U sve oštrijem takmičenju SAD i Kine u proizvodnji čipova, Južna Koreja će uložiti preko 400 milijardi evra u vlastiti razvoj industrije poluprovodnika. Nastaće proizvodni park koji se prostire na 21.000 hektara.

Na jugu glavnoga grada Seula bi trebao nastati kompleks pogona za proizvodnju čipova koji će biti najveći na svijetu. Naravno da tu glavnu riječ imaju nacionalne uzdanice – koncern Samsung Electronics i SK Hynix, ali tu će i država učestvovati u investiciji koja će do 2047. narasti na 622 biliona korejskih wona (oko 428 milijardi evra).

Predviđene su i porezne olakšice kod investicija, ali i podrške u povećanju konkurentnosti na svjetskom tržištu. Tu je i pitanje samodostatnosti Južne Koreje u snabdijevanja čipovima što bi već do 2030. trebalo porasti s 30 na 50 posto.

Kako najavljuje južnokorejski predsjednik Yoon Suk-yeol, taj mega-pogon bi trebao stvoriti ukupno oko 3,5 miliona radnih mjesta. Kako bi se dostigao cilj u proizvodnji čipova će biti potrebno i proširiti kapacitete atomskih elektrana da bi ta proizvodnja imala dovoljno električne energije, prenosi Deutsche Welle.

Južna Koreja nije nova na tržištu čipova: ona već dominira  60 posto svjetskog tržišta memorijskih čipova, kako DRAM, tako i NAND memorija. Do 2030. bi njihov udio i u proizvodnji drugih, između ostalih i procesorskih čipova trebao porasti sa sadašnjih 3 na 10 posto.

Tu Samsung želi prestići tajvanskog konkurenta TMSC i u proizvodnji “kolača” – waffer, dakle ploča na kojima se posebnim postupkom štampaju integrisani krugovi čitave grupe čipova. Upravo je taj tajvanski proizvođač glavni snabdijevač takvog poluproizvoda na svjetskom tržištu za druge proizvođače.

Planirani pogon u Južnoj Koreji će obuhvatati različite industrijske zone u provinciji Gyeonggi ukupne površine 21 hiljadu hektara – dakle oko 30 hiljada nogometnih igrališta.

Tu već jesu 19 proizvodnih pogona, a do 2047. će ih doći još 16. Tri pogona i dva istraživačka centra bi trebala početi s radom već do 2027. Prema informacijama južnokorejskog ministarstva industrije, Samsung i SK Hynix žele već 2030. svakog mjeseca proizvoditi 7,1 milion takvih “kolača” punih čipova.

– Ako izgradimo našu mega-koncentraciju proizvodnje čipova i prije roka, dospjećemo na svjetski vrh po konkurentnosti u proizvodni čipova i mlađim naraštajima omogućiti vrhunska radna mjesta – smatra ministar industrije Ahn Duk-geun.

Samsung Electronics tu želi uložiti, preračunato, oko 32 milijarde evra, od toga 23 milijarde za šest novih proizvodnih pogona u Yonginu, 33 kilometara južno od Seula. Još prije godinu dana je Samsung najavljivao bitno manji iznos ulaganja, nekih dvadesetak milijardi evra do godine 2042., ali očito je na zahtjev vlade povećao svoje ambicije.

Jer tu su i oko 7,7 milijardi evra za tri nove tvornice u Pyeongtaeku, 54 kilometra južno od Soula i tri istraživačka proizvodna pogona u Giheungu. Tu je onda i SK Hynix koji želi uložiti 7,9 milijardi evra za četiri tvornice na prostoru Yongina.

Razlog tih velikih ambicija Južne Koreje je u ukupnim događanjima na tržištu čipova. Najprije iz opasnosti od izvoza visoke tehnologije, a onda su došli i veliki poremećaji u isporuci za vrijeme pandemije, koji  su i Sjedinjene Američke Države i Evropu natjerali da znatno povećaju vlastitu proizvodnju. Moguća “kolateralna šteta” u tom takmičenju bi mogla biti upravo Južna Koreja: izvoz čipova i poluprovodnika je toj zemlji 2022. donio 129 milijardi dolara što čini 19 posto vrijednosti ukupnog izvoza.

Čipova će se tražiti sve više, ali ako bi se tražilo manje čipova iz Južne Koreje, to bi bio ozbiljan udarac za čitavu nacionalnu ekonomiju.

– Koreja je na prvoj liniji borbe na svjetskom tržištu u poluprovodnicima, što je ekonomska prilika, ali i tamošnje firme izlaže riziku – sažima Troy Stangarone iz Korejskog ekonomskog instituta u Washingtonu.

Glavni konkurenti tu ne štede u podrškama: SAD je proglasio CHIPS and Science Act kojim s 52,7 milijardi dolara potpore želi privući što više proizvođača čipova u tu zemlju. Tu se odazvao i Samsung koji u Texasu gradi tvornicu čipova vrijednu 17 milijardi dolara.

S druge strane i nakon što je SAD strogo ograničio izvoz čipova najviše tehnologije, Kina takođe podržava što brži razvoj vlastitih tvornica poluprovodnika. Tu je onda i Japan koji na glavnom otoku Kyushu takođe podstiče gradnju još jednog industrijskog parka za čipove s pogonima Sonya i tajvanskog TSMC-a. A novih čipova najviših sposobnosti će trebati mnogo: tako i šef OpenAI-ja, Sam Altmann još traži partnera koji će biti u stanju proizvoditi čipove u razvoju vještačke inteligencije.

Južna Koreja je do sad imala koristi što su to bila “mala vrata” kroz koja je i američka tehnologija mogla dospjeti u Kinu: posebnim ukazom su južnokorejski proizvođači izuzeti od američkih sankcija protiv Kine i oni su smjeli izvoziti u Kinu opremu i strojeve. Od toga su koristi imali pogoni za NAND-memorijske čipove prije svega za mobilni prijenos podataka i Samsunga i SK Hynixa u kineskom Dalianu.

Ali južnokorejski koncerni sve više imaju dvojbi oko proizvodnje u toj državi: i ove sedmice je SK Hynix još jednom morao negirati glasine kako planira prodaju pogona u toj kineskoj metropoli. Zapravo je on postao vlasnik tek nedavno: u decembru 2020. ga je kupio od američkog Intela za devet milijardi dolara.

Prema analizi instituta Bloomberg Intelligence, Sjedinjene Države dominiraju u pet od deset stupnjeva proizvodnje čipova, između ostalih nanošenje silikonskih slojeva na “kolače”, njihovu kemijsku obradu u željene sheme i u “tačkanju”, spajanju slojeva tamo gdje trebaju biti u doslovce mikroskopskim razmjerima.

Japan, ali i Nizozemska, dominiraju u ostalim stupnjevima kao što je čišćenje “kolača” i u litografiji. Time Južna Koreja već zaostaje u ključnoj ulozi proizvođača čipova, u odnosu na SAD i njegove saveznike, i u tehnologiji, materijalima i know-howu. Zato i južnokorejski proizvođači svojim tvornicama žele navesti američke firme da i njih prihvate kao važnog partnera kako bi ojačali vlastitu proizvodnju.