Preddiplomski studij na sveučilištima u Europi i SAD-u priprema studente za buduće akademske istraživačke karijere kojima će se baviti možda njih deset posto, piše Ria Ivandić. Pita se zašto nedavno diplomirani ekonomisti, iako vrlo tehnički obrazovani, znaju vrlo malo o stvarnom svijetu i kako to promijeniti

Piše: Ria Ivandić, naučnik u poslovnoj školi IESE u Barseloni, magistrirala je ekonomiju na Barcelona Graduate School of Economics

Od financijske krize 2008. godine, ekonomska znanost je predmet stalne kritike – kako je moguće da usprkos tolikim stručnjacima, profesorima i istraživačima nitko nije predvidio krah financijskih tržišta? No, nedavno najveća kritika ekonomskoj znanosti, odnosno načinu obrazovanja u ekonomiji, dolazi upravo od onih unutar sustava- studenata ekonomije. Zašto studenti prosvjeduju?

Thomas Piketty, autor knjige Kapital u 21. stoljeću koja ne silazi s lista najprodavanijih knjiga 2014. godine, objasnio je ovaj fenomen.

“Iskreno govoreći, znanstvena disciplina ekonomije tek treba prerasti svoju djetinjastu strast za matematikom i isključivo teoretskim i ideološkim spekulacijama, čime zanemaruje važna povijesna istraživanja i suradnju s drugim društvenim znanostima. Ekonomisti su često previše zaokupljeni sitničavim matematičkim problemima koji su zanimljivi samo njima. Ova opsjednutost matematikom je jednostavan način za stvaranje dojma znanstvenosti bez davanja odgovora na daleko složenija aktualna pitanja u svijetu u kojem živimo1", kaže Piketty.

Piketty nije jedini ovog mišljenja. Pod imenom ISIPE (International Student Initiative for Pluralism in Economics) tisuće studenata ekonomije te rastući broj profesora sa sveučilišta diljem svijeta, udružili su se s ciljem mijenjanja curriculuma obrazovanja u ekonomiji smatrajući ga ideološki ograničenim, uskogrudnim i udaljenim od stvarnog svijeta. Krajem lipnja, stotine istih studenata, profesora i istraživača okupilo se u Londonu radi održavanja prve konferencije Rethinking Economics. Lajtmotiv promjena za koje se ISIPE zalaže je pluralizam. Ističu tri bitne forme pluralizma koje bi trebale činiti curriculum studija ekonomije: teoretski, metodološki i interdisciplinarni pluralizam.

Dominantna neoklasična ekonomija

Trenutno dominantni pristup ekonomiji koji se predaje diljem sveučilišta u SAD-u i Europi je neoklasična ekonomija, naslijeđe misli Greogory Mankiwa s Harvarda i Gary Beckera sa sveučilišta u Chicagu.  Većina studenata ekonomije završava preddiplomske i diplomske studije bez poznavanja drukčijih teoretskih pristupa.  Profesor Ha-Joon Chang sa sveučilišta Cambridge upravo je na spomenutoj konferenciji naglasio potrebu za teoretskim pluralizmom jer postoji velik broj škola ekonomskih misli koji su sa svojim različitim pristupima i spoznajama važne za razvoj kritičkog razmišljanja mladih ekonomista.

Njihova mišljenja variraju od onih kao što je austrijska škola koja se, vođena vjerom u tržišne sile,  protivi bilo kakvim intervencijama vlada do post-kejnezijanaca koji vjeruju da je kapitalistička ekonomija inherentno nestabilna te se sukladno zalažu za državnu intervenciju kao protutežu tržišne neefikasnosti; te nadalje nasljednike marksističke, institucionalne, te neo-Rikardijanske tradicije. Chang je istaknuo da niti jedna od tih škola mišljenja nije u potpunosti u pravu niti u krivu, te da su sve dale značajan uvid u rad gospodarstva sa svoje točke gledišta. Teoretski pluralizam se ne radi o odabiru jednog mišljenja, već poticanju intelektualno bogate rasprave i kritičkog razmišljanja, čime je vrlo bitno da se studenti susretnu s heterogenošću ekonomske misli da bi mogli analizirati pojedinačne prednosti i nedostatke različitih pristupa– kvalitetna analiza složenih stvarnih problema zahtijeva više od jedne perspektive. 

