BEOGRAD – Tačan broj javnih preduzeća u Srbiji javnosti je nepoznat, ali se pretpostavlja da ih ima nešto više od 700 i da u njima radi čak 10 odsto svih zaposlenih na republičkom i lokalnom nivou.

Vlada Srbije je odlučna da reformu javnih preduzeća sprovede jer je reč o veoma važnom poslu koji pre svega treba da doprinese konsolidaciji javnih finansija i da unapredi efikasnost ukupne privrede.

Početkom ove sedmice očekuje se da će vlada saopštiti plan ušteda za 700 javnih preduzeća, odnosno koja će od tih preduzeća biti privatizovana, a koja će ići u stečaj.

A šta reforma javnih preduzeća znači najbolje tumače stručnjaci koji kažu da to pretpostavlja ozbiljan menadžment, porast cena njihovih proizvoda i usluga, otpuštanje viška zaposlenih, privatizaciju i zatvaranje onih koja nemaju budućnost, obustava snabdevanja neplatiša i raskid sa održavanjem socijalnog mira preko preduzeća u državnom vlasništvu.

Reforma javnih preduzeća je i jedna od tema u razgovorima sa predstavnicima mišije MMF-a koja do 20. novembra boravi u Srbiji, a uoči njihovog dolaska najčešće je spominjan zahtev te međunarodne finansijske institucije da iz javnog sektora treba otpustiti gotovo 100 hiljada zaposlenih.

Srbija će uraditi sve što traži Međunarodni monetarni fond (MMF) u vezi sa reformom javnih preduzeća, jer je to dobro za zemlju, izjavio je premijer Aleksandar Vučić koji, međutim, strahuje da to neće biti lako i očekuje, kaže, otpor.

"Imam strah od borbe za javna preduzeća, jer su u pitanju dugogodišnje navike koje treba menjati, a to je teži zadatak nego što sam očekivao", kazao je premijer.

Ministar finansija Dušan Vujović, koji sa misijom MMF-a razgovara o programu koji prvi put uključuje 12 javnih preduzeća za koja će biti određeni svi kriterijumi koji će morati da se prate, a jedan od njih je i smanjenje plata, izjavio je ranije da se to pre svega odnosi na Telekom, Železnice, EMS, EPS, Pošte, Puteve Srbije, Srbijavode…

Prema njegovim rečima, za svako od ovih preduzeća postoje razna rešenja, ali Srbija, kako je rekao, mora da gleda najbolja iskustva u svetu.

"Za neka je rešenje privatizacija ili delimična privatizacija, a Telekom je kandidat za to. Za neke je pitanje samo pravna i upravljačka reorganizacija. Za neka je rešenje davanje u koncesiju", precizirao je ministar.

Govoreći o EPS-u, on je rekao da ne bi trebalo da se privatizuje po delovima, već da privuče stranu dokapitalizaciju.

"Da EPS iskoristi resurse koje ima, da iskoristi činjenicu da ima ogromne rezerve uglja koje nećemo moći da koristimo u punom iznosu kada postanemo članovi EU i da se sada to koristi da bi se proizvodila struja i izvozom struje finansirale te investicije", naveo je on.

Direktor EPS-a Aleksandar Obradović tvrdi da je planom reorganizacije tog javnog preduzeća predviđena ušteda od minimum 100 hiljada evra dnevno, koliko to preduzeće sada gubi.

On plan reorganizacije preduzeća najavljuje za kraj ovog ili početak narednog meseca, da bi se, kako kaže, sladeće godine krenulo u korporativizaciju i centralizaciju EPS-a.

Uštede, međutim, nije moguće postići bez otpuštanja, rekao je Obradović i dodao da će po tom pitanju biti u direktnoj koordinaciji sa vladom i sindikatima.

I ministarka građevine Zorana Mihajlović razgovarala je sa delegacijom MMF-a o reformi javnih preduzeća i tom prilikom ih upoznala sa započetim reformama u Železnicama Srbije, gde je, kako je navela, sprovedena prva faza restrukturiranja, odvajanjem upravljanja infrastrukturom i prevoza.

Ministar privrede Željko Sertić je nakon razgovora sa predstavnicima MMF-a saopštio da se javna preduzeća nalaze u velikim problemima, što je rezultat niza pogrešnih ekonomskih odluka u prethodnom periodu.

