Zajednički problem za sve zemlje u regionu je mala proizvodnja, visoka nezaposlenost i stagnacija. Glavna prepreka napretku su vlade koje nemaju znanja da bi rješavale te probleme, rekao je profesor Ekonomskog fakulteta u Zagrebu Ljubo Jurčić.

Koji su najveći problemi sa kojima se susreće ekonomija u regionu, koja manje-više dijeli istu sudbinu bez obzira na ulazak Hrvatske u EU?

JURČIĆ: Zajednički problem za sve zemlje u regionu je mala proizvodnja, visoka nezaposlenost i stagnacija. Ovdje nije uspješno sprovedena tranzicija iz komandne u tržišnu ekonomiju. Glavna prepreka napretku su vlade koje, kada dođu na vlast, nemaju znanja da bi rješavale probleme nezaposlenosti i proizvodnje. Mi na ovom području nemamo nijedan objektivan problem, a jedini subjektivni problem je nesposobna politika.

Javni dug Hrvatske dostigao je oko 80 odsto BDP-a, a i u BiH ima tendenciju rasta. Može li doći do problema u vezi sa njegovim servisiranjem?

JURČIĆ: Hrvatska je već u problemu. Penzije ne rastu, socijalne naknade su sve manje, zdravstvo se sve manje finansira i to je sve posljedica rasta javnog duga. Iako je dug BiH duplo manji nego dug Hrvatske, vjerujem da bi većina vaših građana radije imala hrvatski standard uz dug od 80 odsto BDP-a, nego standard koji sada vi imate uz javni dug od 40 odsto BDP-a. Političari visinu duga koriste kao opravdanje za svoju neefikasnost i nesposobnost. Javni dug jeste problem, ali nije prepreka da se neka država razvija.

Problem je što krediti uglavnom idu za finansiranje javne potrošnje, a rijetki su kapitalni i razvojni projekti?

JURČIĆ: Da, to je pitanje upravljanja javnim dugom. U posljednjoj krizi javni dug razvijenih zemalja bio je oko 60 odsto BDP-a, a sada je narastao na 90 odsto ili čak 100 odsto. Pola njihovog duga je bio posljedica krize i štete koju su u toku krize imali. Pala je potrošnja stanovništva, manji su bili porezi, potrošnja države je ostala ista i pojavio se deficit koji se pretvara u javni dug. Međutim, drugi dio javnog duga je investicija države za zaustavljanje krize, odnosno očuvanje radnih mjesta i proizvodnje. U našem području javni dug je rezultat troškova neefikasnog poslovanja države. To je glavni problem upravljanja javnim dugom u svim zemljama na našem području.

Da li ste pristalica aranžmana sa MMF-om?

JURČIĆ: Nisam pobornik samog aranžmana sa MMF-om, već sam za to da svaka zemlja mora napraviti koncept razvoja koji će podržati ta institucija. Ako neka zemlja, kao BiH ili Hrvatska, ne može vratiti svoje dugove, onda MMF nije zadužen da podiže proizvodnju ili dohodak te zemlje, nego odmah kaže smanjite potrošnju, plate i penzije da biste mogli vratiti dugove. Nije ni zadatak MMF-a da diže plate i nacionalni dohodak, nego je to zadatak vlada. Vlade trebaju napraviti program kako povećati domaću proizvodnju i iz toga vraćati dugove, a onda tražiti podršku MMF-a. Za takve aranžmane sa MMF-om jesam i oni su korisni. Ali, ako MMF dođe sam, on nije zadužen za razvoj, već samo traži da se smanji potrošnja, otpuste ljudi i smanje plate i penzije kako bi mogli otplaćivati dug. Na taj način zemlje idu u bijedu.

Hrvatska se mnogo zadužila za autoputeve, a RS takođe putem kredita gradi autoput Banjaluka – Doboj. Koliko su održive teze da se ne treba zaduživati za izgradnju autoputeva?

JURČIĆ: Sva infrastruktura, pogotovo kapitalna, kao što je autoput, ne može se graditi iz tekućih priliva, nego zaduženjima, ali investicije u infrastrukturu se moraju planirati u proporciji sa investicijama u proizvodnju i finalni proizvod. Hrvatska politika se fokusirala na izgradnju puteva, jer to politički lijepo izgleda, a pored toga nismo investirali u fabrike i radna mjesta, tako da sada imamo puteve po kojima se nema ko voziti. Infrastrukturne investicije se uvijek isplaćuju iz investicija u proizvodnom sektoru. Budući da u Hrvatskoj nije bilo proizvodnog sektora, mi sada imamo teret otplate kredita za autoputeve. Dakle, izgradnja autoputeva nije sama po sebi problem, ali je neophodno da se u odgovarajućoj proporciji grade i proizvodni kapaciteti. Ne mora ih država praviti, ali mora stvoriti uslove da ih grade privatne firme. To se nije dogodilo u Hrvatskoj i sada imamo problem da sa starih radnih mjesta i s manjim brojem radnika moramo otplaćivati novu investiciju koja iznosi oko četiri milijarde evra.

Kako vidite trenutnu ekonomsku situaciju u svijetu u svjetlu međusobnih sankcija Zapada i Rusije?

JURČIĆ: Svijet nije u krizi, nego je Evropa u krizi. Amerika, Japan, Kina i Indija rastu, jedino je Evropa uspavana starica. Amerika je prva, a iza nje su Japan, Kina i Njemačka, kojih 1945. uopšte nije bilo. Dakle, ekonomska moć se promijenila, a politička moć nije usklađena sa ekonomskom i mora doći do reorganizacije političke karte svijeta. Iako jake zemlje, Japan i Njemačka nemaju ni članove Savjeta bezbjednosti UN koje donose najbitnije odluke za svijet, a ekonomski utiču na svijet više nego svi ostali. Svijet sada zahtijeva reorganizaciju političke moći i nadam se da će to u narednih 20 ili 30 godina biti urađeno mirnim putem, iako se u prošlosti ta transformacija nikada nije rješavala mirnim putem. (Glas Srpske)