Novo Svjetsko izvješće o konkurentnosti 2014-2015. je predstavljeno je 3. rujna 2014. u Hrvatskoj udruzi poslodavaca od strane Nacionalnog vijeća za konkurentnost. Hrvatska se nalazi na 77. mjestu, što je pad za 2 mjesta u odnosu na 2013.

Piše: Daniel Hinšt, predsjednik Centra za javne politike i ekonomske analize iz Zagreba

Deset najkonkurentnijih zemalja na svijetu redom su Švicarska, Singapur, Sjedinjene Američke Države, Finska, Njemačka, Japan, Hong Kong, Nizozemska, Ujedinjeno Kraljevstvo i Švedska. Estonija je 29., Češka 37., a Litva 41.

Svjetski gospodarski forum definira konkurentnost kao „set institucija, javnih politika i faktora koji određuju razinu produktivnosti zemlje“. Produktivnost pridonosi povratu investicija kapitala, dugoročnom gospodarskom rastu i prosperitetu.

Odgovornosti

Mnogi indikatori iz Svjetskog izvješća o konkurentnosti ovise o državi, tj. javnih politikama (policy) koje načelno trebaju otvoriti prostor za ekonomsku slobodu i lakoću poslovanja. Jednako kao i izvješće Svjetskog gospodarskog foruma, svake godine se objavljuju i druga izvješća: izvješće Svjetske banke o lakoći poslovanja (Doing Business), „Ekonomska sloboda svijeta“ (Frazer Institute) i „Indeks ekonomske slobode“ (Heritage Foundation). Kada se sva ova izvješća uzmu u obzir, stvara se sveobuhvatan okvir koji pruža kvalitetnu orijentaciju za provedbu tržišnih reformi. Bit svih navedenih izvješća je praktički ista, a neki indikatori su (skoro) isti.

Još prije nekoliko godina ta su izvješća bila predmet zanemarivanja i podsmjehivanja od strane donosioca odluka. S druge strane, ozbiljni vođe znaju da se radi o nizu indikatora za koje javna uprava treba preuzeti odgovornost, pogotovo onda kada postoje otpori reformama.

Dakako, za dio indikatora konkurentnosti nije (isključivo) odgovorna država. Odgovornost za stvaranje konkurentnije zemlje je na svakom pojedincu i na civilnom društvu, uključujući i poslovni sektor. Obrazovni sustav zapravo ima najviše posla.

Ako pogledamo ljestvicu najkonkurentnijih zemalja svijeta, može lako vidjeti da se radi o zemljama visoke razvijenosti gospodarstva koja nije slučajna. Visoka razina konkurentnosti je u tim zemljama posljedica niza kulturnih vrijednosti (mindset) kod pojedinaca, društva, poduzetnika i države, zajedno: radna etika i poštenje, efikasnost poslovanja, norme poslovanja, slobodno tržište, internacionalizacija, kvaliteta obrazovanja, vrednovanje talenata, usmjerenost na istraživanje i razvoj, inovativnost, klasterska umrežavanja, natjecanje itd.

Fokus

Gdje se usredotočiti u nizu tih indikatora? U svakom slučaju, na odgovornost države za provedbu (sveobuhvatne i sustavne) reforme javne uprave. Već je navedeno kako sve iznad 50. mjesta može smatrati kritičnim pozicijama pod bilo kojeg indikatora. Kako vidimo, po cijelom nizu vrlo vitalnih indikatora Hrvatska je iza 100. mjesta u svijetu. Od ukupno 144 zemlje.

Regulacija

Kako pojedini indikatori nedvojbeno pokazuju, najkritičnija hrvatska područja su visoka regulatorna opterećenja ekonomske slobode poslovanja u gospodarstvu uzrokovana neučinkovitom državnom birokracijom (inefficient government bureaucracy) u kreiranju adekvatnih javnih politika (policy instability). Među 144. zemalja, Hrvatska je tek 141. glede razine državnih regulatornih opterećenja, zahtjeva i dozvola (1.09 – Burden of government regulation), 138. glede lakoće poduzetnika prilikom preispitivanja učinaka propisa (1.11 – Efficiency of legal framework in challenging regs) i 140. u svijetu glede utjecaja propisa na strane investicije (6.12 – Business impact of rules on FDI).

