Zahvaljujući izrazito niskim prinosima na dužničke vrijednosne papire zemalja Europske unije, hrvatske su državne obveznice i trezorski zapisi došli u fokus stranih investitora. To je najvidljivije po rastućem udjelu stranih investitora koji je posljednjih nekoliko godina narastao s 30 na više od 40 posto.
Piše: Ivana Barać, rukovodilac upravljanja UCITS fondovima u društvu "InterCapital Asset Management" iz Zagreba
Naime, u kriznom ekonomskom okruženju konzervativniji investitori okrenuli su se dužničkim tržištima, a potražnja za dužničkim vrijednosnim papirima dovela je do rasta cijene, odnosno pada prinosa.
Hrvatskoj državi do kraja ove i početkom iduće godine potrebno je oko 12 milijardi kuna za refinanciranje duga. Zbog povoljnog okruženja, refinanciranje dospjelih obveznica i novo zaduženje zahtijevat će niže kamatne stope od postojećih. S obzirom na oskudnu ponudu kvalitetnih korporativnih dužničkih vrijednosnih papira te iznimno loša iskustva vlasnika komercijalnih zapisa hrvatskih tvrtki koje su završile u predstečajnim nagodbama, domaćim investitorima su državni vrijednosni papiri i dalje iznimno atraktivni.
Bez obzira na trenutno povoljno okruženje te povoljne prognoze za zaduživanje države u kraćem roku, investitori na duže rokove zabrinuti su zbog nepovoljnih kretanja, poput daljnjeg rasta javnog duga, daljnjeg pada BDP-a i rezultatom tih dvaju kretanja – rastom budžetskog deficita. Sukladno novoj metodologiji izračuna i prema projekcijama Ministarstva financija, fiskalni će manjak u 2014. iznositi 5,8 posto BDP-a, odnosno čak 19 milijardi kuna, a javni dug će do kraja godine narasti iznad 80 posto BDP-a.
Potrebe države za financiranjem nikada nisu bile veće, a s obzirom na to da proračunski manjak ne pokazuje znakove smanjivanja, i dalje će rasti. Da bi osigurala zdrav apetit stranih i hrvatskih investitora prema dužničkim papirima, država nikako ne smije zaboraviti na daljnje strukturne reforme te fiskalnu konsolidaciju, koja se ne provodi u dovoljnom obujmu, ponajprije na rashodovnoj strani proračuna. Zaključak je da i uz povećane rizike hrvatske obveznice ostaju atraktivno ulaganje, međutim samo ako se nastavi i ubrza provođenje strukturnih reformi, stane na kraj daljnjem budžetskom deficitu i zaustavi pad BPD-a.
Dosta je rasprave izazvala i reciklirana ideja o refinanciranju države putem tzv. narodnih obveznica, koja se periodički pojavljuje u najavama čelnih ljudi Ministarstva financija. Osnovna je ideja i manjim ulagačima omogućiti sudjelovanje u izdanju obveznica i ostvarivanje prinosa viših od kamata na štednju, a namjera vjerojatno “na sunce” izvući sredstva koja građani čuvaju izvan banaka.
Iako nije vjerojatno da bi izdavanjem takvih obveznica država pribavila značajnu količinu novog novca, samo izdanje imalo bi nekoliko pozitivnih efekata. Osim atraktivnijeg prinosa na ulaganje (pod pretpostavkom da bi kamata bila znatno viša od trenutnih kamata na štednju), građani bi izbjegli oporezivanje stečenih kamata. Naime, u prijedlogu izmjena Zakona o porezu na dohodak, iz osnovice za utvrđivanje poreza izostavljene su primljene kamate od obveznica bez obzira na izdavatelja te se čini da država priprema teren za novo izdanje.
Druga je velika korist izdavanja obveznica uključivanje većeg broja građana u “investicijsku priču”. Većina financijskih profesionalaca i investicijskih savjetnika svjesna je da je razina financijske pismenosti hrvatskih građana iznimno niska te većina i ne zna što su obveznice, odnosno ne razlikuje vrste vrijednosnih papira i ne poznaje različite mogućnosti ulaganja. Većina građana za mirovinu štedi isključivo u bankama, što je neprikladno s obzirom na dugi horizont ulaganja.
Ne manje važna činjenica jest da bi značajniji broj hrvatskih građana napokon mogao početi razmišljati o sposobnosti države da otplati dug, s obzirom na to da je jedina garancija isplate obveznica i pripadajućih kamata solventnost države. Na taj bi način mogao omekšati stav javnosti prema prijeko potrebnim strukturnim reformama.
Moramo biti svjesni činjenice da hrvatski građani ne raspolažu beskonačnim izvorima sredstava te da bi izdavanje obveznica vjerojatno značilo i značajan odljev depozita stanovništva iz banaka. S obzirom na smanjenu dostupnost stranih izvora sredstava, banke bi štednju pokušale zadržati povišenjem kamatnih stopa, što bi rezultiralo daljnjim pritiskom na profitabilnost banaka, a možda čak i na stabilnost banaka ovisnih o depozitima stanovništva. Stoga ideju o narodnim obveznicama treba dobro promisliti prije donošenja odluke i eventualne implementacije. (Banka.hr)
