Eurozona se već nekoliko godina muči s ozbiljnim strukturnim problemima koji onemogućavaju brži ekonomski rast. Kako vrijeme odmiče, sve je više jasno da monetarna politika ne može riješiti te probleme, već je za njihovo rješavanje potrebno uključiti i druge aspekte ekonomske politike.

Piše: Marko Bjegović, glavni analitičar u Hrvatskoj narodnoj banci (stavovi autora izneseni u ovom tekstu ne predstavljaju neophodno i stavove institucije u kojoj je zaposlen)

Nedavno je Mario Draghi spomenuo da, ako treba izabrati jednu i najvažniju reformu za 2016. godinu, to bi bilo olakšavanje uvjeta poslovanja u eurozoni. Kvaliteta poslovnog okruženja jedan je od glavnih preduvjeta ekonomskog razvoja. Ipak, kvalitetu poslovnog okruženja nije lako izmjeriti, a jedan od mogućih pristupa je indeks lakoće poslovanja (Ease of Doing Business) koji izrađuje Svjetska banka.

Ova analiza bavit će se kvalitetom poslovnog okruženja u eurozoni na temelju indeksa lakoće poslovanja uz pokušaj davanja odgovora na pitanje koliko takav pristup može pomoći u reformskoj debati koja se u posljednje vrijeme vodi u eurozoni.

Indeks lakoće poslovanja

Indeks lakoće poslovanja Svjetske banke procjenjuje glavne aspekte regulatornog okruženja za poduzeća. Pritom je naglasak na učinkovitosti i kvaliteti regulacije i administrativnih procesa koji prate poduzeće u njegovom životnom ciklusu. Ukupno se analizira 10 područja koja variraju od početka do zatvaranja poduzeća.

Ovdje je bitno naglasiti da se indeks lakoće poslovanja ne bazira na anketnom istraživanju poduzeća, kao što je to slučaj kod nekih sličnih indeksa, već se u određivanju indeksa uzima u obzir standardno poduzeće u različitim poslovnim aktivnostima. Stručnjaci u pojedinim zemljama daju svoje procjene za određene aktivnosti, primjerice, koliko vremena i sredstava je potrebno za osnivanje poduzeća ili obavljanje međunarodne razmjene.

Tipično, standardno poduzeće je domaće poduzeće unutar promatrane zemlje, osnovano je kao društvo s ograničenom odgovornošću, zapošljava između 10 i 60 zaposlenika i posluje u najvećem poslovnom centru u zemlji (za više detalja za 2016. vidjeti World Bank Doing Business 2016).

Osim procjena stručnjaka u pojedinim zemljama, Svjetska banka također radi analizu regulacije i ključnih promjena u pojedinoj zemlji, a tako dobiveni podaci uključeni su ukupan indeks.

Sve zemlje eurozone nalaze se iznad svjetskog prosjeka po indeksu lakoće poslovanja. Ipak, Finska kao najbolja zemlja unutar eurozone nalazi se tek na 10. mjestu. Bez obzira na to, 12 od 19 zemalja eurozone nalazi se unutar najboljih 30 u svijetu.

Isto tako se može zamijetiti da je homogenost zemalja eurozone viša nego u ostatku svijeta što i ne čudi s obzirom da zemlje eurozone imaju visok stupanj sličnosti ekonomskih politika. Dodatno, u posljednjih nekoliko godina razlike između zemalja eurozone su smanjene. Primjerice, u razdoblju od 2009. do 2014. standardna devijacija je smanjena za 0,5 (u ovaj izračun nije uključena Malta zbog nedostatka podataka).

Dugoročniji pogled također podržava ovakav trend pa je razlika između zemalja eurozone u 2004. bila 36, a do 2015. ona je smanjena na samo 12 bodova.

U svim individualnim kategorijama koje se koriste za izračun indeksa lakoće poslovanja eurozona ima bolje prosječne rezultate od ostatka svijeta. Pritom eurozona najviše odskače u području trgovine, gdje čak ostvaruje najbolji rezultat u svijetu, a zavidnu razliku ostvaruje i u dizajniranju procesa insolventnosti poduzeća.

