Projekcije pokazuju da po svim ključnim ekonomskim parametrima, globalna privredna moć definitivno mijenja vlasnike, odnosno da će najbrže rastuće zemlje u razvoju do 2050. učestvovati u svjetskom BDP sa približno 50 odsto, dok će učešće zemalja G7 opasti na tek nešto više od 20 odsto. Kompanije koje odustanu od poslovanja na tržištima u razvoju, zbog kratkoročnih političkih i ekonomskih nestabilnosti koje prate jačanje njihovih ekonomija, propustiće najbitniji izvor globalnog privrednog rasta do 2050 godine, poručuje se u najnovijem izvještaju kompanije PwC o dugoročnim promjenama u svetskoj ekonomiji.

Globalni rast privrede bi do 2050. godine mogao da se udvostruči i da značajno premaši rast populacije, zahvaljujući povećanju produktivnosti usljed kontinuiranog razvoja tehnologija. Očekuje se da će privrede zemalja u razvoju iz grupe E7 rasti u proseku dvostruko brže nego u državama sa razvijenom ekonomijom (G7), te da će među sedam najrazvijenijih, šest biti zemlje u razvoju kao što su Kina, Indija i Indonezija.

SAD bi mogle pasti na treće mjesto po BDP-u, dok bi udio 27 zemalja članica EU u stvaranju globalnog BDP mogao biti manji od 10 odsto do 2050. godine. Velika Britanija bi mogla pasti na 10. mjesto, Francuska ne bi bila među prvih deset zemalja u svijetu po BDP-u, a Italija ni među prvih dvadeset, jer će ih preteći zemlje u razvoju, poput Meksika, Turske i Vijetnama.

Zemlje u razvoju, međutim, trebalo bi značajno da unaprijede institucije i infrastrukturu kako bi realizovale svoje dugoročne razvojne potencijale, navodi se u najnovijem izvještaju kompanije PwC pod nazivom „Pogled unaprijed: kako će se mijenjati globalna ekonomija do 2050.godine“. U izvještaju se prikazuju dugoročne projekcije globalnog privrednog rasta za 32 zemlje sa najboljim privrednim rastom u svijetu, koje u stvaranju globalnog BDP učestvuju sa 85 odsto.

Projekcije rasta BDP do 2050. godine

Autori izvještaja predviđaju da će se globalni rast privrede udvostručiti do 2042. godine i da će prosječna godišnja stopa rasta u periodu između 2016. i 2050. godine iznositi 2.6 odsto. Godišnja stopa privrednog rasta grupe zemalja u razvoju (E7) koju čine Brazil, Kina, Indija, Indonezija, Meksiko, Rusija i Turska iznosiće skoro 3.5 odsto, dok će stopa privrednog rasta grupe najrazvijenijih zemalja svijeta koju čine Kanada, Francuska, Nemačka, Italija, Japan, UK i SAD iznositi tek 1.6 odsto.

Globalna ekonomska moć će nastaviti da se pomjera ka privredama zemalja u razvoju u Aziji i drugim djelovima svijeta, a ova tržišta će pokretati rast globalne privrede i vremenom će uvećavati svoje učešće u stvaranju globalnog BDP-a. Učešće zemalja grupe E7 u stvaranju globalnog BDP moglo bi iznositi približno 50 odsto do 2050. godine, dok će učešće grupe zemalja G7 opasti na tek nešto više od 20 odsto (slika 1).

Računato prema paritetu kupovne moći (purchasing power parity – PPP), Kina je već pretekla SAD i postala najjača privreda u svijetu, dok se Indija trenutno nalazi na trećem mjestu i predviđa se da će do 2050. godine, takođe, preteći Sjedinjene Države. Francuska, do tada, više neće biti među deset zemalja sa najjačom privredom u svijetu, UK će pasti na 10. mjesto, dok će se Indonezija popeti na 4. poziciju, a među prvih sedam zemalja sa najboljim privrednim rastom u svijetu, šest bi mogle biti današnje zemlje u razvoju.

Kada se posmatra BDP mjeren po tržišnom kursu, radikalno pomeranje globalne ekonomske moći nije tako uočljivo zbog nižeg prosječnog nivoa cijena roba i usluga u zemljama u razvoju. Projekcije, međutim, pokazuju da bez obzira na to koji se sistem obračuna koristi, Kina će do 2030. godine biti prva, a Indija treća zemlja sa najjačom privredom u svijetu.

