Britanci će na referendumu 23. lipnja odlučivati hoće li njihova država ostati dijelom ujedinjene Europe ili će izaći iz Europske unije. Izlazak Britanije iz Unije, popularno zvan Brexit, ozbiljno je pitanje koje se tiče britanskog prosperiteta, sigurnosti, pristupa tržištu i međunarodne reputacije. Referendum neće samo odlučivati o poziciji Velike Britanije u sljedećih 50 godina nego o budućnosti ujedinjene Europe.

Piše: Dario Kuntić, doktorand na Fakultetu političkih nauka u Zagrebu, analitičar na području međunarodnih odnosa, bezbjednosti i diplomatije

Referendumsko pitanje vrlo je jasno koncipirano i glasi: "Treba li Velika Britanija ostati članica Europske unije ili izaći iz Europske unije?" Na referendumu će moći glasati građani Velike Britanije, Irske i Commonwealtha koji imaju više od 18 godina i borave u Velikoj Britaniji. Glasanje je također omogućeno britanskim državljanima koji žive u inozemstvu manje od 15 godina. Moći će glasati i članovi Doma lordova i građani Commonwealtha na Gibraltaru koji inače ne mogu glasati na općim izborima. Građani europskih država, osim Irske, Malte i Cipra, neće moći izaći na referendum.

Pro et contra Brexita

Posljednje ankete pokazuju da Brexit unatoč glasnoj kampanji pobornika izlaska Britanije iz Unije nema podršku većine građana. Prosjek šest anketa koje prate stavove javnog mnijenja pokazuje da 54 posto Britanaca podržava ostanak Velike Britanije u Europskoj uniji, dok ih se 46 posto tome protivi.

Razlika u korist tabora koji se protivi Brexitu mogla bi se povećati nakon što je britanski premijer David Cameron objavio da je s ostalim europskim čelnicima dogovorio da se Velikoj Britaniji dodijeli posebni status u Europskoj uniji.

Dogovor je Britaniji između ostalog zajamčio da će biti izuzeta iz odredbi o "još tješnje povezanoj Uniji", da će moći zadržati funtu, da odredbe o bankovnoj uniji neće ići na štetu londonskog Cityja i da britanski porezni obveznici ne plaćaju cijenu kriza u euro-zoni.

Cameron je također dogovorio mogućnost da skupina nacionalnih parlamenata može zaustaviti europski zakon ako ima podršku 16 od 28 parlamenata, odnosno 55 posto, kao i ograničenja koja se tiču socijalnih prava migranata. Na temelju tog sporazuma britanski će premijer voditi kampanju za ostanak Britanije u Uniji.

Pobornici Brexita svoje stavove temelje na faktorima koji se protežu od globalne konkurentnosti britanskih kompanija do zabrinutosti s imigrantskom krizom. Blok koji se zalaže za Brexit smatra da Unija britanskim kompanijama nameće ograničavajuća pravila i time koči gospodarski razvoj zemlje.

Zagovornici Brexita također ističu da Velika Britanija Europskoj uniji za članstvo godišnje plaća milijarde funti, a da od toga ima vrlo male koristi. Svi oni smatraju da bi raskid s Unijom Britaniji omogućio potpunu kontrolu njezinih granica, iako je Britanija već izuzeta iz Schengena. Također se protive ideji "još tješnje povezane Unije" jer ne žele formiranje "Sjedinjenih Država Europe".

Politički blok koji zagovara Brexit čine populistička i euroskeptična stranka UKIP, koja je pobijedila na posljednjim izborima za Europski parlament, oko polovice konzervativnih zastupnika, uključujući pet ministara, nekoliko laburističkih zastupnika i Demokratska unionistička stranka iz Sjeverne Irske.

Zapaljivo pitanje imigracije

Pitanje imigracije jedno je od najzapaljivijih pitanja u Britaniji. Tijekom posljednjih godina migracije iz Europske unije su se povećale, dok su migracije iz država koje nisu članice Unije ostale relativno stabilne. Između lipnja 2010. i lipnja 2015. broj imigranata izvan EU pao je za osam posto, dok je broj imigranata unutar EU porastao za 51 posto, ponajprije zbog pridruženja Bugarske i Rumunjske.

Prema podacima Ministarstva rada i mirovinskog sustava, ukupan broj radno sposobnih europskih državljana koji koriste britansku socijalnu pomoć relativno je nizak i iznosi 131.000 ili 2,5 posto od ukupnog broja. Zaposleni europski imigranti s niskim primanjima britanske su porezne obveznike 2013. godine stajali 674 milijuna eura, što je 1,6 posto od ukupnih izdataka.

