ZAGREB – Razgovarao sam s guvernerom Hrvatske narodne banke Borisom Vujčićem i mislim da za dvije godine možemo pokrenuti proces uvođenja eura, a za četiri godine bi to bilo u potpunosti provedeno, rekao je u Berlinu hrvatski premijer Tihomir Orešković, izazvavši čuđenje kod poznavatelja domaće ekonomije, budući da je gotovo nemoguće da Hrvatska uvede euro prije 2021., odnosno 2022., kako je to nedavno i pojasnio guverner Vujčić.

Vujčić je nedavno objasnio da je prvo potrebno zaokrenuti trend rasta javnog duga koji je trenutno i najveća prepreka uvođenju eura, pa potom nekoliko godina dokazivati da smo spremni održavati takav trend, negdje do 2020., i tek tada mogu početi pripreme u smislu ulaska zemlje u europski tečajni mehanizam, što traje još dvije godine.

 Možda je dakle Orešković mislio na pripreme koje u užem smislu znače da se bar dvije godine mora provesti u europskom tečajnom mehanizmu, te bi se u tom optimističnom scenariju euro dakle mogao uvesti najranije 2022., no ako jest, nije se baš najspretnije izrazio budući da pripreme u širem smislu znače usuglašavanje s Maastrichtskim kriterijima, pri čemu je nama najteže dostižan uvjet o udjelu od 60 posto javnog duga u BDP-u, a s njima se ne može početi 2020., već odmah i na njima treba raditi permanentno, budući da je trenutni udio javnog duga u BDP-u od 90 posto zaista visok.

– Istina je da smo razgovarali o procesu uvođenja eura i pretpostavljam da je premijer mislio na to da bi za oko četiri godine, dakle 2020., mogle početi pripreme za uvođenje eura ulaskom zemlje u europski tečajni mehanizam, što je samo po sebi već dosta jako jamstvo da će se euro uvesti, no i to traje dvije godine. Ali uvesti euro već za četiri godine, objektivno nije moguće – rekao nam je jučer Vujčić.

Općenito je prvi preduvjet za smanjivanje udjela javnog duga u BDP-u (selektivna) štednja, ali prije svega ubrzanje gospodarskog rasta, pri čemu bi on morao biti bar 4 posto, odnosno bar jednak kao visina kamata koju na kredite plaćamo jer se u suprotnom, budući da su one više, stalno stvara novi dug i povećava gruda snijega.

Problem javnog duga

Udio proračunskog deficita od 3 posto u BDP-u više i nije toliki problem budući da je prošla Vlada pokrenula rast, pa se i proračun počeo uravnotežavati, a na ovoj je dakle da rast poveća toliko da se i dug počne uravnotežavati. Stopa inflacije nije prepreka (imamo čak deflaciju), a uvjet stabilnost tečaja smo oduvijek jedino i ispunjavali. Postoji i uvjet konvergencije kamatnih stopa, pri čemu one ne smiju biti puno veće (ne više od 2 postotna boda) no u zemljama eurozone s najnižom inflacijom, no kod nas su povezane s kreditnim rejtingom, a on je opet povezan s javnim dugom.

Ono što međutim posebno strši u Oreškovićevoj izjavi jest činjenica da je sam po stupanju na dužnost među ciljevima koje misli postići naveo i spuštanje udjela javnog duga na samo 80 posto do 2020., te rast BDP-a od 3 posto. To naravno nije dosta da bi se počeo uvoditi euro, ciljeve su ekonomisti ocijenili totalno neambicioznima, pa ili je premijer revidirao prvotne ciljeve tako da budu usuglašeniji s ciljevima monetarne politike, ili je naprosto previdio povezanost javnog duga i uvođenja eura.

Marić: Euro uvodimo kad ispunimo kriterije

Ministar financija Zdravko Marić podsjeća da je Hrvatska pristupanjem Europskoj uniji preuzela i obvezu uvođenja eura kada budu ispunjeni kriteriji za to.

– Vidjeli ste iz programa Vlade da je uz gospodarski rast i zapošljavanje fokus na konsolidaciji proračunskog manjka i stabilizaciji, odnosno smanjivanju javnog duga. Upravo su to dva kriterija koja u ovom trenutku ne ispunjavamo. U tom kontekstu je ta izjava i dana. Što se tiče samih rokova i okvira, u ovom trenutku je teško, neću reći spekulirati o tome, ali pred nama je mnogo toga što trebamo ispuniti, ne samo kriterije iz Maastrichta nego općenito ispuniti cilj, a to je stabilizacija i smanjivanje javnog duga – pojašnjava ministar Marić.

Na pitanje je li realno da 2020. godine uđemo u eurozonu, naglašava da čak i kada ispunimo sve uvjete za uvođenje eura, prvo ulazimo u tzv. tečajni mehanizam koji također iziskuje procedure od otprilike dvije godine.

– U tom kontekstu treba gledati i cijeli vremenski horizont ispred nas. Teško je komentirati je li to realno ili nije. Dakle, 2020., sigurno ne prije toga. Znači razdoblje nakon toga, o tome možemo govoriti – poručio je ministar Marić.

