BANJALUKA – Kada je Vijeće Okružnog suda u Banjaluci krajem 2014. godine osudilo Nedeljka Popovića, Vitomira Đukića i Slobodana Župljanina na pet godina i tri mjeseca zatvora zbog malverzacija prilikom privatizacije banjalučke Fabrike sokova "Fruktona", činilo se da je na ovu aferu stavljena tačka.
Međutim, borba za "Fruktonu" do danas ne prestaje, iako je već tada bilo jasno da će ova privatizacija završiti kao i tolike druge u Republici Srpskoj i Banjaluci – likvidacijom privatizovane kompanije.
Popović, Đukić i Župljanin su za 10,5 miliona maraka prodali zemljište i objekte "Fruktone", iako je ono bilo pod hipotekom, i tim novcem su platili nepostojeća i nedospjela potraživanja. S obzirom na to da je nad objektima i zemljištem bila upisana hipoteka radi naplate poreskog duga "Fruktone" u korist Poreske uprave RS, prodajom su onemogućili naplatu duga od 4,35 miliona maraka.
Za taj iznos oštećen je i budžet RS. Sporno zemljište je prodato tako što je Đukić kršeći zakonske propise potpisao brisanje hipoteke. Kupac nepokretnosti bilo je banjalučko preduzeće "Interinvest-Kreis", čiji je direktor bio Župljanin.
Privatizacija "Fruktone" počinje polovinom 2003. godine, kada je 51 odsto državnog kapitala u ovoj kompaniji otkupio "Kreis Trade Industriehandel" iz Inzbruka, čiji je vlasnik Nedeljko Popović. On je firmu platio 25.000 maraka, iako je njena knjigovodstvena vrijednost u tom trenutku iznosila više od pet miliona maraka.
Popović je preuzeo obavezu da vrati 13 miliona KM dugova, ali to nije uradio. Pet godina kasnije, tokom 2008. godine, Popović zajedno s vlasnikom "Vitaminke" Ilijom Sirovinom, koji je vlasnik i švajcarske firme "Kreis Indistriehandel AG", prodaje zemljište na kojem je smještena fabrika Župljaninu i njegovom "Kreisu".
Bazelski "Kreis" Ilije Sirovine vlasnik je banjalučkog "Kreisa" Slobodana Župljanina i većinski vlasnik "Vitaminke".
Nekretnine su prodate za 10,5 miliona maraka, a novac nikada nije legao na račune "Fruktone", već na one Popovićevog "Kreisa". Knjiženje zemljišta izvršeno je isti dan kada je obavljena kupoprodaja, što znači da nije ispoštovan rok za žalbu.
Skupština grada Banjaluke je u novembru 2009. godine promijenila regulacioni plan i donijela odluku da se na tom zemljištu grade poslovno-stambeni objekti, a da se "Fruktona" seli van grada.
U daljem toku privatizacije novac, svih deset miliona maraka, išao je od jednog do drugog "Kreisa", tako da su Sirovina, Popović i Župljanin zapravo zemljište na kraju prodali sami sebi. U međuvremenu je Poreska uprava RS raskinula s "Fruktonom" ugovor o reprogramu obaveza. Nakon toga su "Fruktoni" isključni struja, voda i telefoni, a radnici počinju generalni štrajk.
"Podnio sam 21 krivičnu prijavu. Još sam 2004. godine govorio da će stranački menadžeri, čiji je mentalni sklop veličine indijskog oraha, uništiti banjalučku privredu. To se na kraju i desilo. Privatizacija, koja je bez sumnje bila kriminalna, samo je tačka na kraju cijelog tog procesa. Ne mogu da shvatim da padamo na blefovima multinacionalnih kompanija. 'Fruktona' je sistemski uništavana od 1996. godine, pa do stečaja. Oprema je stara 30-60 godina. I ja treba da je prodam. Kome? Ko će to da kupi? Niko! Još nešto: u "Fruktoni" niko nije čist. Svi su lopovi – od direktora do čistačice. Koji god papir da uzmeš – iz njega vrišti kriminal", rekao je stečajni upravnik "Fruktone" Dušan Kovačević.
"Fruktona" ima ukupan dug po osnovu indirektnih poreza 4.117.094 KM, od čega se na osnovni dug odnosi 2.225.094 KM, a na zakonsku zateznu kamatu iznos od 1.891.973 KM. Uprava za indirektno oporezivanje BiH je u proteklih nekoliko godina iskoristila sve zakonske mogućnosti da pokuša naplatiti dug "Fruktone" – prodala je određeni broj automobila i mašina u vlasništvu kompanije i jednim manjim dijelom naplatila dio duga.
"Zbog čega je firma došla u stečaj? Koje su posljedice? I kako to riješiti? To su tri pitanja na koja niko ne traži odgovor. Sva preduzeća koja sam vodio u stečaju danas rade, osim 'Fruktone'. A zašto 'Fruktona' ne radi? Zato što je sistematski uništena. To je privredno groblje. I sad ja treba da prekrijem sve ono što je neko radio 20 godina. To je nemoguće. "Fruktonu" su uništili partijski menadžeri, koji nisu znali posao. I sve su stranke u tome učestvovale. Nema tu pozicije i opozicije. Svi su krivi. "Fruktona" će biti likvidirana, tu nema sumnje. Niko nije ulagao u novu tehnologiju i "Fruktona" je bila godinama nekonkurentna na tržištu. Ne možete s opremom koja je stara 30 ili 60 godina da postojite na tržištu. "Fruktona" se nalazi na sedam-osam dunuma, a privatna firma iz Tešnja na 500 kvadrata, pa puni duplo više boca od 'Fruktone'! Tržište diktira sve, a menadžeri to nisu shvatali", smatra Kovačević.
Radnici
"Fruktona" je prije privatizacije zapošljavala 220 radnika. Danas u njoj ne radi niko. Radnici pokušavaju već godinama da ostvare svoja prava, ali bezuspješno. Predsjednik Sindikalne organizacije "Fruktone" Ljubomir Krečar rekao je da izvještaj Komisije za reviziju privatizacije nije otkrio mnogo nepravilnosti.
"Ima njih još. Ovo je dokazalo da smo bili u pravu kada smo o tome govorili. Ova vlast, kao i ona kada je 'Fruktona' privatizovana, kao sve institucije sistema imale su maćehinski odnos prema ovoj kompaniji. Tokom 2005. godine sam poslao pismeni dopis Poreskoj upravi RS, direktoru Inspekcije, glavnom republičkom inspektoru i Ministarstvu finansija RS da se provjeri poslovanje 'Fruktone'. Do danas niko nije reagovao, niti sam dobio bilo kakav odgovor. Niti ću ga ikada dobiti", tvrdi Krečar.
Kreditno opterećenje
Ekonomski analitičar Siniša Božić kaže da je osnovni problem što kontrola privatizacije "Fruktone" nije vršena kontinuirano i kada joj je bilo vrijeme.
"Veliko je pitanje da li od revizije ima koristi. Nelogično je da 'Fruktona' samo godinu dana od privatizacije bude kreditno opterećena sa 8,7 miliona KM, iako je to suprotno Ugovoru o privatizaciji. Ako je 'Fruktoni' trebao kredit i ako je on dobijen stavljanjem pod hipoteku fabrike, zašto je onda 'Fruktona' uopšte privatizovana", pita se Božić. (Izvor: Nezavisne novine/Capital.ba)
