Kako bi se spriječila nova financijska kriza regulatori traže od europskih banaka izdavanje dodatnih obveznica s rokovima dospijeća dužim od pet godina. S druge strane, europski osiguravatelji upozoravaju da im njihovi regulatori priječe kupovati takav dug. 
Prema pravilima Basela III o likvidnosti europske banke trebale bi prikupiti oko 2,3 bilijuna eura (oko 3,2 bilijuna dolara), navodi njujorško osiguravajuće društvo McKinsey & Co. Insurers, najveći kupac takvog duga. No, pravila Solvency II koje je prihvatila Europska unije poskupljuju držanje takvog duga što bi osiguravatelje moglo odvratiti od kupnje.
“Dvije regulatorne odredbe se međusobno sukobljavaju", upozorava Simon Hills, izvršni direktor Britanske udruge banaka koja predstavlja više od 200 zajmodavaca iz 60 zemalja.
"Jedna odredba navodi da trebate imati više dugoročne imovine, a druga da morate paziti kada kupujete takve vrijednosnice ako ste osiguravajuće društvo. To je veliki problem za banke", tumači Hills za Bloomberg.
Predsjednik Europske komisije Jose Barroso rekao je da je novi sustav financijske regulacije izgrađen suradnjom država, regulatora i međunarodnih institucija, na temelju iskustava stečenih u najgoroj financijskoj krizi u posljednjih 70 godina, uz podršku političkih vođa poput njemačke kancelarke Angele Merkel i američkog predsjednika Baracka Obame.
Zajednički napor potkopava neusklađenost propisa za banke i osiguravajuća društva, upozoravaju izvršni menadžeri iz financijske industrije i lobisti koji se zalažu za labavije regulaciju.
Basel III, koji bi trebao biti implementiran 2019. godine, zahtijeva od banaka da drže dovoljno gotovine ili likvidnih sredstava kako bi podmirile obveze u godinu dana. Namjera je odvratiti banke od kratkoročnih financijskih instrumenata drugih zajmodavaca čija je nelikvidnost došla do izražaja tijekom financijske krize, otjeravši u stečaj Lehman Brothers Holdings Inc.
Europskim bankama prema sadašnjem poslovnom modelu kroz osam godina nedostajat će likvidna sredstva u iznosu od 2,3 bilijuna eura, navodi McKinsey. To je oko polovice ukupnog kapitala s kojim raspolažu banke i deficit likvidnosti prema Baselu III. Prema procjeni McKinseya deficit američkih banaka iznosi oko 2,2 bilijuna dolara.
Kako bi nadoknadile taj deficit, banke bi trebale izdavati obveznice s dospijećem dužim od godinu dana ili prikupiti više depozita od građana. Bloomberg navodi da su europske banke u posljednjih 12 mjeseci plasirale su 893 milijuna dolara obveznica s dospijećem dužim od pet godina.
Osiguravatelji drže oko 60 posto bankarskog obvezničkog duga, no primjena dogovora Solvency II, koji na snagu stupa 2013. godine, mogla bi to promijeniti.
Nova pravila za osiguravatelje poskupljuju držanje dugoročnih korporativnih obveznica u trenutku kada bi banke trebale na tržište izbaciti rekordnu vrijednost izdanja.
Ako ne uspiju prodati obveznice, banke će se morati više zaduživati kod drugih banaka, prikupljati više dugoročnih depozita ili smanjiti kreditiranje, upozoravaju analitičari.
Vjerojatnije je, ipak, da će Baselski odbor za superviziju banaka olabaviti predložena pravila kako bi dopustio bankama da svoje obveze podmiruju imovinom jednake ročnosti, navodi Bloomberg pozivajući se na mišljenje financijskih stručnjaka.
Lloyds banking Group Plc najveći je britanski stambeni kreditor i britanska banka koja će morati najviše povećati dugoročna sredstva. Oko pola njene ukupne imovine koja iznosi 298 milijardi funta (oko 477 milijuna dolara) ima dospijeće kraće od jedne godine, navodi se u prezentaciji objavljenoj prije mjesec dana. Glasnogovornica banke nije željela to komentirati, navodi Bloomberg.
U eurozoni sposobnost banaka da plasiraju obveznice na tržištu kapitala određena je više kreditnim rejtingom zemlje u kojoj posluju nego njihovim ukupnim financijskim portfeljom, tako da će najveće probleme imati grčke, irske i portugalske banke.
Solvency II propisuje da iznos kapitala koji osiguravatelji drže u korporativnim obveznicama mora biti proporcionalan njihovu dospijeću, bez obzira na relativni povrat koji donose, navodi se u izvješću njujorške konzultantske tvrtke Morgan Stanley and Oliver Wyman Group.
Društva moraju držati u pričuvi 8,2 posto nominalne vrijednosti petogodišnjih obveznica i 16,5 posto vrijednosti desetogodišnjih, čak i ako je prinos 200 baznih bodova iznad prinosa određenog dospijećem. Prema sadašnjim propisima europski osiguravatelji svoj kapital moraju uskladiti samo sa svojim obvezama, ne i sa imovinom.
Prema novim propisima ulaganje u bankarske obveznice osiguravateljima više neće biti atraktivno, kaže Paul Achleitner, financijski direktor Allianza, za Bloomberg. "Imamo situaciju u kojoj potražnja za svježim kapitalom raste, ali, zahvaljujući gospodarskom okruženju i propisima koje nameće regulator, interes za takvim ulaganjima će padati", zaključuje Achleitner.
European Insurance and Occupational Pensions Authority (EIOPA), institucija koja za Europsku komisiju priprema Solvency II, smatra da novi propisi neće utjecati na odluku osiguravatelja hoće li ulagati u obveznice s kraćim ili dužim rokom dospijeća.
Kapitalni troškovi mogu biti "izraženiji" kod dugoročnih obveznica zbog njihove veće volatilnosti, smatra Carlos Montalvo, izvršni direktor EIOPA-e. Montalvo dodaje da razmatraju problem.
Osiguravatelji najčešće kupuju obveznice s vrlo dugim rokom dospijeća, poput mirovinskih, koje obično dospijevaju za 30 godina.
Solvency II mogao bi potaknuti osiguravatelja na veća ulaganja u državne obveznice koje se smatraju manje rizičnima, no niži prinosi donijet će, procjenjuju osiguravatelji, 15-postotno smanjenje mirovinskih prihoda što bi regulator trebao uzeti u obzir.
Ako će pružatelji usluga morati financirati kreditima umjesto izdavanjem korporativnih obveznica, potrošač će plaćati veću rentu ili će imati manja mirovinska primanja. U svakom slučaju je na gubitku, upozoravaju financijski stručnjaci.
Čak i bez novih pravila Solventnost II, bankovni regulatori se bore za pobjedu nad osiguravatelja kao kupci novih vrijednosnih papira dizajniran kako bi se poduprle njihove kapitalne osnovice
Industrija osiguranja ima ograničen apetit za konvertibilnim obveznicama koje su mogu pretvoriti u vlasničke udjele. Na taj način se u krizi mogu apsorbirati gubici. No, ti vrijednosni papiri nemaju potencijal rasta kao dionice niti zaštitu od gubitka vrijednosti kao obveznice, tumače u udruzi britanskih osiguravatelja.
Slab interes osiguravatelja za konvertibilnim obveznicama u kombinaciji sa zahtjevima Solvency II oko dugoročnih obveznica znači da osiguravateljna industrija neće moći zadovoljiti potražnju banaka za svježim kapitalom, što znači da će one morati potražiti druge izvore financiranja.
