Na sjednici Europske središnje banke (ECB) početkom rujna tržište je očekivalo određeni naglasak na moguću daljnju monetarnu ekspanziju pored postojećeg QE programa. Još od najave programa u siječnju poznato je da će ECB kupovati vrijednosne papire (s naglaskom na državne) na otvorenom tržištu u visini 60 milijardi eura mjesečno do ukupnog iznosa 1,2 bilijardi do rujna 2016. godine.
Piše: Marko Bjegović, glavni analitičar u Hrvatskoj narodnoj banci (stavovi autora izneseni u ovom tekstu ne predstavljaju neophodno i stavove institucije u kojoj je zaposlen)
Na zadnjoj sjednici nije bilo promjena samog programa, ali je povećan limit kupovine pojedinog izdanja s 25% na 33% što prema ECB-u osigurava "uglađeniju" provedbu samog programa.
Generalni ton ka daljnjoj monetarnoj ekspanziji je ostvaren kad je predsjednik ECB-a Draghi jasno dao do znanja da postoje veći rizici da se QE program produlji iza rujna 2016. nego da se program završi prije planiranog roka. Konkretno, do prošlog sastanka ECB je naglašavao da će QE program trajati do rujna 2016. godine, a ovaj put je uz to naglašeno da će se program produljiti i iza navedenog roka ako će za to biti potrebe. Tržište takve komentare vidi kao jasnu indikaciju namjere Upravljačkog vijeća za proširenje QE programa.
Pored najave moguće daljnje ekspanzije monetarne politike, ECB je smanjio očekivanja o rastu i inflaciji za razdoblje 2015. – 2017. godine. Tako su očekivanja o realnom rastu BDP-a za smanjena za 0,1, 0,2 i 0,2 postotna boda po godinama na 1,4%, 1,7% i 1,8%. Smanjenje inflacijskih očekivanja je snažnije pa je očekivana osnovna stopa inflacije (harmonizirani indeks potrošačkih cijena) smanjena za 0,2, 0,4 i 0,1 postotni bod po godinama na 0,1%, 1,1% i 1,7%. Ovdje je bitno istaknuti da ECB vidi rizike za moguće daljnje negativne revizije očekivanja o rastu i inflaciji.
Prethodno je ECB smatrao da su negativni rizici ograničeni ekspanzivnom monetarnom politikom, ali sad ECB vidi rizike u slabijem rastu tržišta u razvoju (Kina) koji bi mogli utjecati na smanjenje rasta BDP-a Eurozone. Iako tečaj eura nije sam po sebi cilj ECB-a, on je jedan od važnih faktora formiranja rasta i inflacije. S tim u vezi ECB je zabrinut za nedavna kretanja eura (jačanje EUR/USD do 1,17 u jednom trenutku krajem kolovoza).
Pored jasnog naglaska na usmjerenost ka mogućoj dodatnoj ekspanziji monetarne politike, ECB vidi i neke pozitivne pomake. Primjerice, poboljšala se dinamika kreditiranja realnog sektora kao posljedica ekspanzivne monetarne politike.
Nakon dugog perioda negativnog rasta, tek nakon uvođenja QE programa u svibnju 2015. godišnja stopa rasta kredita realnom sektoru postala je pozitivna. Pored rasta kredita, smanjene cijene nafte vjerojatno će dati određene koristi Eurozoni primarno kroz nižu razinu uvoza nafte. Predsjednik Draghi je izjavio da je pad cijene nafte djelomično uzrokovan ponudom, a djelomično potražnjom. Tipično ECB neće reagirati na samo kretanje cijene nafte sve dok ne budu vidljivi neki sekundarni efekti na stopu inflacije u Eurozoni.
Implikacije za buduću monetarnu politiku ECB-a
ECB još uvijek nije jasno procjenio jesu li nedavni događaji u Kini tranzitorni ili će imati dugotrajnije efekte. Zbog toga si može dopustiti gledanje više tržišne volatilnosti još neko vrijeme prije nego što sami događaji opravdaju određenu reakciju. Neki tržišni sudionici smatraju da su strahovi vezani za Kinu pretjerani te da viša volatilnost vezana uz reakcije na takve događaje ne odražava fundamentalno stanje. Ako se to pokaže točnim, utjecaj na Eurozonu bio bi ograničen i tranzitoran.
Međutim, ukoliko usporavanje kineskog rasta se nastavi te RMB deprecira dodatnih 10% prema glavnim svjetskim valutama, to bi u srednjem roku moglo stvoriti značajne probleme Eurozoni, u prvom redu kroz negativan efekt na stopu inflacije (vidjeti više u Što promjena kineske monetarne politike znači za svijet?). Ovdje valja naglasiti da, iako je dobar dio negativnog utjecaja Kine na Eurozonu vezan uz direktnu trgovinu, dio negativnog utjecaja može doći i od tržišnih kretanja samog tečaja eura i tržišne volatilnosti.
Iako monetarna politika ECB-a vodi ka slabljenju eura, daljnja deprecijacija RMB mogla bi to ogrančiti. U svakom slučaju, nedavni događaji povisli su rizik da ECB mora napraviti dodatne korake kako bi potaknuo inflaciju u Eurozoni. Fokus ECB-a će s jedne strane biti na vanjskim utjecajima slabijeg rasta Kine čime će uvidjeti postoji li u tome stvarna opasnost za stopu inflacije u Eurozoni bez obzira hoće li ona biti posljedica direktnih ili direktnih efekata, a s druge strane na olabavljivanju uvjeta kreditiranja u Eurozoni ne bi li se potaknulo jače kreditiranje realnog sektora i samim time stvorio preduvjet za rast i inflaciju.
S tim u vezi ECB ima prostora pričekati prije nego što vidi kakve efekte će dizanje (ili nedizanje) kamatnih stopa u SAD-u do kraja godine imati na Eurozonu. Činjenica je da nitko unutar Upravljačkog vijeća ECB-a na zadnjem sastanku nije spomenuo da se revizija QE programa mora napraviti odmah što ukazuje da još uvijek nije došla voda do grla i da ECB ima prostora za jasnije utvrđivanje svog stava.
Tržište vidi mogućnost u promjeni QE programa na sjednici u prosincu kad će ECB ažurirati svoja očekivanja o rastu i inflaciji. Međutim, ukoliko dotad se strahovi vezani uz Kinu postepeno smanje i nastavi se ekonomski rast u Eurozoni, ECB neće biti primoran mijenjati trenutni QE program. Prema tome, činjenica je da je povećanje QE programa zasad samo rizik, ali rizik koji je u posljednje vrijeme značajno povećan. (Izvor: Banka.hr)
