Digitalna ekonomija značajno utječe na način na koji radimo, živimo, zabavljamo se, učimo i komuniciramo. Sam pojam se odnosi na gospodarstvo pokretano digitalnim tehnologijama i često se povezuje s pojmom Internet ekonomije.

Piše: Vedran Kružić, pomoćnik ministra ekonomije Hrvatske zadužen za sektor trgovine i unutrašnje tržište

S obzirom da je Internet kapilarno povezan s tradicionalnim sektorima, gotovo je nemoguće odrediti granicu digitalne ekonomije. Procjenjuje se da se 75 posto dodane vrijednosti koju generira digitalna ekonomija stvara upravo korištenjem digitalne tehnologije u tradicionalnim industrijama.

Digitalna ekonomija ubrzava protok informacija te zbog toga predstavlja i opasnost i priliku. Opasnost, zbog toga što skraćuje razdoblje u kojima akteri mogu sačuvati neku informaciju ili znanje koji omogućuju konkurentsku prednost.

Prednost, zbog toga što olakšava stjecanje znanja, učenje i pristup tržištima – pristup potrošačima. U isto vrijeme, potrošači (korisnici) postaju svjesniji, zahtjevniji i mobilniji, odnosno manje vjerni – lakše mijenjaju preferencije i dobavljače u potrazi za najboljim rješenjima koja u načelu prilagođavaju svojim potrebama i očekivanjima.

Neto učinak digitalne ekonomije nesporno je pozitivan. Osobito za male i otvorene zemlje poput Hrvatske. Otvaraju se nove prigode za ekonomski rast kroz internacionalizaciju poslovanja, ekonomski rast, dinamičnije sudjelovanje naših tvrtki u svjetskim lancima vrijednosti. Postavlja se pitanje kako realizirati te prigode?

Leadership, a ne spontanost

Uspješna digitalna transformacija zahtjeva posvećeno vodstvo (leadership). Ne postoji primjer uspješne tehnološke transformacije tvrtke ili društva  koja se odvijala spontano, „bottom-up“. Dovoljno je navesti primjer Estonije. Zahvaljujući odlučnosti i podršci politike i ključnih donositelja odluka estonsko se društvo doista može smatrati digitaliziranim s visokim postotkom građana koji koriste e-servise.

Efikasna javna e-uprava danas je primjer korištenja modernih tehnologija u postupku podizanja standarda javne usluge, njihove dostupnosti i cijene te uštede vremena za svoje građane. 

Jedino što se sigurno mijenja ključni su mehanizmi transformacije. U prvoj fazi, u zadnjoj četvrtini prošloga stoljeća, snažne tehnološke tvrtke rasle su na valu globalizacije, dakle ekstenzivno, širenjem tržišta.

U prvoj četvrtini ovoga stoljeća svjedočimo intenzivnom razvoju koji se temelji na inovacijama i njihovim kombinacijama u sve bržim i boljim komercijalnim primjenama. U takvim uvjetima možemo očekivati pojavu velikoga broja novih poslovnih modela, proizvoda i usluga, te nastanak novih inovativnih ekosustava.

Jačinu navedene transformacije ponajbolje karakterizira činjenica da je prije 40 godina 80 posto vrijednosti najvećih 500 kompanija u Standard & Poors' indeksu činila materijalna imovina. Danas je odnos obratan: 80 posto vrijednosti 500 najvećih kompanija nematerijalna je imovina – prvenstveno znanje i vještine zaposlenika, patenti, intelektualni kapital, znanje inkorporirano u proizvode i usluge. Procjenjuje se da se oko 35 posto BDP-a najrazvijenijih zemalja stvara u sektorima i tvrtkama čiji napredak počiva na zaštiti intelektualnog vlasništva.

Stoga ćemo pedesetgodišnje razdoblje razvoja digitalnih tehnologija 1975.- 2025. u budućnosti možda interpretirati onako kao što danas interpretiramo razdoblje 1875.-1925. u povijesti razvoja i primjene električne energije. Edison je eksperimentima u drugoj polovici sedamdesetih godina 19. st. došao do komercijalno upotrebljive električne rasvjete.