Za dobre rezultate u trgovini zaslužna je relativno dobra infrastruktura koja omogućuje transport, ali i zajedničko unutarnje tržište koje smanjuje vrijeme i troškove prekogranične razmjene.

Dizajniranje procesa insolventnosti poduzeća pokazuje visok stupanj heterogenosti što upućuje na strukturne razlike u pravnim sustavima pojedinih zemalja članica eurozone.

S druge strane, najmanja razlika vidljiva je kod zaštite prava investitora i pristupa kreditima za poduzeća. Kod potonje kategorije je, slično kao kod insolventnosti, vidljiva značajna heterogenost među zemljama, a ona je posebno značajna jer ona ne odražava ciklična kretanja, već strukturne faktore kao što su kvaliteta i pristup kreditnim informacijskim sustavima te prava vjerovnika i dužnika kod kolateraliziranog pozajmljivanja.

To znači da ovakvi strukturni faktori utječu na kreditna tržišta, a time i na dostupnost kredita za mala i srednja poduzeća bez obzira na kamatne stope ili druge tržišne faktore. Bolja dostupnost informacija o kreditnoj sposobnosti dužnika može, primjerice, smanjiti asimetričnost informacija te strukturno potaknuti kreditiranje poduzeća.

Reforme u eurozoni

Od 2006. Svjetska banka objavljuje i reforme pojedinih zemalja koje su relevantne za pojedinu kategoriju indeksa lakoće poslovanja. Pritom se radi razlika između promjena koje poboljšavaju i promjena koje pogoršavaju uvjete poslovanja.

Kao što se može vidjeti na gornjem grafikonu, broj neto reformi (pozitivne – negativne reforme) ostao je stabilan u posljednjih 10-ak godina. Prema tome, čini se da kriza u eurozoni nije povećala reformsku aktivnost.

Najznačajnije reforme u eurozoni u posljednje vrijeme vezane su uz promjene poreza. Prošle godine je sedam članica eurozone provodilo reforme vezano uz oporezivanje poduzeća. To uključuje promjene poreznih stopa, ali i povećanu primjenu elektroničkih sustava koji pojednostavljuju proces oporezivanja.

Zaključak

Pokazatelji poput indeksa lakoće poslovanja Svjetske banke mogu dati korisne informacije koje upućuju na određene slabosti ili pozitivne strane s mogućnošću poboljšanja. Ipak, takav indeks ne daje smjernice za provođenje određenih mjera. Međutim, uz analizu kretanja trenda navedenog indeksa i kroz prikaz već poduzetih reformi, on može dati uvid u najbolju praksu i preporuke za određene mjere, kao što je primjerice slučaj s digitalizacijom administrativnih procesa.

Analiza Svjetske banke i usporedba zemalja pomaže u identifikaciji reformi i reformskog potencijala. Međutim, ukoliko postoji problem neprovođenja reformi, takav pristup ne daje odgovor zašto se reforme ne provode. Kao što je prethodno prikazano, takva situacija postoji u eurozoni gdje se obujam reformi gotovo uopće nije promijenio u odnosu na pretkrizno razdoblje. Vjerojatan razlog neprovođenja reformi leži u institucionalnom i političkom okviru pojedine zemlje.

Fokus na uvjete poslovanja i regulaciju zapostavlja neke druge probleme koji su ključni u reformskoj debati u eurozoni, kao što su investicije i fiskalna konsolidacija.

Indeks lakoće poslovanja Svjetske banke ne upućuje u kojoj mjeri bi se trebale povećati reforme, investicije i fiskalna konsolidacija. Međutim, prijašnje analize ukazuju da poboljšanje uvjeta poslovanja može biti poticajno za povećanje investicija. Isto tako, neki načini olakšavanja poslovanja mogu biti brzi i učinkoviti bez značajnih fiskalnih troškova. Zbog toga fokus na uvjete poslovanja predstavlja značajnu prekretnicu u reformskoj debati u eurozoni. (Izvor: Banka.hr)