Slijedom navedenog, reforma poslovne klime usmjerena na uklanjanje regulatornih prepreka slobodi poslovanja i privatnih investicija jedan je od ključnih izazova za jačanje konkurentnosti i rasta gospodarstva. To zahtijeva ambicioznu međuresornu koordinaciju sveobuhvatne regulatorne reforme cijele javne uprave u smjeru boljih propisa (better regulation). Također, porezna opterećenja imaju negativan učinaka na investicije (effect of taxation on incentives to invest) i destimuliraju rad (effect of taxation on incentives to work), po čemu je Hrvatska u oba slučaja 142. u svijetu.

Reforma

Upravo u navedenim indikatorima kriju se korijeni strukturnih zaostataka, a koji su izravna odgovornost javne uprave, kao i zakonodavne vlasti. Proces stvaranja propisa ne samo da treba uključivati interese relevantnih dionika, u ovom slučaju poslovne zajednice, već treba biti u cijelosti otvoren za procjene učinaka. Kako je šteta već učinjena, potrebna je sustavna revizija cijelog regulatornog okvira koji utječe na poslovno okruženje (i propisa koji su već na snazi). To je zahtjevan i ambiciozan proces čija provedba ovisi o reformi mindseta u javnoj upravi.

Deregulacija

Svaki regulatorni i administrativni zahtjev kojim se uvjetuje poslovanje, ukoliko je neproporcionalan svojoj svrsi, tj. nije dovoljno jednostavan, a u digitalnoj eri tim više nije dostupan online, treba se ukinuti jer predstavlja prepreku i opterećenje za poslovanje. U ovoj priči nije bitno što misli izvorni autor nekog propisa, predlagatelj i sam zakonodavac. Dapače, svi trebaju biti spremni za val deregulacije.

Demokracija

U uvjetima stvarne (praktične) demokracije propisi se donose i/ili mijenjaju temeljem širokih javnih savjetovanja sa dionicima na koje su mogući pravni učinci, odnosno poslovnog svijeta, kada je u pitanju konkurentnost. U takvim okolnostima, nema prostora za birokraciju koja bi (svjesno ili nesvjesno) stvarala bilo kakve prepreke. Svrha regulatorne reforme je stvaranje okvira kojim javna uprava jamči što veću razinu tržišne slobode. Zemlje se mogu natjecati u tome i to je izazov – kako biti konkurentniji.

Usporedbe

Ukoliko se ne želimo uspoređivati sa sjevernoeuropskih zemljama ili pak sa Amerikancima, neka nam Češka i Litva budu dobri uzori, obje kao zemlje završene tranzicije u kapitalizam. Zašto ne i Estonija?

Tranzicija

Što smo sve propustili učiniti kada su drugi, nekad lošiji od nas, u međuvremenu naporno radili?

Jesu li reforme uopće moguće bez reformiranih ljudskih potencijala? Jesmo li sposobni uopće zadržati talente? Tu smo među najgorima u svijetu, kako izvješće pokazuje. Jednako kao i glede privlačenja talenata. Za to nam treba jedan sasvim drugačiji društveni mindset.

————————————————————————————————–

Metodologija

Prema preciznoj metodologiji izračuna, koja je jednaka u cijelom svijetu, mjeri se prosječna ocjena koja obuhvaća indikatore iz 12 stupova konkurentnosti. Za izračun nekih indikatora uzimaju se relevantne makroekonomske statistike. Kod većine indikatora u pitanju je anketiranje poslodavaca koji daju ocjenu od 1 do 7. Tako su primjerice u području makroekonomskog okruženja dostupni egzaktni makroekonomski podaci (deficit, javni dug, nacionalna štednja, inflacija i dr.), dok primjerice poslodavci ocjenjuju kvalitetu obrazovnog sustava, razinu zaštite vlasničkih prava ili suradnju sveučilišta i poslovne zajednice u istraživanju i razvoju inovacija.

