Usprkos nedavnom dogovoru o otpisu 50 posto grčkog duga strahuje se od bankrota te zemlje i čitave eurozone, a najpesimističnija predviđanja dovode u pitanje vjerodostojnost eura i dugoročnu opstojnost Europske unije. 
Autor: Đurđica Ognjenović
Rejting agencije snižavale su ocjene nekim od najpoznatijih bankarskih veličina starog kontinenta (npr. Lloyds), ali i državama poput Italije i Španjolske. To dodatno otežava situaciju jer brojne europske banke u svojim portfeljima imaju državne obveznice tih zemalja, pa tzv. “sovereign debt“, koji je dosad uvijek bio klasificiran kao besprijekorno ulaganje, odjednom nosi značajne rizike i podrazumijeva veće rezerviranje, pad adekvatnosti kapitala i ugrožavanje solventnosti.
Posebno su ranjive francuske banke, što je proteklih mjeseci pojačavalo tenzije između europskih političkih čelnika, jer je Francuska istovremeno drugi najznačajniji izvor financiranja Europskog fonda za spašavanje banaka (EFSF).
Ugrožavaju li trenutačna događanja na eurotržištu hrvatske banke i na koji način? Za odgovor na to pitanje potrebno je prvo provjeriti njihovu ovisnost o izvorima financiranja na europskom međubankarskom tržištu.
Analizom izvora financiranja i planova hrvatskih banaka za korištenje ino-međubankarskih pozajmica i depozita može se zaključiti kako je najznačajniji izvor financiranja generički rast domaćih depozita. Oni iznose 66 posto svih izvora banaka prema podacima s kraja ovogodišnjeg travnja, a značajnijeg povlačenja kreditnih linija ili depozita ino-banaka dosad nije bilo (oni čine tek 26% ukupnih bankarskih izvora).
Jedina je izravna posljedica, koju su neke banke već osjetile, poskupljenje financiranja. Zbog smanjene stope minimalno potrebnih deviznih potraživanja s 20 na 17 posto u ovogodišnjem ožujku banke su tijekom 2011. iskoristile dio tako oslobođene likvidnosti za nove plasmane, odnosno smanjile potrebe namicanja sredstava iz drugih izvora, pa tako i onih iz inozemstva.
Istovremeno su banke bile suočene sa značajno smanjenom potražnjom za dugoročnim kreditiranjem, većom potrebom refinanciranja i restrukturiranja ranije odobrenih plasmana, snažnijom potražnjom klijenata za financiranje obrtnog kapitala.
Kako su istovremeno počele primjenjivati oštrije kreditne politike (opreznije su birale klijente i njihove projekte) ukupni kreditni rast u 2010. godini iznosio je tek 3,5 posto.
Razina solventnosti cjelokupnog bankarskog sustava je zadovoljavajuća i stabilizirala se na 14 posto pokrivenosti aktive kapitalom te je, prema ocjeni HNB-a, rizik od povećanja insolventnosti zaustavljen.
Za zaključiti je, dakle, kako ni likvidnost, a ni solventnost hrvatskih banaka nisu u izravnoj vezi s događanjima u eurozoni.
Anketirane banke potvrdile su da nisu imale problema s ino-financiranjem. Raiffeisen banka, PBZ, Erste & Steiermärkische banka, Zagrebačka banka, Hypo Alpe Adria Banka, Splitska banka, OTP, Banka Kovanica, Podravska banka i Banco Populare navode kako nije bilo problema s financiranjem niti ih očekuju. Manji broj banaka neće niti koristiti ino-finaciranje u 2012. godini.
U Zagrebačkoj banci kažu kako imaju osigurane izvore financiranja za cijelu 2012. unutar grupe te raspolažu svojim domaćim izvorima.
