutarnja trgovina uslugama je te iste godine među starim državama članicama (EU-15) bila svega 5,5 posto vrijednosti BDP-a. Europska komisija razlog vidi u činjenici da se i dalje postoje preostale regulatorne prepreke slobodi poslovnog nastana i prekograničnog pružanja usluga.

Komisija ističe kako najveći udio u unutarnjoj trgovini uslugama u EU ima sektor profesionalnih i poslovnih usluga tj. 25 posto 2013. godine. U tom sektoru je prekogranična trgovina u razdoblju 2010-2013 porasla za 5,6 posto. Najveći doprinos dale konzultantske, računovodstvene i revizorske usluge, za razliku od jače reguliranih odvjetničkih usluga i usluga zapošljavanja.

Tržište usluga stvara oko 30 posto dodane vrijednosti prerađivačke industrije. Od tog doprinosa usluga, 40 posto se odnosi na doprinos profesionalnih i poslovnih usluga. Također, taj sektor doprinosi izvozu prerađivačke industrije sa čak 30 do 40 posto (Europska komisija, 2014.)

Novi poslovi koji se otvaraju na tržištu usluga imaju utjecaj i na razvoj prerađivačke industrije. Taj fenomen može se nazvati – servisizacija industrije. Proizvodni procesi u prerađivačkoj industriji, upravo temeljem doprinosa usluga, sve se više automazitiraju, digitaliziraju i robotiziraju pa govorimo o Industriji 4.0. Time se potiče efikasnost i produktivnost upravo temeljem inputa koji dolazi i sektora profesionalnih i poslovnih usluga, pogotovo IT usluga.

Za rast dodane vrijednosti prerađivačke industrije ključne su upravo usluge koje povećavaju kvalitetu – istraživanje i razvoj, dizajn i oblikovanja proizvoda, marketing, odnosi s javnošću, poslovno savjetovanje, IT podrška, logistika, nabava i distribucija, održavanja industrijskih pogona i proizvoda i postprodajne usluge. Takve usluge čine lanac dodane vrijednosti u modernoj industriji i često se ugovaraju s vanjskim pružateljima (outsourcing).

Lanac dodane vrijednosti u modernoj industriji

Kada se gleda udio trgovine uslugama koja se obavlja na unutarnjem tržištu EU u odnosu na BDP pojedine države članice, daleko najviše koristi od liberalizacije ima Luksemburg. Naime, 70 posto luksemburškog BDP-a stvara prekogranična trgovina uslugama na unutarnjem tržištu EU. Malta, Irska, Cipar i Estonija slijede prema istom pokazatelju. Odmah nakon Estonije nalazi se Hrvatska (10 posto BDP-a stvara prekogranična trgovina uslugama u okviru unutarnjeg tržišta). Taj podatak govori kako je liberalizacija tržišta usluga dala doprinos rastu hrvatskog gospodarstva nakon pristupanja Uniji, što se vidi na izvoznom rezultatu.

Kada je u pitanju tržište usluga EU, bitno je istaknuti kako su pozitivni učinci liberalizacije tržišta uslugama u izravnoj vezi sa stupnjem administrativnog pojednostavljenja odnosno deregulacije uvjeta pružanja usluga, kao i poslovne klime u cijelosti. Tako Dutch Planning Bureau procjenjuje doprinos implementacije EU Direktive o uslugama rastu prosječnog godišnjeg BDP-a država članica EU-a između 0,6 do 1,5 postotnih bodova, dok Copenhagen Institute daje istu procjenu na razini 0,8 postotnih bodova.

Procjena Europske komisije iz 2012. govori o 1,1 postotnih bodova doprinosa. Dakako, Europska komisija procjenjuje kako bi ambiciozna deregulacija tržišta usluga i digitalizacija administrativnih procedura putem EUGO mreže jedinstvenih kontaktnih točaka za usluge, doprinosila prosječnom godišnjem rastu BDP-a država članica od 1,8 do 2,6 postotnih bodova.

Europska komisija procjenjuje kako trenutno uklanjanje prepreka na europskom tržištu usluga može dati doprinos prosječnom godišnjem rastu produktivnosti 5, stranih investicija 4 i trgovine 7 postotnih bodova. U slučaju prosječnog stupnja daljnje liberalizacije, odnosno dodatnog umjerenog uklanjanja prepreka, taj bi se doprinos još dodatno povećao za barem 30 postotnih bodova. U najboljem scenariju, ambiciozna liberalizacija tržišta usluga bi doprinijela godišnjem rastu produktivnosti 14, stranih investicija 13 i trgovine 15 postotnih bodova.

Važnost sektora za cijelo EU tržište

Važnost sektora profesionalnih i poslovnih usluga za EU leži u transferu i prelijevanju znanja (knowledge spill-overs) koja su potrebno konkurentnoj industriji za podizanje kvalitete, kao i drugim uslužnim sektorima. Zato europski razvojni okvir ističe važnost povezivanja industrije i usluga (umjesto čestih predrasuda prema jednom ili drugom). Kako se u sektoru profesionalnih i poslovnih usluga nalazi potencijal trgovinskog rasta, za EU ima bitnu ulogu i zato se predlaže daljnje uklanjanje ograničenja i prepreka profesionalnim i poslovnim uslugama.