Stručnjaci se slažu da velika javna preduzeća poput EPS-a, Železnica i Telekoma Srbije, ali i firme slične njima, predstavljaju ogroman problem za budžet.

Član Fiskalnog saveta Vladimir Vučković smatra da javna preduzeća, kako sada posluju, mogu da "progutaju" svaku uštedu koja se teškom mukom ostvari.

Verovatno će se za njih formulisati srednjoročni ciljevi i prolazna vremena", kazao je Vučković i dodao da bi to moglo da znači da će se vlast opredeliti za skidanje najvećeg broja tih preduzeća sa državne kase.

Prema njegovim rečima, nema fiskalne konsolidacije bez sređivanja preduzeća u državnom vlasništvu, posebno kada se ima u vidu da Železara Smederevo godišnje "pojede" ceo solidarni porez, da je Srbijagas u stanju da prepolovi uštede od smanjenja plata i penzija, a da je to sve "dečija pesma" za eventualno finansijsko pucanje EPS-a.

I njegov kolega Nikola Altiparmakov je ukazao da ukoliko država uspe da sredi katastrofalnu situaciju u javnim preduzećima i dovede državni sektor u red, žrtve neće biti uzaludne.

"Ali ako javna preduzeća nastave da posluju po starom – nema tog smanjenja plata i penzija koji će nam omogućiti da izbegnemo ekonomski krah. Javna preduzeća su za budžet svojevrsne tempirane bombe, koje je potrebno hitno demontirati", rekao je Altiparmakov.

Kao konkretan primer on je naveo zaustavljanje gubitka od blizu 200 miliona evra godišnje koje pravi „Srbijagas" i zatim ih na netrasparentan način prebacuje na poreske obveznike putem izdavanja državnih garancija.

"Potrebno je preokrenuti situaciju u Dunav osiguranju koje je od profitabilnog preduzeća postalo gubitaš. Ključno je uočiti da EPS pokazuje znake bolesti koje je Srbijagas pokazivao pre 5-6 godina, i ako se radikalno ne reformiše, kroz nekoliko godina bi mogao da postane daleko veći teret za poreske obveznike nego što je danas Srbijagas", rekao je Altiparmakov.

Stručnjak Svetske banke Duško Vasiljević ukazao je nedavno da su izdvajanja države iz budžeta za garancije javnim preduzećima u poslednjih četiri, pet godina porasla više od pet puta, dok, prema njegovim rečima, rastu državni izdaci i po osnovu subvencija.

Izdavanje garancija za kredite javnim preduzećima u poslednjih nekoliko godina raste, tako da sada imamo troškove servisiranja dugova tih preduzeća koji su pre četiri, pet godina iznosili oko 70 miliona evra godišnje, a u ovoj godini su oni projektovani na blizu 400 miliona evra godišnje – precizirao je Vasiljević.

Najveći korisnici direktnih subvencija su Železnice Srbije i Resavica, i to Železnice sa 130 -140 miliona evra godišnje a Resavica sa oko 40 miliona evra godišnje, rekao je on i dodao da je to ogroman trošak za državu.

Zbog toga su i nephodne reforme u tim preduzećima, ocenio je i naveo nekoliko modela, uz opasku da je klasičan pristup taj da preduzeća koja imaju prirodan monopol treba da ostanu pod kontrolom države, dok bi ona koja su u sektorima u kojima postoji tržišna utakmica, trebalo privatizovati.

U tom smislu navodi primer Telekoma, koji je, kaže, već na tržištu, te nema razloga da država bude većinski vlasnik.

"Poslednjih nekoliko godina Telekom polako gubi tržišno učešće, a glavni razlog je što se njemu pristupa kao da mu je glavna uloga da puni budžet. Tako se iz profita deo novca uplati u budžet, deo podeli zaposlenima, a vrlo malo ostane za investicije i Telekom onda polako gubi tehnološku utakmicu", objasnio je Vasiljević.

Kod drugih velikih javnih preduzeća poput EPS-a, kaže on, moglo bi da se razmišlja i o drugim rešenjima, a najbitnije je promeniti pristup tim preduzećima. (Agencije)