Kreditna aktivnost bankarskog sektora u 2010. godini ne pokazuje znakove oporavka. Rast ukupnih kreditnih plasmana banaka u RS na kraju prvog polugodišta 2010. godine u odnosu na isti period prošle godine iznosio je skromnih 3,8%, dok je ovaj rast u odnosu na kraj prošle godine bio na nivou od 2%. 
Kreditna aktivnost bankarskog sektora u 2010. godini ne pokazuje znakove oporavka. Rast ukupnih kreditnih plasmana banaka u RS na kraju prvog polugodišta 2010. godine u odnosu na isti period prošle godine iznosio je skromnih 3,8%, dok je ovaj rast u odnosu na kraj prošle godine bio na nivou od 2%.
Očigledno, banke još smatraju da je nastavak ekspanzije kreditnih aktivnosti u RS visoko rizičan posao, te su nastavile s politikom nepovećanja postojeće izloženosti prema privatnom sektoru. Iz ovoga bi se moglo zaključiti da bankarski sektor nije ubijeđen da je ekonomska kriza definitivno stvar prošlosti, te da je još teško procijeniti postojeću visinu sistemskog rizika. U skladu s tim, banke preferiraju zadržavanje visokog iznosa novčanih sredstava u svom posjedu (1,35 milijardi KM) kao zaštitu od potencijalnih većih odliva depozita. Značajniji porast kreditnih plasmana i dalje jedino bilježi sektor Vlade i Vladinih institucija, što potvrđuje trenutnu visoku averziju banaka prema izlaganju novim rizicima, aktuelizuje opasnost “izguravanja” privatnog sektora na strani potražnje za kapitalom, te ukazuje na otežanu fiskalnu poziciju javnog sektora. Imajući u vidu da je potrošnja istorijski bila glavni pokretač rasta domaćeg BDP-a, jasno je da neće doći do stabilnijeg ekonomskog oporavka bez osjetnije revitalizacije bankarskih aktivnosti. Međutim, kada do ovoga dođe, nikako ne treba očekivati nastavak astronomskih stopa rasta kreditnih plasmana iz pretkriznog perioda, koje su prije svega bile odraz globalno enormno visokog ekonomskog optimizma i tolerancije prema riziku.
Građani više vjeruju bankama nego banke njima?
Depoziti stanovništva su nastavili s rastom koji traje od zadnjeg kvartala 2008. godine, te su u RS zabilježili povećanje od 6% u toku prve polovine 2010. godine. Ovakav trend barem na prvi pogled sugeriše da građani nemaju problem s povjerenjem u sigurnost bankarskog sistema. Međutim, ista stvar se može posmatrati i iz nešto drugačijeg ugla. Ne treba zanemariti činjenicu da su građani pod uticajem ekonomske krize odgodili značajan dio svoji potrošačkih i investicionih planova, te su na ovaj način povećali udio svog dohotka koji odlazi na štednju. Ovaj višak sredstava su onda položili na svoje tekuće i štedne račune pa, prema tome, posljedični porast depozita dobrim dijelom odslikava nemanje izbora i činjenicu da su se građani osjetili fi nansijski nesigurniji u toku krize. Da se dio dohotka koji stanovništvo štedi povećao potvrđuje i podatak da je ukupna vrijednost depozita stanovništva premašila i svoj pretkrizni iznos iako u istom periodu nije došlo do povećanja primanja stanovništva (prestanak rasta plata, pad stope zaposlenosti, pad transfera novca iz inostranstva). Ako stepen povjerenja banaka prema stanovništvu mjerimo stopom rasta kredita u ovom segmentu (-0,03% u prvoj polovini 2010), onda se može reći da banke nisu uzvratile ovu “prisilnu ljubav”. Banke nisu plasirale nove kredite stanovništvu i pored činjenice da se stanovništvo čini sigurnijim segmentom s obzirom na manji udio nekvalitetne aktive u odnosu na pravna lica (7% u odnosu na 13,4%). I sam zastoj kreditnih plasmana stanovništvu se jednim dijelom može pripisati promjeni u potrošačkim odlukama, te nesigurnijoj ekonomskoj poziciji građana RS, ali svakako glavni uzrok za ovo leži u novoj, mnogo rigidnijoj kreditnoj politici banaka.
