BEOGRAD – Fiskalni savet Srbije je ocenio da je trogodišnji plan štednje koji je donela Vlada Srbije u načelu dobar, ali će štednja morati da se nastavi i u 2018-toj, jer sadašnjim planom neće doći do pada javnog duga od kraja 2017. godine, što je bio cilj tih mera.

Predsednik Fiskalnog saveta Pavle Petrović izjavio je na konferenciji za novinare da fiskalna konsolidacija, umesto tri godine koliko vlada planira, mora da traje čeitiri.

On je dodao da i u 2018. godini dodatnim merama treba uštedeti oko 300 miliona evra kako bi se smanjio deficit.

Naveo je i da bi deficit prema Fiskalnoj strategiji vlade, trebalo da se smanji sa oko 6,6 odsto bruto-domaćeg proizvoda (BDP) na 3,8 odsto BDP-a u 2017. godini ali to pretpostavlja veće mere uštede u srednjem roku.

Prema njegovim rečima, učešće javnog duga u BDP ne bi moglo da počne da se smanjuje pre 2018. kada bi premašilo nivo od čak 83 odsto.

Petrović je kazao da bi, ukoliko dođe do zastoja u realizaciji rizičnijih delova programa, trebalo uključiti i rezrevne mere koje bi automatski stupile na snagu.

"Dobro bi bilo da je plan B već predviđen u Fiskalnoj strategiji. To bi bilo važno za međunarodne kreditore da znaju da vlada neće da primenjuje ad hok mere ako se deficit otrgne kontroli", istakao je Petrović.

Kao primer rizičnih i neizvesnih mera u Fiskalnom savetu navode rešavanje sudbine petrohemijskog kompleksa do sredine ove godine ili smanjenje broja zaposlenih u javnoj upravi, zbog čega je potrebno da vlada ima rezervni plan kao se nešto od toga ne ostvari.

Petrović je na konferenciji za novinare rekao da u budžetu za 2015. država nije predvidela novac za Srbijagas, a to znači da planira i rešavanje pitanja Azotare, MSK, odnosno petrohemijskog kompleksa.

Podsetio je da su smanjene subvencije i za Železaru Smederevo, o čijoj prodaji se trenutno razgovara sa američkim Esmarkom.

To su preduzeća u kojima, kako kaže, postoji najveći rizik da se stvari otrgnu kontroli i rashodi budu veći nego što se planiralo.

Kako su istakli u Fiskalnom savetu, neophodno je sklopiti aranžman sa Međunarodnim monetarnim fondom, ( MMF) koji bi pratio ovakav program.

Petrović je naglasio da trogodišnji aranžman sa MMF povećava izglede za uspeh ovog programa.

"Sličan plan donet je 2012. godine ali se u program ušlo bez dogovora sa MMF-om, a nije bio sproveden ni program za rešavanje problema javnih preduzeća i preduzeća u restrukturiranju. Zato je sada presudno da se program sprovodi uz dogovor sa MMF-om", rekao je Petrović.

On je naveo da su mere štednje bolne, ali su primerene teškoj situaciji javnih finansija u Srbiji.

"Zbog veličine problema umereniji plan ne bi bio odgovarajući i sigurno bi došlo do krize, javnog duga inflacije i pada BDP", rekao je Petrović.

Zaduživanje u dinarima ne rješava problem

Petrović je izjavio da je najavljeno zaduživanje države u dinarima "ograničena mogućnost" i da neće moći da reši finasiranje javnog duga.

"Dominatno zaduživanje će i dalje biti u stranoj valuti", rekao je Petrović na predstavljanju ocene Fisklne strategije Vlade Srbije od 2015. do 2017. godine.

Od pet milijardi evra koje Srbija treba da servisira, milijarda je u dinarima i tu Fiskalni savet, kako je kazao, ne vidi da nešto može značjanije da se promeni.

"Ne vidimu tu veliki prostor", rekao je Petrović.

Prema njegovim rečima, "dinarizacija" jeste poželjna stvar, ali će zavisiti između ostalog i od toga koliko je uspešna fiskalna konsolidacija i makrostabilnost.

Javne investicije najbolja antirecesiona mjera

Petrović je izjavio da je u ovom trenutku najbolja antirecesiona mera povećanje javnih investicija. "Glavna i gotovo jedina, ali veoma efikasna poluga koju vlada ima da utiče na povećanje privredne aktivnosti su javne investicije, tj investicije u infrastrukturu", izjavio je on na konferenciji za novinare.

Istakao je da bi Srbija trebalo da u ovoj i narednim godinama poveća javne investicije i u slučaju da to dovede do dodatnog povećanja fiskalnog deficita.

Državne investicije u infrastrukturu bi u tom slučaju, prema njegovoj oceni, ublažile negativne efekte konsolidacije na privredni rast. Petrović je objasnio da su javne investicije neophodne jer se oštar zaokret u fiskalnoj politici ka štednji odvija u uslovima kada je privreda u recesiji.

