Ključna je brojka Smjernica za izradu državnog proračuna RH za 2016. i projekcija za 2017. i 2018.  planirani deficit, daleko niži od već običajenih. Za 2015. je u proračunu planiran deficit od 12,542 mlrd kuna, a ostvarenje je iznosilo 12,526 mlrd kuna; za 2016. je prethodna Vlada u svojim Smjernicama planirala 10,462 mlrd. kuna, a nova Vlada planira 7,485 mlrd kuna.

Piše: Katarina Ot, direktorica Instituta za javne finansije (IJF) iz Zagreba

Premda i dalje nije riječ o zanemarivom deficitu, pitanje je kakvi su izgledi da se to stvarno i dogodi Ova je Vlada optimističnija od prethodne. U 2016. predviđa 5% više prihode i 2% više rashode nego što ih je u svojim Smjernicama za 2016. predviđala prethodna, te 4% više prihode i gotovo nepromijenjene rashode od ostvarenih u 2015. No, ako se usporedi planirani proračun za 2015. i njegovo ostvarenje, prihodi su 2015. porasli samo 2%, a rashodi 1%.

No, uz pretpostavku da konačno ostvarenje proračuna 2015. neće bitno odstupati od iskazanog u ovim Smjernicama, Vlada 2016. u odnosu na 2015., kod glavnih stavki očekuje porast poreza (5%), pad doprinosa (5%).

Kod stavki s nižim udjelom u strukturi ukupnih prihoda predviđa se drastičan porast prihoda od prodaje nefinancijske imovine (40%), pristojbi (31%) i pomoći (24%).

Valja, međutim, podsjetiti da je prethodna vlada za 2015. planirala od prodaje nefinancijske imovine ostvariti 1,2 mlrd kuna, a ostvareno je samo 450 mil. kuna, odnosno tek 39% od planiranoga!

Kod pomoći razlika nije tako drastična, ali i tu je prethodna Vlada podbacila, ostvarivši 3% manje od planiranoga, dok ova Vlada predviđa porast od 24%.

Sve su vrste prihoda planirane u višim iznosima od prihoda koje je planirala prethodna Vlada, osim onih od prodaje proizvoda i roba, pruženih usluga i donacija, te od kazni i upravnih mjera. No, u ukupnoj strukturi prihoda oni su manje značajni, pa ni njihovo niže planiranje bitno ne mijenja opću sliku prihoda.

U strukturi su najznačajniji porezi i doprinosi, pa ako se ostvari planirani gospodarski rast, moguće je i ostvarivanje viših prihoda iz tih izvora.

U 2016. viši se ukupni prihodi planiraju na temelju ostvarenih u 2015., ali i na temelju planiranog višeg gospodarskog rasta u 2016., ubrzanja privatizacije i jačeg korištenja sredstava EU-a.

Ubrzavanje privatizacije i jače korištenje sredstava EU-a se od svake, pa tako i od ove Vlade i očekuje, no u kojoj su mjeri ostvareni viši prihodi od planiranih u 2015. znat će se tek kad se objavi stvarno ostvarenje proračuna 2015., a u kojoj će se mjeri ostvariti planirani gospodarski rast u 2016. ovisit će ne samo o domaćim, nego možda još i više o vanjskim čimbenicima (o rastu europskog gospodarstva, cijenama nafte, političkim krizama i sl.). Stoga se baš i ne može reći da su prihodi za 2016. planirani posebice oprezno.

Deficit će, vjerojatno, najviše ovisiti o rashodnoj strani proračuna. Vlada planira gotovo nepromijenjene rashode u odnosu na ostvarenje 2015., no planira 2% više rashode od prethodne Vlade. Opet valja naglasiti da ostvarenje 2015. nije konačno.

Zabrinjava i što se ne planira smanjivanje rashoda za zaposlene, a budući da je to druga najveća stavka ukupnih rashoda, ne djeluje utješno ni obrazloženje da je riječ o zaposlenima financiranim iz sredstava EU-a, a još manje da taj iznos uključuje i povećanje za minuli rad.

Posebice zabrinjava što se i u 2017. i 2018. planira kontinuirano povećanje rashoda za zaposlene zbog korekcije za minuli rad i očekivani porast razine zaposlenosti! Ni kod najveće stavke rashoda – naknada koje iznose gotovo 40% rashoda poslovanja – nema pozitivnih naznaka, nego će čak biti i nešto više nego 2015.

Na oprez navodi i planiranih 2% smanjenja materijalnih rashoda, jer je 2015. ostvarenje bilo čak 6% više od planiranog.

Ni riječi o fiskalnim pravilima

U Smjernicama nema ni riječi o fiskalnim pravilima i njihovom (ne)ispunjavanju, premda je i Povjerenstvo za fiskalnu politiku opetovano zahtijevalo da se procjena ispunjenja pravila mora navoditi u svim ključnim proračunskim dokumentima, a nema ni tabele s projekcijom kretanja duga opće države. Budući da su fiskalna pravila i javni dug ključna pitanja ove države, to je u najmanju ruku iznenađujuće.

Od svake se vlade i u svakim smjernicama, a posebice od svake nove vlade, očekuje da će jasno i strukturirano iskazati ciljeve svoje ekonomske politike i buduće ponašanje u zadanom, ali i u eventualno izmijenjenom makroekonomskom i fiskalnom okviru, da će ih predočenim brojkama u financijskim planovima adekvatno argumentirati.

Kod razlike između sredstava potrebnih za provedbu ili promjenu postojećih programa i aktivnosti i sredstava potrebnih za provedbu novih programa i aktivnosti, neophodno je detaljno obrazloženje novih programa i aktivnosti, te njihovih očekivanih učinaka. Smjernice to ne nude i morat će se pričekati prijedlog proračuna.

No, ako u njemu ne bude nekih posebnih iznenađenja, stječe se dojam da se ne planiraju značajnije strukture reforme ili da će tempo provođenja eventualnih reformi biti vrlo spor.

Poseban je problem što Smjernice koriste nacionalnu metodologiju koja se razlikuje od europske, pa će  opet doći do prijepora i natezanja oko točnosti brojaka, a onemogućena je i usporedba Smjernica s dokumentima koji se dostavljaju EU-u.

Do potpunog usvajanja i primjene ESA metodologije u svim proračunskim dokumentima, redovito bi se, pa i u Smjernicama – uz podatke po nacionalnoj – morali iskazivati i podaci prema europskoj statističkoj metodologiji. Takav zahtjev opetovano je postavljalo i Povjerenstvo za fiskalnu politiku.

CIJELA ANALIZA
(Izvor: Banka.hr)