BEOGRAD – Da svih 730 državnih preduzeća posluje u „plusu“ i da im nije potrebna novčana pomoć iz budžeta, Srbija bi za kratko vreme mogla da se „preporodi“. Za gotovo milijardu evra, koliko se, prema procenama Fiskalnog saveta, odlije za državne gubitaše svake godine, moglo bi da se izgradi 255 škola ili skoro duplo više vrtića.

Taj novac bi bio dovoljan i za zidanje 230 objekata domova zdravlja ili za asfaltiranje oko 190 kilometara auto-puta! Kada bi se cela suma iskoristila za otvaranje novih radnih mesta, više od 96.000 ljudi bi se zaposlilo, a obale naših najvećih reka mogle bi da se povežu sa bar četiri mosta poput onog koji trenutno spaja Zemun i Borču.

Koliki su teret javna preduzeća za državni budžet najbolje ilustruju podaci Fiskalnog saveta. Stručnjaci u ovoj instituciji su izračunali da subvencije, aktivirane garancije i neplaćeni porezi i doprinosi državnu kasu opterećuju sa oko 115 milijardi dinara godišnje, odnosno država za neuspešno poslovanje preduzeća u svom vlasništvu izdvaja nešto manje od milijardu evra!

Predsednik Fiskalnog saveta, Pavle Petrović, ukazao je da samo „Srbijagas“ za četiri do pet godina „pojede“ jedan „Telekom“. On je upozorio i da je EPS, u tom smislu, „Srbijagas u nastajanju“, zbog problema viška zaposlenih i slabe naplate. Razlika je, međutim, u tome što je EPS mnogo veći od „Srbijagasa“ i on bi za godinu dana mogao da napravi gubitak za koji je „Srbijagasu“ bilo potrebno četiri do pet godina.

Nebojša Atanacković, predsednik Unije poslodavaca Srbije, smatra da nije uvek tačno da novca nema dovoljno, već kaže da je on nepravilno raspoređen, jer država godinama troši novac na gubitaše, a mogla bi da ga iskoristi mnogo pametnije.

– S obzirom na to da su domaći i strani investitori dobijali po 10.000 evra subvencija po radnom mestu, za novac koji ode u javna preduzeća, moglo se zaposliti skoro 100.000 ljudi – istakao je Atanacković. – Mučimo se godinama da završimo Koridor 10, a mogli smo dosad da izgradimo deset takvih saobraćajnica da racionalnije trošimo i da su se država i direktori javnih preduzeća domaćinski ponašali. A tek da ne pričamo o tome koliko bi taj novac mogao da doprinese da je uložen u poljoprivredu za koju svaka vlast tvrdi da je naša razvojna šansa. Firma se pravi radi profita, tako da je potpuno besmisleno da država finansira preduzeća, koja bi u stvari njoj trebalo u budžet da uplaćuju novac od profita. Država ih je napravila da bi imala korist, a ne stalnu štetu. Kod nas je, međutim, došlo da apsurda, pa osim što te firme nemaju dobit, one nas još i koštaju.

Prema izveštaju Fiskalnog saveta, trošak zbog lošeg poslovanja državnih javnih preduzeća do 2017. godine bi morao da se prepolovi.

– Ogromni troškovi državnih javnih preduzeća prete da potope javne finansije Srbije – istakli su u Fiskalnom savetu. – Dovođenje u red državnih javnih preduzeća moglo bi do 2017. godine da obezbedi uštede od 400 do 500 miliona evra, a za to su najvažniji restrukturiranje i rešavanje firmi kojima država daje garancije na zaduženja. Fiskalna konsolidacija, koja ne bi obuhvatala javna i državna preduzeća, unapred je osuđena na neuspeh. Dobar primer za ovu tvrdnju može biti baš tekuća godina, u kojoj su novi fiskalni troškovi samo dva preduzeća, „Srbijagasa“ i Železare, bili veći od svih prihoda koje je država imala od povećanja umanjene stope PDV-a sa osam na 10 odsto i uvođenja solidarnog poreza!

Bez reforme nema napretka

Ni fiskalna konsolidacija, ni sve ostale uštede, ni smanjenje subvencija, kada je u pitanju budžet, nemaju pravu primenu bez reforme javnog sektora – rekao je ekonomista Vladimir Krulj, savetnik ministra za evropske integracije.

– Vlada Srbije kreće u reformu javnog sektora, a to pre svega znači postavljanje javnih preduzeća u uslove tržišne privrede, u kojima će svojim vlasnicima donositi profit. (Večernje novosti)