Izrazito visoke mjesečne promjene u depozitima preduzeća ukazuju na probleme likvidnosti privrede, dok je konstantni negativni trend u depozitima Vlade i Vladinih institucija uglavnom rezultat povlačenja sredstava od privatizacije.
Kvalitet kreditnog portfolija banaka u RS je pogoršan u prvom polugodištu 2010. godine. Udio nekvalitetnih kredita (krediti koji su kvalifi kovani u najviše kategorije rizika – C, D i E) u ukupnim kreditnim plasmanima je u prvom polugodištu porastao sa 7,8% na 10,8%, što predstavlja nastavak negativnog trenda iz 2009. godine. Ekonomska kriza u RS, prema tome, nikako nije stvar prošlosti s obzirom na to da se privatni sektor suočava sa sve većim poteškoćama u izmirenju svojih obaveze na vrijeme. U tome prednjači sektor preduzeća kod kojeg je udio nekvalitetnih kredita dostigao 13,4%. Za ovakvo stanje odgovornost dobrim dijelom snosi i jedan broj banaka koje su svojim neselektivnim pristupom otežale poslovanje i dobrim klijentima. Ovo potvrđuje i skorašnja izjava guvernera Centralne banke BiH da banke “nisu adekvatno odgovorile na krizu po pitanju razumijevanja klijenata, jer je očito da su neki klijenti, ne svojom krivicom, došli u situaciju da ne mogu servisirati svoje obaveze’’.
U svakom slučaju, produžetak krize i sporiji izlazak će predstavljati dodatni pritisak na bankarski sektor jer je njegova “krvna slika” direktno povezana sa zdravljem ekonomije. Tako je pad neto dobiti banaka u RS za 72% u prvom polugodištu u odnosu na isti period prošle godine logičan rezultat, s obzirom na to da prihodi od kamata predstavljaju osnovni izvor prihoda za banke, kao i da su povećana obavezna rezervisanja za potencijalne kreditne gubitke.
Povećana zavisnost banaka u RS od kreditnog finansiranja i matičnih banaka. Suočene s padom depozita kao osnovnog izvora finansiranja, banke su bile primorane da se više oslone na druge izvore. Tako su krediti koje su uzele banke u RS porasli za 13% u prvom polugodištu 2010. godine, dostigavši iznos od 629 miliona KM.
Važno je napomenuti da u strukturi ovih kredita udio od 76% čine krediti Investiciono-razvojne banke RS (IRB RS), koje su domaće banke povukle s obavezom plasiranja preduzetnicima i preduzećima za nabavku osnovnih i obrtnih sredstava i refinansiranje finansijskih obaveza, te stanovništvu za kupovinu ili proširenje stambenih jedinica. Na ovaj način IRB RS je postala najznačajniji izvor kreditnog finansiranja banaka sa sjedištem u RS.Opredjeljenje banaka za ovaj izvor finansiranja ni malo ne čudi imajući u vidu ispodtržišne kamatne stope sredstava IRB RS.
Učešće depozita bankarskih institucija od 20% u ukupnim depozitima ukazuje na visoku zavisnost banaka u RS od matičnih banaka, te bi eventualno povlačenje ovih depozita moglo ugroziti njihovu likvidnost. S tim u vezi, poslovna politika prema zemljama Balkana i finansijsko stanje matičnih banaka i dalje će imati snažan uticaj na poslovanje domaćih banaka. Zvaničan stav banaka iz EU prisutnih u BiH formulisan je pod rukovodstvom MMF-a kroz “Bečku inicijativu”, kroz koju su matične banke iskazale svoju privrženost odluci da zadrže postojeći nivo finansijske izloženosti na BiH tržištu.