Takav smjer značio bi da pružatelji usluga mogu poslovati na EU tržištu, pogotovo prekogranično, administrativno što lakše, uz što niži trošak regulacije. Počevši od registracije poslovnog nastana koja treba biti elektronička, do dobivanja dozvola (premda dozvole u dobrom načelu EU prava slobode pružanja usluga uopće ne bi trebale postojati – tzv. zero-licencing).

Obrtnici često mogu biti zakinuti ako je tržište tj. određeni sektor rezerviran samo za trgovačka društva (diskriminacija prema pravnom obliku). Mogu se javiti ograničenja na obavljanje više vrsta uslužnih djelatnosti, ograničenja trajanja dozvola, ograničenja marketinga nekih usluga (npr. odvjetničke usluge), fiksne tarife, ograničenja na broj stranaca u upravnim odborima i druge vrste prepreka.

Kod ishođenja dozvola nerijetko se traži nerazmjerno veliki broj dokumenata, odnosno podaci se traže i više od jednom (dok EU načelo glasi: once-only). U nekim državama članicama trgovačko društvo se registrira uz uvjet ovjere dokumenata kod javnog bilježnika, što košta novca i vremena. Isto vrijedi i za druge vrste dokumenata. Takve kao i druge vrste prepreka, u suprotnosti su s EU pravilima koja vrijede na unutarnjem tržištu usluga.

Profesionalne i poslovne usluge su infrastruktura gospodarstva utemeljenog na znanju. Kako bi poslovni subjekti povećali svoju produktivnost, korištenje profesionalnih i poslovnih usluga može im doprinijeti u učenju najboljih praksi, povećanju efikasnosti, pristupu financiranju, boljoj raspodjeli poslovnih zadataka, boljem korištenju energije, otkrivanju tržišnih potencijala, unaprjeđenju marketinga i komunikacije te jačanju izvozne orijentacije.

Korištenje profesionalnih i poslovnih usluga od strane javne uprave, kao i vanjsko ugovaranje (outsourcing) isporuke javnih usluga, može bitno povećati transfer znanja potrebnih za profesionalizaciju javnog upravljanja u smjeru isporuke visoke kvalitete i efikasnosti javnih politika i pametnije regulative koja bi rasteretila gospodarstvo.

Prioriteti

EU Strategija jedinstvenog tržišta (Single Market Strategy – SMS) izašla je sa svrhom da potakne nastavak velikog posla – integraciju EU tržišta u jedinstvenu cjelinu. Poslovanje preko granice za pružatelje usluga i dalje može otežano zbog restrikcija koje se postavljaju na prekogranične pružatelje.

Statistike o prekograničnoj trgovini uslugama unutar EU mogu se poboljšati prema mišljenju Europske komisije upravo uklanjanjem preostalih prepreka tj. defragmentacijom tržišta. Pružateljima profesionalnih i poslovnih usluga se pogotovo otvaraju prilike koje su i dalje zatomljene visokom regulacijom pojedinih profesija i preprekama koje su prema EU pravu već trebale biti uklonjene.

Takav smjer dodatno bi olakšao izvoz hrvatskih profesionalnih i poslovnih usluga na EU tržište. Istovremeno, na hrvatskom tržištu usluga (koje je već primijenilo pravila slobode prekograničnog pružanja usluga (a treba još dodatno ukloniti određene prepreke) otvorio bi se prostor za više konkurencije za isporuku kvalitetnog znanja koje treba cijelom gospodarstvu (kao i javnoj upravi).

Izazov otkrivanja dodanog potencijala europskog tržišta usluga već je bitno promijenio način formuliranja i dizajna kao i provedbe javnih politika na razini EU te niza država članica, uključujući Hrvatsku. Prioritet same industrijske politike sve je manje poticati izravno putem državnih potpora (osim ako se radi o pametnom rješenju – npr. poticanje istraživanja i razvoja).

Politike se sve više definiraju horizontalno u smjeru pametne regulative (smart regulation) i smanjenja troška regulacije, potpune digitalizacije procesa te stvaranja još boljih uvjeta za integraciju tržišta i internacionalizaciju. Gledajući najbolje primjere, Nizozemska, Velika Britanija, Danska i Irska (kao i Poljska, Češka npr.), bitno su redefinirale ulogu javne uprave – u smjeru stvaranja uvjeta za što lakše poslovanje i pristup unutarnjem tržištu EU. To je jedan od hrvatskih reformskih prioriteta.

Referenca

Europska komisija (2015): Izvješće o integraciji jedinstvenog tržišta te konkurentnosti u EU i njezinim državama članicama
(Izvor: Banka.hr)