BANJALUKA – Od ukupno 150.669 nezaposlenih u RS, njih čak 18.689 na radnu knjižicu čeka više od devet godina. Ovo su podaci Zavoda za zapošljavanje RS, koji nedvosmisleno pokazuju da je i prije svjetske ekonomske krize put do radnog mjesta bio prilično dug i neizvjestan. 
– Od sedam do devet godina na Birou čeka 11.471 lice, od pet do sedam godina njih 17.240. Na evidenciji je 22.174 lica koji posao traže od tri do pet godine, te 38.889 onih koji su u potrazi za zaposlenjem do tri godine. Ispod jedne godine na evidenciji nezaposlenih nalazi se ukupno 41.936 lica – pokazuju podaci Zavoda.
Kada se sve ovo zna, samo od sebe postavlja se pitanje šta to bilo kog nezaposlenog građanina motiviše da se svakih pola godine uredno prijavljuje Zavodu, a skoro 100 odsto je siguran da na taj način posao nikada neće dobiti.
Odgovor na to pitanje ne zna ni Jovanka Vujinović, koja se desetu godinu zaredom redovno prijavljuje na Biro. S njom je i sin Dragan, koji se već 15 godina nalazi na evidenciji nezaposlenih i nikad ga nisu pozvali da radi. Jovanka kaže da je svjesna da posao nikad neće naći, ali za svaki slučaj, uredno ispunjava ovu obavezu.
– Nije to ni zbog zdravstvenog osiguranja, jer mogu da ovjerim knjižicu preko muža, ali opet se prijavim, jer ko zna šta se može desiti sutra. Bar da se zna da sam htjela da radim, ali nisam imala gdje ni šta. Radila sam 15 godina prije rata i znam da nijedan posao nije lak, ali još je teže kad nemaš posao – priča Jovanka. Teže joj je, dodaje, što joj sin, od kada je završio školu, nikad nije dobio šansu da radi i bude prijavljen.
– Otkako je završio srednju školu, nijedan dan nije zvanično radio. Ode malo ljeti na more da nešto zaradi kako bi prehranio porodicu, ali i to je ove godine bilo slabo – kaže Jovanka. U ovakvoj situaciji mnogima ne preostaje ništa drugo nego da rade na crno, a na Biro se prijavljuju samo da mogu da ovjere knjižicu.
– Prije tri godine proglašena sam tehološkim viškom u jednoj firmi nakon nepunih 30 godina rada. Danas me nema nigdje, niti sam za penziju, niti za posao i šta da vam kažem – ogorčena je Banjolučanka Borka.
Nakon 12 godina rada, prije pola godine bez posla je ostao i Nebojša Knežević. Da zlo bude veće i supruga je nedavno ostala bez posla.
– Zašto dolazim, ne znam ni sam. Znam da mi neće ništa pomoći, čisto da se evidentira da sam ostao bez posla. Kako ću dalje, ni to ne znam, kako uopšte danas živi čovjek, koji je bez posla, podstanar i nije vlasnik ničeg, osim dvoje djece, koje želi izvesti na pravi put – kaže Nebojša.
Ništa optimističniji nisu ni mladi ljudi koji su mnogo truda i rada uložili da bi stekli fakultetsku diplomu, koja im danas ne znači mnogo.
– Od septembra prošle godine sam na Birou. Do sad nisam dobila nikakvu ponudu. Slala sam prijave na razne konkurse, uglavnom u banke, jer su državne institucije, kao što svi znamo, uglavnom rezervisane za odabrane. Nisam imala sreće, obično kažu da nisam zadovoljila kriterijume, nemam iskistvo ili sam prekvalifikovana za ono što njima treba – priča Mirna Bašić diplomirani ekonomista. Marina Marković, koja je takođe završila ekonomski fakultet, kaže da do sad nikad nije stigla do razgovora s potencijalnim poslodavcem. Sve se završavalo slanjem prijave, nakon čega bi joj javili da nije prošla.
– Jedina nada mi je projekat za zapošljavanje pripravnika, koji realizuje Vlada RS u saradnji sa Zavodom, pa sam došla da se infomišem kako mogu da se prijavim – rekla je Marina. Ona je dodala da je razočarana ovakvim odnosom prema mladim, obrazovanim ljudima.
– Iskreno, da sam znala da će biti ovako teško, upisala bih privatni fakultet, bar se ne bih namučila, a i sigurno bih prije našla posao – nagalsila je Marina.
Matematičari i fizičari najbrže do posla
U Zavodu kažu da su u skladu sa Zakonom o posredovanju u zapošljavanju i pravima, nezaposlena lica obavezna da aktivno traže zaposlenje. Koliko dugo se traži posao zavisi, kažu, od stepena stručne spreme, zanimanja i potreba za tim zanimanjem, kao i od teritorijalne raspoređenosti pojedinih kadrova, jer u manjim opštinama nedostaju određeni kadrovi. Važno je, ističu, koliko lice posjeduje dopunska znanja i vještine kao što su strani jezici, informatička pismenost, razni sertifikati i licence.
– Najkraće čekaju na posao lica koja se traže na tržištu rada, a njih je malo a to su profesori matematike, fizike, njemačkog jezika, inženjeri građevine, određeni KV radnici iz oblasti uslužnih djelatnosti i slično – rekla je izvršna direktorka u Zavodu, Snežana Borovčanin.
