BANJALUKA – “Vitaminkin” ajvar sto odsto je domaći proizvod, ali do krajnjeg korisnika stiže u tuđem pakovanju! Teglu i poklopac “Vitaminka” mora da uveze, jer u Republici Srpskoj i cijeloj BiH ne postoji preduzeće, koje proizvodi ambalažu!

U  zemljama regiona preduzimljivi biznismeni su se dosjetili da otvore proizvodne pogone i na tržište izbace raznoraznu ambalažu, koju proizvođači iz BiH moraju da uvoze i godišnje izdvajaju milionske iznose za to.

Potvrđuju to podaci Uprave za indirektno oporezivanje BiH, prema kojima je u BiH tokom prošle godine uvezeno staklene i plastične ambalaže u vrijednosti od čak 37,9 miliona KM. U prvih devet mjeseci ove godine uvezeno je staklene i plastične ambalaže u vrijednosti od oko 30 miliona KM. Od toga se na staklenu ambalažu odnosilo 17,1 milion KM.

– Kada je u pitanju plastična ambalaža, u ovoj godinu uvezeno je čepova, poklopca, zaklopca i ostalih zatvarača od plastičnih masa u količini od 985 tona, ukupne vrijednosti 6,4 miliona KM. Balona, boca i sličnih proizvoda od plastike uvezeno je 1.486 tona, ukupne vrijednosti 6,7 miliona KM – rekao je portparol UIO Ratko Kovačević.

Ovi proizvodi se najviše uvoze iz Hrvatske, Srbije, Slovenije, Mađarske, Austrije, Njemačke, Italije, Švedske i Švajcarske.

Direktor "Vitaminke" Žarko Mikić, slaže se da se na ambalažu troši mnogo novca, jer, primjera radi, njihovo preduzeće, osim etiketa i kartona u koji se roba pakuje, mora da uveze tegle, boce, čepove, poklopce i to uglavnom iz zemalja regiona, odnosno Srbije i Hrvatske.

– Onoliko koliko izdvojimo za nabavku repromaterijala, odnosno voća i povrća, toliko se potroši na ambalažu. Pri tome nemamo mnogo izbora, u regionu postoji nekoliko proizvođača ambalaže koji imaju monopolski položaj i od kojih moramo kupovati po uslovima i cijenama koje oni postave – ističe Mikić.

Dodaje da je rok za plaćanje ambalaže manji od 90 dana, dok "Vitaminki" treba 12 mjeseci da naplati svoje proizvode, zbog čega često imaju poteškoće prilikom finasiranja troškova ambalaže.

U fabrici za preradu vode "Vitinka" iz Kozluka kažu da je situacija nešto povoljnija, jer postoje neki manji proizvođači plastike, dok staklenu ambalažu uglavnom uvoze.

– Na to se troše milionski iznosi, iako po mom mišljenju, postoje uslovi da se ti proizvodi bez problema proizvode kod nas. Oni koji imaju kapital, a ne znaju gdje da ga ulože imali bi veliku šansu u ovoj oblasti – mišljenja je generalni direktor ove fabrike, Stevo Savić.

Da bi proizvodnja ambalaže olakšala poslovanje domaćim proizvođačima slažu se i u prehramebnoj industriji "Sava" iz Bijeljine, koja staklenu ambalažu nabavlja u Hrvatskoj, a limenke u Bugarskoj.

– Bilo bi dobro kada bi se i kod nas organizovala ova proizvodnja, ali bojim se da naši proizvođači ne bi bili konkurentni proizvođačima iz ove oblasti koji su mnogo odmakli kada je u pitanju tehnologija i kvalitet proizvoda – smatra savjetnik za marketing i komunikaciju u ovom preduzeću Dragomir Ljubojević.

Sličnog mišljenja su u Bihaćkoj pivari, gdje smatraju da bi bilo teško organizovati ovu vrstu proizvodnje, koja nikada nije postojala na prostoru BiH.

– Da bi se proizvodnja ambalaže, koja je zasnovana na toplotnoj energiji, isplatila, cijene goriva bi trebalo da budu niske. Osim toga, teško bi domaći proizvođači mogli da udovolje zahtjevima savremenog tržišta kada je u pitanju ambalaža – rekao je direktor ove pivare, Edin Ibrahimpašić.