Ipak, njihov broj je od 2010. porastao za 46 posto, dok je broj Britanaca koji primaju pomoć zbog niskih primanja u istom razdoblju pao za 12 posto. Broj primatelja pomoći koji nemaju europsko državljanstvo niži je za jedan posto.

Prema službenim podacima, u prvom tromjesečju 2015. u Velikoj Britaniji je živjelo više od tri milijuna ljudi rođenih u Europskoj uniji, od kojih je oko 1,9 milijuna ondje bilo i zaposleno. Međutim, i nekoliko stotina tisuća Britanaca emigriralo je u zemlje Unije. Prema podacima Ujedinjenih naroda, sredinom prošle godine u EU je živjelo više od 1,3 milijuna britanskih državljana.

Britanski deficiti

Što se tiče trgovinskih odnosa s Europskom unijom, Britanija u proteklih 15 godina bilježi konstantan trgovinski deficit. U 2014. deficit je iznosio 78,3 milijarde eura. S druge strane, u pet od posljednjih 15 godina Britanija je zabilježila trgovinski suficit sa zemljama koje nisu članice Unije. Taj je suficit u 2014. iznosio 37,3 milijarde eura. Ipak, što se tiče udjela u bruto domaćem proizvodu, iznos britanskog izvoza u EU je puno veći od iznosa koji EU ostvaruje od izvoza u Veliku Britaniju.

Trgovinske veze s kontinentom predstavljaju važnu komponentu britanskog gospodarstva. Osim što je najveća svjetska ekonomija, Europska unija je i najveće tržište za britanske proizvode. Međutim, britanska ovisnost o trgovini s Unijom bilježi konstantan pad te je u 2014. dosegnula rekordno nisku razinu. Dok je omjer britanskog izvoza u EU 1999. godine iznosio 54,8 posto u 2014. je zabilježio samo 44,6 posto.

Velika Britanija deficit bilježi i po pitanju iskorištavanja europskog proračuna. Britanski doprinos europskom proračunu mijenjao se iz godine u godinu, no između 2010. i 2014. u prosjeku je iznosio 6,4 milijarde eura. Prema podacima Ministarstva financija, Britanija je za razdoblje 2014.-2015. u proračun uplatila čak 11,1 milijardu eura, odnosno dvostruko više nego u razdoblju 2009.-2010.

Taj je iznos jednak 1,4 posto ukupne javne potrošnje, odnosno nešto je manji od godišnjeg proračuna Ministarstva energetike i klimatskih promjena. Ipak, Britanija dobiva godišnji rabat u obliku potpora za regionalni razvoj i subvencija farmerima koji je 2014.-2015. iznosio osam milijardi eura.

U posljednjih pet godina Velika Britanija je samo 2001. zabilježila pozitivan saldo kada je iz europskog proračuna dobila 955 milijuna eura. Inače, Velika Britanija je jedna od deset zemalja članica koje u europski proračun uplaćuju više nego što iz njega dobivaju. Samo Njemačka i Francuska uplaćuju više. S druge strane, najveće dobitnice su Poljska, Mađarska i Grčka.

Biznismeni i ekonomisti za Uniju

Nasuprot bloku koji podržava Brexit stoji blok koji smatra da budućnost Velike Britanije leži u Europskoj uniji. Cameron može računati na podršku 16 članova njegovog kabineta, kao i na zastupnike Laburista, Škotske nacionalne stranke, Velške stranke i Liberalne demokrate. Svi oni smatraju da Britanija ima koristi od članstva u Uniji.

Britanija na taj način lakše prodaje svoje proizvode u Europi te profitira od dolaska imigranata koji su uglavnom mladi ljudi željni posla, što potiče ekonomski rast i pomaže u plaćanju javnih usluga. Također smatraju da je položaj Velike Britanije u svijetu jači unutar Europske unije te da bi Brexit ugrozio nacionalnu sigurnost.

Političke elite i građani koji koje se protive Brexitu imaju podršku većine poslovnih krugova koji smatraju da bi izlazak Velike Britanije iz EU i nesigurnost koja iz toga proizlazi imali negativne posljedice za poslovno okruženje i britansku ekonomiju. Iz tog razloga veliki broj britanskih biznismena sa zabrinutošću gleda na mogućnost raskida Britanije s Unijom.