Štednja će, kako objasnjava, imati negativan uticaj na privrednu aktivnosti i produbiće recesiju, što bi sve zajedno fiskalnu konsolidaciju moglo da učini neodrživom. "Zato smatramo i naša analiza pokazuje da bi investicije u infrastrukturu trebalo da budu poluga koja bi kompenzovala ovaj negativan efekat koje štednja i smanjivanje javnih rashoda imaju na privrednu aktivnost", rekao je on.

Ukazao je i da bi povećanje investicija u infrastrukturu dalo efekat i u kratkom i srednjem roku. "U kraktom roku, a to znači ove i sledeće godine, uticaj javnih investicija bi se pokazao preko porasta investicione potrošnje. I taj efekat je u slučaju investicija bar dva puta veći od efekta koje ostali oblici državne potrošnje imaju na privedni rast", istakao je Petrović.

Na srednji rok od tri do pet godina, javne investicije su, kako je dodao, važne jer utiču na povećanje proizvodnje.

Član Fiskalnog saveta Nikola Altiparmakov izjavio je danas da je glavna razlika u proceni privrednog rasta koji je dala Vlada Srbije u Fiskalnoj strategiji od 2015. do 2017. godine i Fiskalnog saveta to sto se vladine ocene temelje na očekivanju veće privatne potrošnje, a Saveta na investicijama.

Kada je reč o projekcijama rasta BDP-a Fiskalni savet se složio sa ocenom vlade da će rast ove godine biti negativan, i iznositi minus 0,5 odsto.

Procena rasta za 2016. je, kazao je Altiparmakov, nerealna. "Vlada je procenila rast BDP-a za sledeću godinu na 1,5 odsto, očekujući veću privatnu potrošnju, ali to nije realno očekivati uz mere štednje", rekao je Altiparmakov.

U 2017. je, kako je navedeo, moguće ostvariti rast od dva odsto, kako vlada očejuke, ali se Savet ne slaže oko pokretača rasta. "Vlada smatra da će rast pogurati privatna potrošnja, dok mi smatramo da je jedini način da se to dogodi povećanje investicija", rekao je Altiparmakov.

Srbija nema strategiju za upravljanje dugom

Srbija nema konzistentnu i stručnu strategiju za upravljanje javnim dugom i valutnim rizicima, a takva strategija nam je potrebna, posebno zato što se najčešće zadužujemo u stranim valutama, a ne kupujemo osiguranje od tog rizika, izjavio je danas član Fiskalnog saveta Nikola Altiparmakov.

On je predstavljajući ocene Fiskalne strategije Vlade Srbije od 2015. do 2017. godine naveo da je dolar prošle godine ojačao za 10 odsto i na osnovu toga naš javni dug je povećan za više od pola milijarde evra. "Drugačije rečeno, rashodi za kamate su nam zbog kursnih razlika porasli između osam i devet milijardi dinara", rekao je Altiparmakov.

Prema njegovim rečima, nije greh da država gubi na kursnim razlikama, jer je kretanje kursa nepredvidivo, ali jeste da nema nikakav konzistentan plan za upravljanje rizikom. To je, kako je kazao, praksa iz prethodne decenije. "Imali smo situaciju iz 2003. godine kada je država dug od preko dve milijarde dolara konvertovala u evre, i usled toga, zbog deprecijacije dolara od 25 odsto, izgubila 300 miliona evra na kursnim razlikama", rekao je Altiparmakov.

On je kazao da ne postoje stručni materijali koji bi objasnili zašto je to odlučeno, već jedino može da se nasluti da je strategija bila da se Srbija dominantno veže za evro, u kom slučaju bi i dugovi trebalo da budu u toj valuti. "Od 2011. menjamo stav pa ponovo krećemo da se zadužujemo u dolarima, i to za milijardu, ali ne kupujemo osiguranje od valutnog rizika. I druge zemlje su se zaduživale u toj valuti, poput Hrvatske ili Slovačke, ali su one kupovale osiguranje", rekao je on dodajući da se Srbija zadužila u dolarima i u 2012. i u 2013. godini.

Altiparmakov se osvrnuo i na projekciju vlade u Fiskalnoj strategiji po kojoj bi se učešće javnog duga u BDP-u zaustavilo u 2017. godini na 79 odsto.

"Čak i ako ne bude bilo iskliznuća kada je reč o planu štednje, granica od 80 odsto bi lako mogla da bude probijena", rekao je on.

Ključna razlika između onoga što ocenjuju Savet i Vlada Srbije jeste što "vlada u svojim projekcijama pretpostavlja realno jačanje dinara, čime bi se smanjio udeo duga u BDP-u". "To je vrlo optimistična projekcija, a s druge strane kretanje kurseva niko ne može da predvidi. Dobra praksa je ipak, kao što i mi radimo, da se prilikom izrade projekcija uzima nepromenjena vrednost kursa", rekao je Altiparmakov.

On doduše smatra i da realno jačanje dinara ne bi bilo konzistentno sa privrednim oporavkom Srbije, jer, objašnjava, "jačanje vrednosti dinara smanjuje učešće duga u BDP-u ali potkopava izvoz, a ključno za privredni rast je da imamo dinamičan izvoz". (Agencije)