Zemlje u razvoju, poput Indonezije, Brazila i Meksika, vjerovatno će do 2050. imati bolji privredni rast nego UK i Francuska, dok bi, računato prema paritetu kupovne moći, Pakistan i Egipat mogli da preteknu Italiju i Kanadu. Vijetnam, Indija i Bangladeš mogle bi biti zemlje sa najbržim privrednim rastom u periodu do 2050. godine, sa prosečnom godišnjom stopom rasta od 5 odsto.

Nigerija ima potencijal da postane zemlja sa najbržim ekonomskim rastom i najjačom privredom u Africi i mogla bi se popeti sa 22. na 14. mjesto po BDP-u do 2050. godine. Nigeriji će to uspeti pod uslovom da, osim eksploatacije nafte, razgrana privredu i ojača institucije i infrastrukturu. Kolumbija i Poljska, takođe, imaju veliki potencijal i predviđa se da će postati zemlje sa najbržim rastom i najjačom privredom u Latinskoj Americi, odnosno Evropi. Ukoliko se Evropa, pak, posmatra u širem geografskom kontekstu, prognoze ukazuju da će Turska imati brži privredni rast i od Poljske.

U izvještaju se predviđa da će godišnji rast svjetske privrede iznositi u prosjeku 3.5 odsto do 2020. godine, potom će pasti na 2.7 odsto u periodu od 2021. do 2030. godine, u deceniji nakon toga će iznositi 2.5 odsto, a zatim 2.4 odsto u periodu od 2041. do 2050. godine.

Pomenuta kretanja se zasnivaju na dva ključna faktora. S jedne strane, u razvijenim ekononijama će nastaviti da opada udio radno sposobnog stanovništva usljed starenja populacije (slika 2), a istovremeno će zemlje u razvoju bilježiti umjereniju stopu privrednog rasta uporedo s jačanjem njihovih privreda, što je u skladu sa dokazanim teorijskim modelima o vraćanju stope privrednog rasta na prosječnu vrijednost u dugom roku. Takođe, za ovu grupu zemalja se ističe da svoj veliki razvojni potencijal mogu iskoristiti u potpunosti samo ako realizuju strukturne reforme koje će obezbijediti makroekonmsku stabilnost i budu značajnije ulagale u obrazovanje, infrastrukturu i tehnologije.

Neminovno prilagođavanje tržištima u razvoju

Najvažniji rezultati ovog istraživanja upućuju na zaključak da će se svjetska privreda do 2050. godine suočavati sa brojnim izazovima na putu ka privrednom razvoju. Starenje stanovništva i klimatske promjene zahtijevaju da se razmišlja unaprijed, s ciljem da se zaposleni osposobe da i kasnije u životu nastave da doprinose društvu, kao i da se promoviše ideja održivog razvoja. Usporen rast globalne trgovine, pojava nejednakosti i nestabilna geopolitička situacija nalažu potrebu za diversifikacijom privrede, kako bi se povećale šanse za otvaranje novih radnih mjesta i zapošljavanje postalo dostupnije za sve, što se odnosi i na razvijene i na privrede u razvoju.

Istovremeno, kompanije će morati da značajnije prilagode svoje poslovanje tržištima u razvoju, koja pružaju brojne mogućnosti zahvaljujući novim industrijskim granama, saradnji sa stranim partnerima na drugim tržištima, kao i daleko brojnijoj mlađoj populaciji nego što je to slučaj u razvijenim ekonomijama. Sa jačanjem institucija, društvene i makroekonomske stabilnosti, tržišta u razvoju postaju atraktivna za ulaganja i privlačenje talentovanih kadrova.

Privrede ovih zemalja se brzo razvijaju i relativno su nestabilne, što iziskuje od kompanija da budu fleksibilne i dinamične kako bi ostvarile uspjeh. Kompanije treba da budu spremne da prilagode svoju robnu marku i tržišnu poziciju drugačijim, nerijetko specifičnim zahtjevima ovakvih privreda, što prije svega zahtijeva temeljno razumijevanje lokalnog tržišta, zakonske regulative i navika potrošača, pa time i saradnju s domaćim partnerima.

Glavna poruka ovog istraživanja je da međunarodne kompanije i ostali investitori treba da imaju dovoljno strpljenja kako bi prebrodili sve kratkoročne ekonomske i političke nestabilnosti koje neminovno prate tržišta u razvoju na putu ka njihovom jačanju. Argument za takav zaključak su projekcije koje jasno ukazuju na to da se odustajanjem od poslovanja na tržištima u razvoju propušta najbitniji izvor globalnog privrednog rasta do 2050. godine.

Jelena Miletić, menadžer Odeljenja za marketing i komunikacije u kompaniji PwC Srbija

Izvor: BIF