New York Times je 1910. objavio prvi oglas za radio emisiju (da, radio emisije su se tada oglašavale u novinama!), a već oko 1925. većina industrijskih pogona i gradova pogonjena je električnom energijom, dok se radio kao medij pretvarao u ono što danas nazivamo "industrijom" elektroničkih medija.

Velika transformacija industrije

Kao što je električna energija promijenila ne samo industriju nego i način života i sposobnost ljudi da realiziraju svoje potencijale, danas se sve mijenja pod pritiskom širenja novih digitalnih tehnologija. Poremećaj (disrupcija) koji je izazvao razvoj digitalne ekonomije različito je utjecao na pojedine sektore. Medijska industrija najviše je pogođena utjecajem digitalnih tehnologija.

Medijska industrija u potpunosti je promijenjena posljednjih dvadeset godina pod utjecajem interneta, aplikacija, digitalizacije te promjenama navika i načina života korisnika. Gotovo jednakim intenzitetom digitalizacija je utjecala na telekomunikacijski i financijski sektor te na trgovinu, karakterizirana rastom internetske trgovine koja samo u EU danas okreće 300 milijardi eura s tendencijom 20 postotnog godišnjeg rasta.

Očekuje se da će u godinama pred nama digitalna ekonomija, tehnologije, servisi  i usluge koje ju pokreću, značajnije promijeniti, transformirati, procesno orijentirane industrije, energetiku i javne usluge, kao što su zdravstvo, školstvo ili administraciju. Značajno će utjecati na produktivnost, zapošljavanje i korisničko iskustvo u navedenim sektorima.

Današnju industriju, koja prolazi kroz najveću transformaciju, nazivamo i Industrija 4.0. Trendovi i tehnologije koji bitno mijenjaju industriju su big data i analitika, autonomna robotika, cyber sigurnost, proširena stvarnost (augmented reality), horizontalna i vertikalna integriranost sustava, 3D printing, novi modeli simulacije itd. Pred i post proizvodne usluge dodaju značajan dio vrijednosti finalnog industrijskog proizvoda u kojem tradicionalna materijalna proizvodnja čini tek jedan dio vrijednosti.

Hrvatska je donekle specifična po tome što postoji ogroman prostor uvođenja digitalnih usluga i sadržaja u turizam kroz digitalnu platformu koja bi povezala turizam, hotele i privatne iznajmljivače s hrvatskim proizvođačima, naročito prehrambenom industrijom, kreativnim industrijama, poglavito industrijom zabave, te trgovcima na internetu. Navedena platforma i na nju vezane aplikacije stvorile bi značajniji ekosustav brojnih tvrtki koje bi na ovom projektu pronašli nove izvore rasta i zapošljavanja, a doseg prodaje proširio bi se na čitav svijet.

Potencijali rasta

Svako razmišljanje o potencijalima treba poći od činjenice da je cijeli svijet tržište. Prema procjenama Boston Consulting Group očekuje se da će do kraja 2016. oko tri milijarde ljudi na svijetu koristiti Internet. Svijet će u 2020. biti "mjeren i analiziran" pomoću 25 milijardi senzora kroz Internet of Things tehnologiju. Očekuje se da će samo u G-20 vrijednost digitalne (Internet) ekonomije doseći 4.200 milijarde dolara. U najrazvijenijim zemljama svijeta ona već danas čini 4,2% BDP-a.

U digitalno najrazvijenijim zemljama digitalna ekonomija danas čini znatno veći udio od mnogih tradicionalnih industrija (Velika Britanija 12%, Južna Koreja 8%, SAD 5,5%, Njemačka 4% BDP-a 2015. godine). Pri tome digitalna ekonomija raste sedam puta brže od tradicionalnih sektora. Rast u EU iznosi 12% godišnje tako da procjene govore o 600 milijardi eura dodane vrijednosti koja se stvara u digitalnoj ekonomiji u EU. Očekuje se da će do 2020. u digitalnoj ekonomiji biti otvoreno 16 milijuna radnih mjesta. Gotovo svi novootvoreni poslovi zahtijevati će napredne vještine i kompetencije korištenja digitalnih tehnologija.