Studenti, nadalje, potiču metodološki pluralizam, odnosno potrebu za širim spektrom empirijskih vještina. Iako je neupitno da su matematika, statistika i ekonometrija danas ključne za ekonomiju, nastava se često svodi na isključivo njihove teoretske izvode pa studenti savladaju teoretske osnove kvantitativnih metoda s minimalnim znanjem o mogućnostima njihove primjene, izboru pretpostavki te primjenjivosti rezultata.  Također, važni aspekti ekonomije ne mogu se razumjeti koristeći isključivo precizne kvantitativne metode jer ponekad razumijevanje ekonomskih procesa zahtjeva da su kvantitativne metode dopunjene kvalitativnim metodama koje koriste druge društvene znanosti.

Ekonomija nije fizika, bliža je društvenoj znanosti

Treći aspekt potrebnog pluralizma je interdisciplinarnost i veća suradnja ekonomije s drugim humanističkim i društvenim znanostima. Ovu misao Piketty često ističe u svojoj knjizi. Koliko god neki ekonomisti žele prikazati ekonomiju kao znanost u kojem su dinamički zakoni jednako neupitni kao u fizici, istina je bliža činjenici da je ekonomija društvena znanost gdje se složene ekonomske pojave rijetko mogu izolirano razumjeti, izvan njihovog sociološkog, političkog i povijesnog konteksta. Da bi pravilno mogli govoriti o gospodarskoj politici, studenti bi trebali razumjeti širi društveni kontekst i moralne implikacije ekonomskih politika. Studenti trebaju znati više o trenutnom stanju u svjetskom gospodarstvu, ali i o povijesti koje je dovela do njega. Također, iako nam bihevioralna ekonomija danas omogućuje odstupanje od ideje “homo economicusa” koji racionalno i vremenski konzistentno maksimizira korisnost, studenti vrlo rijetko imaju priliku čuti o tome tijekom svog preddiplomskog studija.

Postavlja se pitanje zašto je došlo do tolikog otuđenja ekonomskog obrazovanja od njegove primjenjivosti u stvarnom svijetu? Gotovo sigurno da dio odgovora leži u činjenici da je  curriculum osmišljen od strane profesora koji reagiraju na poticaje u akademskoj zajednici gdje je više teoretskih matematičkih osnova samo prednost. Kao rezultat toga, preddiplomski studij na sveučilištima u Europi i SAD-u priprema studente za buduće akademske istraživačke karijere iako će ih kasnije samo 10% otići u tom smjeru.  S druge strane kada govorimo o prevelikoj “kvantifikaciji” ekonomije, problem je ujedno u interakciji ponude i potražnje na tržištu rada ekonomista (misleći na rad ekonomista izvan akademske zajednice). Natječaji za posao ekonomista (u Londonu, Frankfurtu, Parizu, Zurichu…) skoro će uvijek istaknuti kvantitativne vještine i poznavanje statističkih programa kao ključne za zaposlenje.

Tako da nije čudno da studenti ekonomije reagiraju na poticaje na tržištu rada te pokušavaju se obrazovati u tim predmetima. Optimistična činjenica je da su se studentima u prosvjedima pridružili vodeći poslodavci poput centralnih banaka te drugih financijskih institucija u Cityju.  Poslodavci se žale da nedavno diplomirani ekonomisti, iako vrlo tehnički obrazovani, znaju vrlo malo o stvarnom svijetu. U nedostatku znanja o povijesnoj pozadini, institucionalnim karakteristikama i političkim procesima koje se odvijaju u svjetskim gospodarstvima, oni završavaju kao “fah idioti”- iako mogu izvoditi  najsloženije matematičke modele, svoje uvide ne mogu prevesti u intuitivne analize i savjete o ekonomskim politikama u stvarnom svijetu. Glavni ekonomist Bank of England, Andy Haldane, napisao je u predgovoru studentskog manifesta da će "poslodavci budućih ekonomista, konkretno Bank of England, zasigurno imati koristi od traženih promjena nastavnog programa u ekonomiji”. 

Povezivanja s drugim školama misli

No vjerojatno ključno pitanje je – trebaju li hrvatski studenti ekonomije prosvjedovati? Apsolutno. Hrvatski studenti ekonomije bi definitivno trebali prosvjedovati, ali iz upravo suprotnih razloga od studenata na europskim i američkim sveučilištima.  Iako bi teoretski i interdisciplinarni pluralizam mogao biti naglašen i na našem preddiplomskom studiju recimo kroz uvođenje predmeta poput bihevioralne ekonomije, činjenica je da hrvatski studenti imaju puno veći doticaj kako sa stvarnim primjerima iz gospodarstva tako i s drugim školama misli kroz obvezni predmet Povijest ekonomske misli od većine svojih međunarodnih kolega.

