BON – Ruski ministar inostranih poslova Sergej Lavrov nedavno je u Ankari rekao da će teška zloupotreba dolara kao vodeće valute sigurno naposlijetku dovesti do njene propasti.

Međutim, postavlja se pitanje da li je to zaista tako?

Ako je stabilnost valute povezana sa povjerenjem u onog koji je izdaje, onda stvari ne stoje dobro sa američkim dolarom, piše Dojče vele (DW).

Donald Tramp se iz Vašingtona bori protiv ostatka svijeta. Usred trgovinskog rata sa Kinom, on se zakačio sa Rusijom i Turskom, a one uzvraćaju udarac i to bolno, dovodeći u pitanje vodeću poziciju svjetske sile – najprije kada je riječ o valuti.

Kako je, međutim, sve počelo?

Pobjednički pohod dolara je počeo 14. februara 1945. na brodu “Kvinsi” koji je bio usidren i blizini Sueckog kanala. U trbuhu krstarice bila je uređena jedna soba za prijem gostiju sa nekoliko na brzinu sakupljenih fotelja i stolova na orijentalnom tepihu.

Američki predsjednik Ruzvelt je svom saudijskom gostu obećao vojnu zaštitu, a kralj Ibn Saud se zauzvrat obavezao da će naftom ubuduće trgovati u dolarima.

Tako je ta valuta povezana sa “crnim zlatom”.

To je, kako piše DW, bio srećan slučaj za SAD, jer je potražnja za naftom narednih godina stalno rasla, pa time i potražnja za dolarima. Dolar se sve više koristio u međunarodnom poslovanju.

Tako je i danas.

Međunarodni monetarni fond (MMF) procjenjuje da se 62 odsto svjetskih monetarnih rezervi čuva u dolarima, a poređenja radi, evro čini 20 odsto tih rezervi, a udio jena i funte je manji od pet odsto.

I 85 odsto svih deviznih transakcija se odvija preko dolara, a američka Uprava federalnih rezervi (Fed) je stalno podržavala globalnu vodeću ulogu dolara i starala se o likvidnosti, jer je upravo likvidnost dolara i činila tu valutu interesantnom za ulagače.

Ekonomista Beri Ajhengrin kaže da je u pitanju “bestidna privilegija” za SAD. Ali, ni on ne vidi alternativu, jer oba najvažnija rivala imaju svoje probleme: evro je, kako kaže Ajhengrin, valuta bez države, a kineski renminbi je valuta sa previše države.

Što znači: ako se evro nađe u krizi, nema vlade koja će garantovati za njegovu stabilnost. A kinesku valutu kontroliše političko vođstvo a ne snage tržišne privrede, navodi se u analizi.

U SAD se, međutim, trenutno ne može govoriti o kontrolisanoj situaciji kada je riječ o politici i privredi, a predsjednik Tramp se ne libi da druge zemlje, pa i Kinu, optuži da manipulišu renminbijem, da bi potom objavio tvit sa preporukama Centalnoj banci kako da vodi novčanu politiku.

I ekonomska politika Donalda Trampa je nepouzdana, njegove akcije često protivriječe jedna drugoj: govori o velikim trgovinskim sporazumima, ali su u djelo dosad sprovedene samo najave o povlačenju SAD iz određenih sporazuma, a nijedan od obećanih novih sporazuma.

Trgovinski spor sa Kinom, neizvjesnost u ophođenju sa Rusijom, spor sa Turskom zbog kojeg je vrijednost lire drastično pala, sve to dovodi do toga da, u aktuelnoj situaciji, dolar nije tako sigurna luka.

Ostaje međutim pitanje: koja valuta će ubuduće davati takt?

Rusija i Turska su najavile da će se u međunarodnoj trgovini vratiti sopstvenim valutama – i da neće ići okolnim putem, preko dolara.

Možda će i druge zemlje da se povedu za njihovim primjerom, ocenjuje DW.

U tom slučaju će dolar biti manje dominantan u globalnoj trgovini, ali, on će ostati najjača valuta sve dok se Sjedinjenim Američkim Državama i u najvećem haosu bude poklanjalo veće povjerenje nego državama sa drugim valutama, zaključuje se u analizi. (Agencije)