Čelnici vodećih britanskih kompanija smatraju da bi Brexit polučio loše posljedice po domaće tržište rada i naštetio britanskoj ekonomiji. Naime, članstvo Britanije u EU domaćim tvrtkama omogućava lakše kretanje novca, ljudi i proizvoda ne samo u Europi nego i u svijetu.

Potpisnici su izjavili da biznis treba neograničen pristup europskom tržištu od 500 milijuna ljudi kako bi se smanjio teret regulacije, produbilo jedinstveno tržište i potpisali važni međunarodni trgovinski sporazumi. Čelnik Grupacije BT Mike Rake, u čijem se vlasništvu nalazi British Telecom, rekao je kako članstvo Velike Britanije u EU "nema održive alternative".

Slično razmišljaju i čelni ljudi drugih poslovnih divova koji su potpisali pismo u kojemu navode da bi Brexit odvratio investicije u Veliku Britaniju. Među 198 potpisnika našlo se i 36 od 100 predsjednika i izvršnih direktora najvećih britanskih kompanija izlistanih na londonskoj burzi.

Podršku ostanku Britanije u Uniji između ostalih su dali Marks & Spencer, Vodafone, O2, Burberry, BAE Systems i EasyJet te zračne luke Heathrow i Gatwick. Ipak, dvije trećine najvećih kompanija nije potpisalo pismo, što je Cameron objasnio činjenicom da tvrtke često nisu sklone davanju političkih izjava.

Negativne stavove spram Brexita jasno je pokazala i anketa Financial Timesa u kojoj je sudjelovalo više od stotinu ekonomista. Iz ankete je vidljivo da više od dvije trećine ekonomista smatra da bi se Brexit negativno odrazio na srednjoročne ekonomske pokazatelje dok ih samo osam posto drži da bi britanska ekonomija od toga imala koristi. Zagovornici Brexita pak tvrde da se ekonomisti zalažu za ostanak Britanije u Uniji jer prirodno favoriziraju čvršće trgovinske veze s drugim državama.

Rizici

Britansko članstvo u EU polučilo je efekte stvaranja i skretanja trgovine. Međutim, korist od stvaranja trgovine puno je veća od njezinog skretanja te rezultira kompetitivnim prednostima, inovacijama i stručnošću. Članstvo u EU također je usko vezano uz stabilnost tržišta rada. Ministarstvo financija je objavilo podatke prema kojima je 3,3 milijuna radnih mjesta povezano s britanskim članstvom u EU.

Podaci Europskog instituta pokazuju da 3,4 milijuna radnih mjesta ovisi o izvozu u zemlje članice Unije. Većina tih poslova odnosi se na proizvodnju, a slijede ih poslovi u financijskom i uslužnom sektoru.

Neovisni ekonomsko-politički think tank Open Europe u svom je izvještaju naveo da bi u slučaju Brexita i neuspjeha u zaključivanju sporazuma s EU ili okretanja protekcionizmu britanski BDP u najgorem scenariju zabilježio pad od 2,2 posto.

U sklopu najboljeg scenarija, koji podrazumijeva sklapanje liberalnih trgovinskih sporazuma s Unijom i ostatkom svijeta te deregulaciju domaćeg tržišta, Britanija bi mogla računati na rast BDP-a od 1,6 posto. Najrealniji scenarij podrazumijeva kretanje BDP-a od negativnih 0,8 posto do pozitivnih 0,6 posto.

Velika Britanija bi imala koristi od Brexita samo ako bi bila spremna iskoristiti nove slobode kako bi poduzela aktivne korake prema trgovinskoj liberalizaciji i deregulaciji. Međutim, otvaranje britanske ekonomije prema svijetu značilo bi izloženost britanskih kompanija i radnika prema zemljama s niskom cijenom rada, što je politički vrlo osjetljivo.

Britanija bi također morala ponovo pokrenuti trgovinske pregovore s Unijom i zemljama van Unije, uključujući Sjedinjene Države, Indiju, Kinu i Australiju. To bi trebao biti žurni postupak jer je plasiranje britanske robe na vaneuropska tržišta uvelike dogovoreno na osnovi sporazuma potpisanih s EU. Naravno, pitanje je i koliko bi ti sporazumi bili kvalitetni.

Kako bi zadržala konkurentnost, Britanija bi također morala zadržati liberalnu politiku spram imigranata. Međutim, ograničenje te politike jedan je od glavnih aduta zagovaratelja Brexita. Izlazak Britanije iz Unije značio bi suočavanje s velikim ekonomskim izazovima.

