VAŠIGNTON  – Prema novoj procjeni jedne kompanije čiji softver za platne spiskove koristi gotovo petina poslodavaca u Sjedinjenim Američkim Državama, posao je, usljed pandemije COVID-19, od sredine marta do sredine aprila izgubilo više od 20 miliona radnika u privatnom sektoru u toj zemlji.

Istraživanje specijalizovanog internet sajta “Marketvoč” pokazuje da je u aprilu otpušteno čak 22 miliona ljudi i da će nezaposlenost možda dostići 15 odsto, a slične brojke očekuju se u mjesečnom izveštaju jednog državnog statističkog zavoda, koji će biti objavljen sutra, piše “Forin polisi”.

I pored programa američkih federalnih vlasti kojim se preduzećima nudi oprost dugova ako ne otpuste radnike, nezaposlenost u SAD raste mnogo brže nego u Evropi, navodi list.

Ekonomista i nobelovac Džozef Štiglic smatra da je program, za koji je izdvojeno oko 670 milijardi dolara, katastrofalan.

“Novac ne ide tamo gde je najpotrebniji – najranjiviji ga ne dobijaju”, rekao je Štiglic za “Forin polisi”, dodajući da, budući da broj nezaposlenih i dalje raste, poslodavci očigledno ne veruju da će im Trampova administracija oprostiti dugove.

Štiglic je istakao da se, na osnovu procjene koliko bi, umesto toga, koštalo direktno davanje novca zaposlenima, može zaključiti da bi ta suma bila samo mali dio sredstava koja su za aktuelni program izdvojile američke vlasti.

Za pristup nalik Štiglcovom odlučio se jedan broj evropskih zemalja, čije su vlade, u namjeri da izbjegnu masovna otpuštanja, ponudile da u visokom procentu izdvoje novac za zarade zaposlenih.

Sagledavajući stanje na tržištima rada Njemačke i SAD, analitičari “Forin polisija” su, u članku objavljenom krajem prošlog mjeseca, citirali jednog njemačkog ekonomistu koji je upozorio na “vrtoglav” rast nezaposlenosti u njegovoj zemlji na 5,9 odsto, i naveli da je, poređenja radi, stopa nezaposlenosti u SAD u tom trenutku već približavala udjelu od 20 odsto.

Ali, kako ističe list, nevoljama nije kraj ni za Evropu, jer se, zbog učešća države u isplati zarada, može očekivati rast javnog duga, a nije nemoguće ni nastupanje nove finansijske krize, poput one koja je počela 2008. godine.

Tada je, navodi list, reakcija vlasti u SAD bila agresivna i relativno izdašna, dok su, nasuprot tome, članice Evropske unije djelovale razjedinjeno i rukovodile se politikom štednje. (Tanjug)