Reforma hrvatskog studija ekonomije iziskuje inzistiranje na kvantitativnoj i teoretskoj  rigoroznosti. Ako promotrimo usporedbu obveznih predmeta i njihove literature (na web stranicama spomenutih predmeta) na četverogodišnjem studiju na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu te usporednim trogodišnjim preddiplomskim programima na najboljim sveučilištima (London School of Economics and Political Science- LSE i Massachusetts Institute of Technology-MIT) na slici 1, vidjet ćemo da su prve dvije godine na MIT i LSE vrlo slične i baziraju se na temeljnim kolegijima iz Ekonometrije, Mikroekonomije i Makroekonomije.

Hrvatski studiji zaostaju u matematici i statistici

Također, iako se na trećoj godini biraju izborni predmeti, većina studenata će opet izabrati daljnje napredne predmete iz ekonometrije i ekonomske teorije motivirani poticajima na budućem tržištu rada ili akademiji. Primjetno je i puno veći broj obveznih predmeta na hrvatskom studiju, iako u tom smislu možda pridonosi pluralizmu, ne ostavlja dovoljno prostora za čvrste temelje u osnovama ekonomske teorije. Posljedica je da će prosječni student EFZG-a recimo na primjeru Makroekonomije proći udžbenik poput Blancharda2 dok na LSE-u ili MIT-u Romera3. Razlika je velika. Konkretno mislim da je najveća dihotomija u matematičkim metodama i ekonometriji.  Hrvatski preddiplomski studij jednostavno nema dovoljno rigorozne matematičke i statističke predmete da bi pripremio studenta za kasnije ozbiljnije proučavanje Mikroekonomije i Makroekonomije. Konkretno, recimo za praćenje predavanja iz Mikroekonomije na stranom diplomskom studiju potrebno je poznavanje topologije, koji bi inače trebala biti obrađena pod matematičkim metodama na preddiplomskom studiju.

Nadalje, možda je najočitiji manjak ozbiljnog predavanja Ekonometrije koja čini dio bilo kojeg članka danas izdanog u relevantnim časopisima. Dok ja, sa završenim preddiplomskim studijem u Hrvatskoj, došavši na magisterij vani nisam vidjela niti procjenitelj metode minimalnih kvadrata izveden u matričnom obliku, moj kolega s trogodišnjeg studija u Njemačkoj napisao je završni rad o efikasnosti testova za otkrivanje jediničnih korijena u vremenskim serijama. Iako je ovo samo primjer,  dihotomija je uistinu bila velika, i svojevrsno neopravdana jer preddiplomski studij danas ne bi trebao toliko zakinuti studente koji se žele natjecati na Europskom tržištu rada.

Učenje kritičkog razmišljanja

Preddiplomski studij ekonomije prema mom mišljenja treba prvenstveno naučiti studente kritičkom razmišljanju te osnovnim analitičkim instrumentima ekonomskih analiza. Kritičko razmišljanje je ključno te se ne može razviti bez prijašnjeg poznavanja literature i razvoja ekonomske misli do ovog trenutka. Ujedno tako, bez barem osnovnog poznavanja analitičkih instrumenata (ekonometrija, matematika) ne samo da je skoro nemoguće kasnije baviti se znanošću, no danas je nemoguće uopće razumjeti ekonomska istraživanja koja se neprestano objavljuju i doprinose javnoj raspravi o gorućim ekonomskim problemima.

Iako problemi curriculuma hrvatskog ekonomskog studija nisu isti kao problemi protiv koji prosvjeduju studenti diljem svijeta, jednako su ozbiljni jer manjak analitičke rigoroznosti onemogućuje praćenje novih razvoja ekonomske misli, a kamoli i samog sudjelovanja u njemu.  Na posljetku, budućnost obrazovanja ekonomije ne tiče se samo budućih studenata već u konačnici svih nas, jer znanja koje ekonomisti steknu tijekom obrazovanja utječu na njihove odluke o smjerovima ekonomskih politika kasnije, koja se reflektiraju direktno dalje na sve građene: poželjnost financijske regulacije,  visina socijalne pomoći, zdravstvene reforme, porez na bogatstvo i nasljeđe – samo su neki od njih. (Banka.hr)

Izvor:

http://www.isipe.net/open-letter/

http://web.efzg.hr/dok//opce_info2012/Informacijski%20paket%202013-2014.pdf

[1] Piketty, Thomas. Capital in the Twenty-first Century. Harvard University Press, 2014., (32 stranica)

[2] http://www.pearsonhighered.com/educator/product/Macroeconomics-6E/9780133061635.page

[3] http://www.mcgraw-hill.co.uk/html/0073511374.html