BANJALUKA – Novčani programi socijalne zaštite koje primjenjuju RS i FBiH koštaju mnogo, ali uprkos tome imaju slab uticaj na poboljšanje statusa siromašnih domaćinstava.
Taj zaključak izveo je Centar za istraživanja i studije "Gea" iz Banjaluke, na osnovu studije "Socijalni transferi u BiH – šta siromašni građani imaju od njih" (socijalni-transferi-u-bih). Iznos svih socijalnih transfera, koji obuhvataju penzije, naknade za boračke kategorije, socijalnu pomoć, civilne invalide, dječiju zaštitu i druga izdvajanja, godišnje u BiH prelazi četiri milijarde maraka.
Problem je, međutim, što samo nešto više od 15 odsto tog novca dobija najsiromašnija petina stanovništva, dok više od 25 odsto odlazi u ruke najbogatije petine.
– Time dobijamo apsurdnu situaciju da novčani programi socijalne zaštite u stvari povećavaju prihodovnu nejednakost u društvu, umjesto da je smanjuju. Osnovni razlog za to je što se najveći dio socijalnih transfera dodjeljuje na bazi statusa, a ne na osnovu utvrđenog socijalnog stanja, odnosno potrebe. Jedino su naknade stalne i jednokratne novčane pomoći i većina naknada za djecu uslovljene imovinskim i dohodovnim cenzusom i usmjerene su prema siromašnima – navedeno je u studiji.
Njeni autori ističu da su izdvajanja za naknade usmjerene ka siromašnima vrlo niska i navode primjer da su 2014. izdaci za novčanu pomoć u RS iznosili samo 7,9 miliona KM.
– Razlozi za to leže u restriktivnim zakonskim odredbama koje definišu uslove za ostvarivanje prava na novčanu pomoć i ekstremno niskim propisanim iznosima ovih naknada. To pokazuju i primjeri iz kojih se moglo ustanoviti da dobijena novčana pomoć nije bila dovoljna da domaćinstva izdigne iz siromaštva – istaknuto je u studiji.
Problem je veći s obzirom n to da je zastupljenost siromaštva u BiH visoka. Procijenjeno je da je u 2011. godini 23,4 odsto stanovnika trošilo manje od 238 KM mjesečno, što znači da se prema metodologiji Agencije za statistiku BiH nalazilo ispod praga apsolutnog siromaštva.
Prema svim metodologijama učestalost siromašne djece je veća nego kod odraslih i ima trend rasta. Prema metodologiji Agencije za statistiku BiH, procenat siromašne djece je u periodu od 2007. do 2011. porastao sa 26,2 odsto na 30,5 procenata.
Siromaštvo je češće kod mnogočlanih domaćinstava, a čak 40 odsto djece u domaćinstvima sa dva ili tri starija člana nalazi se ispod linije siromaštva. S obzirom na velike razlike u obrazovnim profilima ruralnog i urbanog stanovništva, učestalost siromaštva je znatno veća u selima, gdje žive tri četvrtine siromašne djece.
– Sve ukazuje na potrebu preispitivanja svih socijalnih programa, a posebno onih kroz koje se vrši najveće odlijevanje novca najbogatijem segmentu društva. Ako 20 odsto nedoprinosnih transfera na koje se iz budžeta svake godine odvaja više od milijardu KM odlazi u ruke najbogatije petine građana, nije teško pretpostaviti kolika bi korist bila kada bi ta pojava bila otklonjena ili znatno umanjena. Treba omogućiti da socijalni programi istinski ispunjavaju svoju osnovnu svrhu i da pomažu onima koji su u stanju socijalne potrebe. Uslov za to je da ti programi budu mnogo bolje usmjereni i izdašniji prema našim najugroženijim sugrađanima – zaključeno je u studiji.
Autori ističu da je suočavanje sa ovim problemom sve teže odgađati, s obzirom na obaveze koje su vlasti preuzele kroz Reformsku agendu i program sa Međunarodnim monetarnim fondom. Preporučuju otvaranje javne rasprave, sa posebnim akcentom na ulogu vlasti, s obzirom na to da neki od postojećih socijalnih programa, kao što su naknade za boračku populaciju, predstavljaju politički osjetljive teme.
Koautor analize Ognjen Đukić kaže da je ključni problem u raspodjeli socijalnih davanja.
– Problematična je dodjela na bazi statusa, a ne stvarnih potreba ljudi. Zbog toga novac iz socijalnih fondova završava u džepovima bogatih. Neko ima tri kuće i ko zna šta još, a prima boračku naknadu. Mora se preispitati koliko tog novca odlazi bogatima, a koliko siromašnima i u kojoj mjeri su efekti socijalnih transfera od javnog interesa – rekao je Đukić navodeći da država mora preispitati svaki od pojedinačnih socijalnih transfera i stvoriti uslove da ta davanja pomažu onima koji su u stanju socijalne potrebe. (Izvor: Glas Srpske)