Za Hrvatsku nemamo precizne brojke. ICT sektor sudjeluje s 4,5% u bruto dodanoj vrijednosti, od čega usko definirano informatičko programiranje i usluge s 1,1%, i vrlo brzo rastu. Prema Anketi o radnoj snazi, ICT sektor zapošljava 45.000 osoba ili oko 3% od ukupnoga broja anketno zaposlenih, što je neznatno ispod europskoga prosjeka, ali to se postiže zahvaljujući komunikacijama. U računalnom programiranju imamo zaostajanje, pa je samim time i potencijal rasta znatno veći.

Vjerojatno najbolji indikator digitalne ekonomije je Indeks digitalne ekonomije i društva (DESI), koji objedinjuje europske indikatore digitalne uspješnosti. Taj je pokazatelj otkrio prednosti i izazove na području digitalne ekonomije u Hrvatskoj.

Relativno zaostajanje

Prema razvijenosti digitalnog gospodarstva i društva Hrvatska danas zauzima nisko 24. mjesto u EU. Integracija digitalne tehnologije u tvrtke realnog sektora dimenzija je DESI-ja 2015. u kojoj je Hrvatska postigla najveći uspjeh. Hrvatska zauzima 10. mjesto među državama članicama. Hrvatski mali i srednji poduzetnici koriste se internetskim poslovanjem. Hrvatska u toj dimenziji zauzima visoko 3. mjesto u EU.

Udio hrvatskih poduzeća koja se služe tehnologijama za elektroničku razmjenu informacija (18 %), računalnim oblakom (16 %) i društvenim medijima (15 %) u skladu je s prosjekom europskih zemalja ili iznad njega. Udio poduzeća koja izdaju e-račune nešto je niži od prosjeka za 2015. Stoga treba omogućiti obvezno zaprimanje e-računa u javnom sektoru početkom 2016. godine, što će zasigurno doprinijeti većem volumenu razmjene e-računa i većim uštedama poduzetnicima i proračunu RH.

Prema DESI-u hrvatska su poduzeća sklonija iskorištavanju prednosti koje proizlaze iz internetske trgovine. Usluge internetskom trgovinom prodaje 25% malih i srednjih poduzeća u Hrvatskoj, što je znatno više od prosjeka EU-a (15 %), a 8 posto trguje sa subjektima u drugim državama članicama (u odnosu na 6 posto u EU-u), na što ukupno otpada čak 11 posto prometa (u odnosu na 8,8 % u EU-u).

Rezultati ispod europskog prosjeka ostvareni su u ostalim kategorijama DESI-a. Izuzetno zaostajemo na području povezivosti i razvoja širokopojasnog interneta, kvalitete ljudskih resursa, ukupnog korištenja interneta te nešto sporijeg uvođenja digitalnih rješenja u interakciju stanovništva i poslovnog sektora s javnom upravom. Ove brojke ukazuju na potrebu za ozbiljnim mjerama i politikama  za unapređenje svake od navedenih kategorija.

To nas dovodi do ključa istaknutog na početku teksta: posvećeno i odlučno vodstvo. Hrvatsko (relativno) zaostajanje može se objasniti nedostatkom odlučnog vodstva razvoja digitalne ekonomije, prisutnog i u vladinom i u privatnom sektoru. Procesi su složeni, poremećaji i promjene značajne, informacije decentralizirane, znanja raspršena i teško je (p)ostati najbolji, jer sve je više dobrih – ljudi uče više i brže no ikada prije u povijesti.

Stoga posvećeno vodstvo treba shvatiti kao upravljanje koje potiče na promjenu, inoviranje, na učenje o prilikama u digitalnoj ekonomiji, osigurava resurse koji su potrebni za digitalnu transformaciju i koje tu transformaciju aktivno provodi osiguravajući pri tome brze i razborite odluke koje usmjeravaju organizaciju.

Navedena odlučnost i posvećenost u ovom trenutku nedostaju, kako u vladi i ostatku javnog sektora tako i mnogim kompanijama, iako je transformacija 2016.-2025. nešto o čemu bitno zavisi sposobnost za ekonomsko preživljavanje u novom svijetu. Novoj ekonomiji koju danas nazivamo – digitalna ekonomija. (Izvor: Banka.hr)