BERLIN – Iako je u Njemačkoj dogovor o prestanku rada atomskih elektrana već gotova stvar, u Lingenu u Donjoj Saskoj ne razmišljaju o prekidu proizvodnje gorivih elemenata za atomske elektrane, ali ne za one u Njemačkoj nego u inostranstvu.
Već i materijali koji se koriste za proizvodnju gorivih elemenata, takozvanih “štapova”, za atomske elektrane sa vodenim hlađenjem su noćna mora za zaštitnike životne sredine: to je obogaćen uraniumj, doduše u formi oksida, a u toj tehnologiji se u gorive elemente može dodati i određena količina plutonijevog oskida. No još veći problem za ekologe jest u koje to atomske elektrane odlaze ti “štapovi”: između ostalih u belgijske nuklearne elektrane Tihange 2 i Doel 3.
Prva je već nebrojeno puta dolazila u njemačke medije, kako zbog smetnji, eksplozije – ali “samo” na trafostanici elektrane, ali i zbog pukotine koja je navodno na temelju reaktora. Nije u mnogo boljem stanju niti Doel 3 čija je gradnja počela još 1969. Problem je što i jedna i druga leže u neposrednoj blizini Aachena: eventualna havarija u tim belgijskim elektranama bi gotovo sasvim sigurno uzrokovala nesagledive štete i u samoj Njemačkoj – i naravno u nedalekoj Holandiji.
I Holandija je već upozorila vladu Belgije da ne želi takvu opasnost na vlastitom pragu i zatražila njihovo zatvaranje. Još su glasniji zahtjevi i iz Njemačke, čak i od trenutne njemačke ministarke za zaštitu okoline Barbare Hendrik. Međutimi Volter Šumaher iz "Akcione grupe protiv atomske energije” iz Aachena je gorko razočaran njemačkom ministricom. Ona je, kaže on, dva puta prošle godine bila u Aachenu i “svaki put je obećala kako će se svom snagom založiti za zatvaranje tih belgijskih atomskih elektrana", kaže Šhumaher. "Ali onda se utvrdilo da jedna njemačka kompanija proizvodi gorive elemente za te krntije od reaktora i gospođa Hendricks to odobrava. To se kod nas shvata kao svjesna prijevara", kaže aktivist.
Ako i nije prijevara, njemačka ministrica je zaista tek ov sedmice pred Bundestagom morala priznati da je njeno ministarstvo “temeljito ispitalo” ovaj slučaj, ali da “nema pravnih osnova” da se taj njemački pogon zatvori. Naime, kompanija u Lingenu je tek ogranak francuskog energetskog koncerna Areva, a Francuzi niti ne razmišljaju o zatvaranju atomskih elektrana.
Nije sporno da je iz Lingena u ove belgijske elektrane samo prošle godine otišlo pedesetak transporta sa gorivim elementima, ali dok se preduzeće u Njemačkoj pridržava svih važećih propisa o zaštiti okoline, nema zakonskih osnova za njeno zatvaranje. Ministarka je obećala “provjeriti pod kojim pravnim okolnostima” bi zatvaranje ipak moglo biti moguće, ali to bi moglo potrajati.
Za Angeliku Clauben iz organizacije “Međunarodni doktorii za sprječavanje atomskog rata” (IPPNW) čak i ti argumenti ministrice nisu prihvatljivi: "Njemačka vlada se ne smije dalje sakrivati iza neodrživih pravnih tumačenja koja nemaju veze sa stvarnošću." Ova organizacija je i sama inicirala izradui stručnu studiju čiji je zaključak: "Obzirom da njemačka vlada smatra upitnim stanje reaktora u Belgiji, ona može – i mora zabraniti isporuku gorivih elemenata iz ove njemačke kompanije. Osnova ove zabrane jest ugrožavanje sigurnosti Savezne Republike Njemačke, obzirom da bi eventualna katastrofa u tim belgijskim reaktorima sigurno zahvatila i područje ove zemlje.”
To tumačenje prihvata i stranka Zelenih u Bundestagu pa tako i stručnjakinja za atomsku energiju te stranke Silvia Kotting-Uhl napada ministricu: “Argumentacija vlade je sve više proturječna. Krajnje je vrijeme za promjenu politike.” Jer ako vlada traži od susjedne zemlje da obustavi rad reaktora, ne može pomagati njihov rad isporukom goriva, dodaje Kotting-Uhl. I stranka Ljevice u Bundestagu ne prihvata obrazloženje ministrice okoliša Hendricks.(DW)