Mišljenje saborskih zastupnika

Upitan za komentar te izjave saborski zastupnik Mosta Ivan Lovrinović je u Hrvatskom saboru odgovorio da je njegovo mišljenje kako je to "ubrzani put prema grčkom scenariju" i da se ne treba u njega zaletati. Tom prilikom je podsjetio da se na taj korak nisu odlučile i neke zemlje koje su već dugo u Evropskoj uniji, poput Danske, Švedske, Poljske ili Češke. "Danska neće uvoditi (evro) jer ima tu klauzulu, Poljska je najavila odgodu do daljnjeg na neodređeno vrijeme, Češka također.

Tu se ne smijemo zalijetati, jer to je jedan od ključnih alata u okviru ukupne europske politike za održavanje konkurencije nacionalnog gospodarstva", kazao je Lovrinović.

Prema njegovom mišljenju, Hrvatska "neće biti spremna razgovarati o euru za deset godina, a kamo li da ga uvede". Istaknuo je i da je brzo uvođenje eura "strategija prethodnog i sadašnjeg vodstva HNB-a, jer su oni poticali brzu i sveobuhvatnu eurizaciju financijskog sustava i čitavog gospodarstva i time su zemlju izložili neviđenom valutnom riziku"

"Brzo uvođenje eura odgovaralo bi samo bankama i uvoznicima, a čitavo gospodarstvo došlo bi u grčki scenarij", zaključio je Lovrinović. Za uvođenje evra treba zadovoljiti pet kriterija Za ulazak u Europsku monetarnu uniju, odnosno evrozonu, članica Europske unije mora zadovoljiti pet kriterija

. Inflacija ne smije biti viša od 1,5 odsto od stope inflacije u tri zemlje članice s najnižom inflacijom, budžetski deficit treba biti ispod 3 odsto BDP-a, javni dug ispod 60 odsto BDP, dugoročne kamate ne smiju biti više od dva odsto iznad stope koje imaju tri zemlje članice s najnižim kamatama, a zemlja mora zadovoljiti i kriterij stabilnosti kurs, koji podrazumijeva sudjelovanje u Evropskom kursnom mahanizmu.

Posljednji dostupni podaci pokazuju da Hrvatskoj više od dvije godine bilježi stagnaciju ili pad potrošačkih cijena, odnosno deflaciju, u januaru ove godine po godišnjoj stopi od 0,8 odsto.

Budžetski se deficit za prošlu godinu procjenjuje na nivou od oko 4 odsto, a Vlada ga je nedavno usvojenim smjernicama za izradu ovogodišnji budžet procijenila na razini od 3 odsto BDP-a. Hrvatski je javni dug, pak, na razini od oko 85,5 odsto BDP-a.

Gordan Maras iz SDP-a je, pak, rekao da je nužno odvojiti ono što je logično i ono što je poželjno, a da mu se brz ulazak Hrvatske u evrozonu ne čini realnim, jer će nam trebati duže vrijeme da zadovoljimo kriterije za to. Dodao je da bi "volio da premijer objasni kako misli to ostvariti, ukoliko to želi".

S druge strane, kaže Maras, Hrvatska je već visoko evroizirana zemlja te "ne trebamo juriti u euro i eurozonu jer je kod nas rizik tečaja, tržišta, i svega vezanog uz euro, vrlo nizak". Ujedno, kaže Maras, postavlja se pitanje bi li uvođenje evra kao u nekim drugim zemljama dovelo do inflacije, odnosno povećanja cijena.

"Većina zemalja koje su ušle u eurozonu dobile su i inflaciju uz to, odnosno, europske cijene. Pitanje je da li je to Hrvatskoj potrebno i zašto bismo mi jurili u to. Ne moramo juriti, Hrvatska neće imati neke pretjerane benefite. Mislim da nije realno to što Orešković govori. Ne bih htio docirati, ali neka mu savjetnici malo pojasne kako stvari stoje što se tiče ulaska u eurozonu", zaključio je Maras. 

Ivan Šuker iz HDZ-a, pak, ističe da je Hrvatska ionako već visoko evroizirana zemlja te nam je "sve vezano uz euro". Smatra i da je Hrvatskoj u interesu da uđe u evrozonu i tako riješi niza problema, posebno kao zemlji koja ima vrlo razvijen turizam.

Upitan, pak, je li realno da Hrvatska sve kriterije za ulazak u evrozonu ispoštuje za četiri godine, Šuker je odgovorio da je "najlakše reći da se nešto ne može napraviti", "Europska komisija je jasno poslala poruku onima koji su mislili da su nešto napravili, a evidentno je da se ništa nije napravilo. To je i poruka da se te strukturne reforme konačno moraju napraviti", rekao je Šuker te dodao da mu nije jasno "zašto preko 80 odsto građana Hrvatske ima štednju vezanu na euro".

"Vidite da je velika rasprava oko valutne klauzule. Sve te priče u tom trenutku nestaju. Iskreno govoreći, lako je reći ne treba ovo, ne treba ono, međutim postavlja se pitanje da nema tih osigurača i mehanizama zaštite, kolika bi bila cijena kapitala, a kolika visina kamatne stope. Na kraju krajeva, vidite da je i povećani izvoz, koji se događa u zadnjih godinu dana, posljedica toga što smo postali dio zajedničkog tržišta, na koje pouzetnici sami izlaze i prodaju svoju robu", rekao je Šuker. (Izvor: Novi list/Večernji list)