Neki od indikatora vežu se uz izvješće Svjetske banke o lakoći poslovanja (Doing Business), kao primjerice kod broj procedura i broja dana za registraciju poslovanja. Metodologija Svjetske banke uzima u obzir određeni slučaj, konkretno glede osnivanja tvrtke. Svaka pojedina procedura znači jedan dan, odnosno pola dana u slučaju online procedure. Uzima se u obzir i izvješće Transparency International glede percepcije o korupciji i podmićivanju. Indikatori koji se odnose na zdravstvene rizike od malarije, tuberkuloze i HIV-a mogu se činiti irelevantnima za brojne zemlje, pa i za EU (premda tu dobro stojimo). Ipak, zadaća izvješća o konkurentnosti je ukazati na činjenicu kako niz različitih vrsta faktora utječe za konkurentnost zemlje i kvalitetu života, a teške zarazne bolesti mogu biti vrlo rizične.

Postavlja se pitanje egzaktnosti metodologije u segmentu koji se odnosi na anketne rezultate. Primjerice, kako precizno izmjeriti razini zaštite vlasničkih prava, na skali od 1 do 7. Što ako je prosječna ocjena 2, a možda je „realnije“ stanje jednako ocjeni 3. Potrebno je istaknuti tri važne stvari. Prvo, stanje pojedinih indikatora konkurentnosti bitno ovisi o percepciji dionika koji svojom produktivnošću stvaraju kvalitetnije uvjete života. U tom stvaralačkom procesu poduzetnici često nailaze na institucionalne (policy) prepreke. Zato se provodi anketiranje poslodavaca. Drugo, proces anketiranja je jednak u cijelo svijetu, pa se svugdje može postaviti isto pitanje oko egzaktnosti metodologije.

Treće, svaka (relativno) loša ocjena (1-4) i poredak u svijetu koji je iznad 50-og mjesta, dovoljno govori o zaostajanju u odnosi na klub konkurentnih zemalja. Zato i stanje onih indikatora o kojima se anketira poslodavce jasno govori što treba mijenjati, neovisno o da li je ocjena 2 ili 4. U samom rangu, biti 18. ili 8. može biti rezultat s vrlo malim razlikama, jednako kao kod 85. i 70. mjesta.

Isto treba uzeti u obzir kako se poredak neke zemlje može poboljšati, bez da je zemlja učinila korisno učinila (možda su se stvari čak i „pogoršale“), ako su neke druge zemlje nazadovale.

I ono najvažnije, indikatori katkad šalju neadekvatnu poruku. Primjerice, kada je u pitanju udio javnog duga u BDP-u, Libija i još neke zemlje su među najkonkurentnijima, a u svakom slučaju, daleko ispred EU. U ovom slučaju, nije riječ o fiskalnoj discipliniranosti prvih (premda drugih svakako) već o nedostatku izvorima kreditiranja države, uslijed zatvorenosti i nestabilnosti zemlje. Poruka nije da Libija treba biti uzor, ali jest da svaka zemlja svakako treba obuzdati višak javne potrošnje.

Slijedom navedenog, za brojke se ne treba fiksirati. Njihova uloga je okvir za orijentaciju kako bi se (konsenzusom) definirale odgovarajuće javne politike za jačanje konkurentnosti te odgovornosti svih dionika (javne uprave, obrazovnog, poslovnog i nevladinog sektora i dr.). 85. ili 62. mjesto svakako su različite brojke, ali praktički jednako ukazuju za bitne nedostatke u funkcioniranju gospodarstva i društva u cjelini.

U svakom slučaju, i dalje smo dobri glede umjerene stope inflacije, što je posljedica dugoročne politike stabilnosti cijena. Zato ugođaj ne treba kvariti interventnim pozivanjem na tiskanje (povećanje ponude) novca. (Banka.hr)