Tri modela veze Britanije i Unije

U slučaju da Brexit postane stvarnost, Britaniji se nudi nekoliko modela. Norveški model bi uključivao članstvo u europskoj ekonomskoj zoni, ali Britaniji ipak ne bi dao dovoljno političke fleksibilnosti koja bi opravdala njezin izlazak iz Unije. Slobodniji model prema kojemu bi Britanija spram Unije dobila status najpovlaštenije nacije dao bi joj fleksibilnost, ali bi ozbiljno ugrozio trgovinu i investicije.

Najizgledniji model bio bi onaj po uzoru na Švicarsku koji bi se temeljio na nizu bilateralnih sporazuma usmjerenih prema specifičnim sektorima jedinstvenog tržišta. Izgledan bi bio i model koji bi rezultirao sklapanjem sporazuma o uspostavi sveobuhvatne zone slobodne trgovine.

Svaki model zahtijevao bi dugotrajne pregovore i kompromise te bi rezultirao značajnim troškovima. Osim toga, Brexit bi povećao regulatorne razlike s EU koje bi negativno utjecale na opseg trgovine i smanjile privlačnost Britanije za strane investitore.

Britanija bi bila slobodna sklapati nove trgovinske sporazume temeljene na domaćim prioritetima, ali bi u međunarodnoj areni ostala bez europske podrške i ušla u sjenu puno veće Europske unije.

Posljedice bi osjetila i EU koja bi ostala bez utjecajne članice. Za mnoge zemlje u svijetu Unija bi postala manje atraktivan trgovinski i politički partner te bi izgubila puno od svoje meke i tvrde moći. Brexit bi potkopao međunarodni položaj Velike Britanije i Europske unije te rezultirao neželjenim geopolitičkim posljedicama za ujedinjenu Europu.

Europska unija uz Sjevernoatlantski savez predstavlja značajan dio zapadne sigurnosne strukture. Euroskeptici često ističu da bi Britanija svoje geopolitičke interese trebala vezati uz Sjedinjene Države, a onda i Kanadu, Australiju i druge zemlje Commonwealtha. Međutim, Washington je čvrsto privržen ideji jedinstvene Europe koja uz Sjedinjene Države predstavlja ključan oslonac međunarodnog poretka.

Američki predsjednik Barack Obama snažan je zagovornik britanskog ostanka u Uniji te smatra da bi Velika Britanija zbog Brexita mogla izgubiti utjecaj s obje strane Atlantika. Njegove stavove dijele i lideri Kanade, Australije i Novog Zelanda. Činjenica je da Britanija igra nezaobilaznu ulogu u europskoj vanjskoj politici i njezinu pozicioniranju prema vanjskim ugrozama poput međunarodnog terorizma ili ruske uloge u destabilizaciji rubnih dijelova Europe.

Washington Britaniju smatra jednim od glavnih stupova sjevernoatlantske obrane. Uzevši u obzir geopolitičke poremećaje uzrokovane imigrantskom krizom, terorističkom prijetnjom militantnih islamista i sve agresivnijim pozicioniranje Rusije, čini se da bi od Britanskog izlaska iz Europske unije profitirala samo Moskva.

Dalekosežne posljedice

Duga kriza eurozone poljuljala je povjerenje u ideju ujedinjene Europe diljem kontinenta, a imigrantska kriza razotkrila nove nacionalizme u državama koje su nekoć bile snažno privržene eurointegracijama. Brexit bi samo išao na ruku euroskepticima i potpomogao dezintegraciju Europe. Također bi razočarao tradicionalne britanske saveznike u Europi i izvan nje.

Udarac bi pretrpio i sjevernoirski mirovni proces koji je uvelike ovisan o ostanku Britanije u Uniji. Tu je i pitanje Škotske koja bi nakon izlaska Velike Britanije iz Europske unije mogla raskinuti odnose s Velikom Britanijom. Budući da Škotska želi biti dio Europske unije, glas za Brexit neminovno bi rezultirao novim referendumom o neovisnosti Škotske.

Nema nikakve dvojbe da bi Brexit iz temelja potresao ideju ujedinjene Europe. Europska unija je frustrirajuća, ali istovremeno i izvanredna organizacija koja zajedničkim djelovanjem njezinih članica predstavlja mehanizam za prevladavanje političkih animoziteta, ekonomskih ugroza i vanjskih prijetnji.

Pomisao da bi Brexit mogao postati stvarnost Europsku je uniju suočio s najtežim testom u njezinoj povijesti. Europi ne treba krnja Europska unija. Europi treba Britanija koja će sudjelovati u procesu stvaranje liberalnije i demokratičnije Europske unije. (Izvor: Banka.hr)