BANJALUKA – Republika Srpska u trgovinskoj razmjeni sa inostranstvom ostvaruje veći izvoz od uvoza samo u sektoru “drvo, papir i namještaj”, dok u skoro svim ostalim sektorima ostvaruje znatan deficit. 
Ovo su potvrdili u Spoljnotrgovinskoj komori BiH i dodali da je visok stepen pokrivenosti uvoza izvozom u Srpskoj ostvaren u još dva sektora: "rude i metali" i "koža, krzna i tekstil".
– Srpska je u spoljnotrgovinskoj razmjeni 2010. godine ostvarila suficit samo u sektoru "drvo, papir i namještaj", koji iznosi 156,93 procenta, a visok nivo pokrivenosti uvoza izvozom od 94 odsto ima u sektorima "rude, metali" i "koža, krzno i tekstil" – kaže ekspert Spoljnotrgovinske komore BiH Igor Gavran.
On je dodao da je suficit sektora "drvo, papir i namještaj" u RS iznosio više od 128.500.000 KM, te da u sektorima sa najvišom dodatom vrijednosti Srpska bilježi izraziti deficit.
– U sektoru sa najvišom dodatom vrijednosti finalnih proizvoda, odnosno mašine, aparati, mehanički i drugi uređaji, ostvarujemo izraziti deficit – ističe Gavran.
Kao ključni uzrok dugogodišnjeg nepovoljnog položaja RS u spoljnotrgovinskoj razmjeni Gavran navodi nedovoljan obim podsticaja proizvodnji i izvozu.
– Pozitivan primjer su podsticaji izvoznicima u tekstilnoj industriji u Srpskoj, koji su dobrim dijelom spasli ovu privrednu granu i omogućili joj da "preživi" recesiju te održi ili čak poveća proizvodnju i izvoz – kaže Gavran.
Prema podacima Ministarstva trgovine i turizma RS, Srpska je u 2010. godini ostvarila izvoz u vrijednosti od 2,18 milijardi KM, a stopa rasta izvoza iznosi 30,2 odsto.
– Uvoz u vrijednosti od 4,05 milijardi KM povećan je za 13,6 odsto. Ostvaren je deficit spoljnotrgovinske razmjene od 1,87 milijardi KM i smanjen je za jedan odsto u odnosu na 2009. godinu – navode u ministarstvu i dodaju da je pokrivenost uvoza izvozom u RS u 2010. iznosila 53,7 odsto.
Proizvodi
Mnogi proizvodi iz BiH, odnosno RS, ističe Gavran, ne mogu ući na tržište EU, prije svega zbog zaostajanja u oblasti infrastrukture kvaliteta, odnosno neposjedovanja neophodnih sertifikata i druge dokumentacije koja dokazuje usklađenost sa najzahtjevnijim standardima kvaliteta.
– Najmanje domaćih proizvoda se može izvoziti iz poljoprivredne i prehrambene industrije, a najpovoljnija je situacija sa sirovinama, repromaterijalima i proizvodima najnižih nivoa prerade – kaže Gavran.
