Konverzija kredita u francima obilježila je proteklu godinu bankarstva u Hrvatskoj. Banke su zbog toga prema nekonsolidiranim i nerevidiranim izvješćima za 2015. zabilježile ukupan gubitak od 4,3 milijarde kuna. Podaci koji su predstavljeni prvom broju HUB Pregleda 2016. prevode ovu brojku u omjere profitabilnosti: ostvaren je povrat na prosječnu aktivu od -1,1% i povrat na prosječan kapital od -8,1%.

Piše: Velimir Šonje, osnivač i direktor firme za poslovno savjetovanje "ArhivAnalitika" iz Zagreba

Prošlost u poslovanju nije presudna. Važnije su sadašnjost i budućnost. Problem troškova konverzije ostaje u pravnoj domeni, dok trenutni događaji na ekonomsko-financijskoj sceni postaju odlučujući su za ponašanje banaka u ovoj i sljedećoj godini. Gledano iz te perspektive, razvoj će zavisiti o tri ključna čimbenika: kvaliteti aktive, padu pasivnih kamatnih stopa i potražnji za kreditima.

Prolazi li vrhunac loših kredita?

Upravo objavljeni podatci o lošim kreditima krajem prošle godine po prvi put pokazuju preokret ranije rastućega trenda. Oporavak ekonomske aktivnosti počeo se prenositi i na kretanje ovog pokazatelja:

Smanjenje omjera loših kredita nije presudno samo zbog stabilnosti banaka. Ono je presudno zbog utjecaja na ponašanje banaka u ovoj i narednim godinama.

Poboljšanje kakvoće kreditnog portfelja samo po sebi ohrabruje na uzimanje novih rizika. Dodatan pozitivan učinak može se pojaviti zbog očekivanja manjeg opterećenja operativnog rezultata ispravcima vrijednosti i rezervacijama u uvjetima gospodarskoga rasta. Radi se o tome da je stupanj rezerviranosti postojećeg portfelja loših kredita relativno visok.

To znači da će poboljšanje kakvoće kredita voditi ka sve manjim potrebama za ispravcima vrijednosti i rezervacijama. Ako oporavak bude dovoljno jak, moguće je da se neki plasmani pokažu bolje naplativima od očekivanja, pa može doći i do oslobađanja dijela rezervacija. To će imati pozitivan utjecaj na profitabilnost banaka.

Međutim, profitabilnost banaka se u zadnje vrijeme smatra negativnom pojavom. Ne razumije se da ona predstavlja poticaj za rast apetita za rizikom i agresivnije tržišno natjecanje. Jače tržišno natjecanje vodi željenom smanjenju kamatnih stopa. U ovom trenutku tome posredno pogoduje i razina kamatnih stopa u EU.

Gdje je kraj pada pasivnih kamatnih stopa?

Japan pa Švicarska, zatim Švedska i Eurozona, imaju negativne kamatne stope tržišta novca. Međutim, kamatne stope na depozite pokazuju se otpornima na pad ispod 0,5% kod banaka u Eurozoni. Izostanak prijenosa negativnih kamatnih stopa s tržišta novca na depozite u ovom trenutku nije hrvatska briga, jer naše banke zbog rizika države kasne u procesu snižavanja kamatnih stopa za Eurozonom.

Iako su kamatne stope na najvažnije depozite u Hrvatskoj izvan intervala Eurozone, padajući trend pasivnih kamatnih stopa vidljiv je i u Hrvatskoj i za sada se čini da će se nastaviti. Kamatne stope na nove depozite u eurima kreću se oko 1,5%, pa bi i ukupne prosječne stope na dugoročne depozite, prikazane na slici, uskoro mogle pasti ispod 2%. To znači niže troškove financiranja banaka. Niži kamatni troškovi znače mogućnost za nuđenje kredita uz povoljnije kamatne stope (što se već vidi u zadnjim ponudama banaka).

Međutim, važno je shvatiti kako i zašto rizik države posredno usporava dinamiku ovog procesa.

Rizik djeluje putem tržišnih procesa supstitucije. Prvi bitan rizik je percepcija rizika štednje u domaćim bankama naspram rizika štednje u inozemnim bankama. Ako kamatne stope na štednju kod domaćih banaka ne kompenziraju za taj rizik, štednja će se početi odlijevati u inozemstvo.

Drugi bitan rizik je rizik države. Banke mogu znatno spustiti pasivne kamatne stope i riskirati odljev dijela štednje ako taj izvor mogu zamijeniti relativno jeftinijim zaduženjem u inozemstvu. Iz istih inozemnih izvora mogle bi financirati i agresivniju ponudu kredita uz niže kamate.

No, sada to ne mogu učiniti, jer je zaduženje u inozemstvu relativno skuplje od domaćih depozita s obzirom da se cijena rizika države izravno ugrađuje u cijenu ino-zaduženja. Kako rizik države zavisi o stanju gospodarstva, institucionalnim rizicima i fiskalnoj politici, normalizacija ovih čimbenika u svakom bi slučaju mogla doprinijeti bržoj konvergenciji kamatnih stopa.

Kada će se probuditi potražnja za kreditima?

Dakle, trenutni odnos naslijeđa visokih rezervacija iz razdoblja krize, poboljšanja kakvoće kreditnog portfelja i pritisaka na pad kamatnih stopa, otvara mogućnost pojave istovremenog rasta profitabilnosti, zaoštravanja tržišnog natjecanja i nuđenja kredita po povoljnijim uvjetima. Ostvarenje toga scenarija zavisi i o ostvarenju vanjskih uvjeta.

Prije svega o normalizaciji rizika države i institucionalnih rizika te o nastavku gospodarskog oporavka u EU i Hrvatskoj. Čak i ako se steknu spomenuti uvjeti, ostaje pitanje druge strane tržišta – potražnje za kreditima. Buđenje potražnje ne zavisi samo o kakvoći ponude kredita, nego i o spremnosti stanovništva i poduzeća za preuzimanje novih rizika. (Izvor: Banka.hr)