Kanadski Fraser Institute objavio je novo izvješće o ekonomskoj slobodi. Prema tom izvješću, Hrvatska se nalazi na 84. mjestu sa 69 posto ekonomske slobode. U prethodnom izvješću o ekonomskoj slobodi Hrvatska je bila rangirana na 70. mjestu, što govori o komparativnom nazadovanju, a ukupno za 0.03 boda.

Piše: Daniel Hinšt, predsjednik think tank Centra za javne politike i ekonomske analize iz Zagreba

Zabilježen je pad u području kontrole kapitala, što može imati veze s intervencijama protiv bankarskog tržišta. Ekonomska sloboda znači i slobodu financijskog sektora, tako da državna uplitanja u bankarski sektor mogu samo narušiti ekonomsku slobodu.

Fiskalna sloboda ostaje na istoj razini. Javna potrošnja nije snižavana, što onemogućuje i sniženje poreza. Javni dug rapidno raste, pa će porezni obveznici obveze platiti u budućnosti. Hrvatska se još nije počela sustavno oslobađati od pretjerane regulacije. Potrebno je istaknuti djelomičnu fleksibilizaciju tržišta rada, kada je snižen indeks "zaštićenosti" radnika i time ostvaren značaj napredak.

Manji napredak ostvaren je u području kolektivnog ugovaranja i u području regulacije poslovnog sektora, pogotovo glede dozvola. Također, povećanje pravosudne neovisnosti i borbe protiv mita prodonijelo je boljem rezultatu. Mali napredak ostvaren je obzirom na i dalje nisku inflaciju.

Rumunjska među 20 ekonomski najslobodnijih zemalja

Naslobodnije zemlje prema izvješću Fraser Institute-a (TOP 10) su Hong Kong, Singapur, Novi Zeland, Švicarska, Ujedinjeni Arapski Emirati, Maurijus, Jordan, Irska, Kanada, Ujedinjeno Kraljevstvo, Čile. Slijede Australija, Gruzija, Katar, Tajvan, SAD i Rumunjska.

Sjedinjene Američke Države pale su na 16. mjesto, dok je Rumunjska napredovala do 17. mjesta (7.69 bodova). SAD su 2000. bile na 8.65 bodova, kako bi 2005. pale na 8.22, odnosno 7.73 bodova 2013. Godine. Fraser Institute zaključuje kako je smanjenje ekonomske slobode SAD-a tri puta veće od prosječnog smanjenja prosjeka država OECD-a.

U Hrvatskoj je razina ekonomske slobode porasla u rozdoblju 1995. – 2013., uz male padove u podacima za 2010. i 2013. Godinu. Ukoliko gledamo 2013., hrvatskih 7.21 i ne izgleda tako udaljeno u odnosu na američkih 7.73 bodova, odnosno Rumunjskih 7.69 bodova. Ipak, evidentno je kako je Rumunjska još 2000. zaostajala za Hrvatskom, kako bi još 2005. (i prije svojeg pristupanja u EU) Rumunjska sa 7.22 prestigla hrvatskih 6.49 bodova. Te godine Rumunjska je skočila sa 110. na 51. mjesto, dok je Hrvatska pala sa 73. na 85. mjesto.

Hrvatski skor je 2010. porastao na 6.68, ali je u odnosu na druge zemlje zaostajala, pa se našla na 90. mjestu. Isto se dogodilo i 2012. kada je hrvatski skor dodatno porastao, ali su neke druge zemlje očito ostvarile veći napredak na ljestvici. I dok je Hrvatska napredovala u odnosu na samu sebe, a ne baš u odnosu na druge, Rumunjska se progresivno penjala pa je već 2010. godine bila 34., pa 2012. godine 22., kako bi prema posljednjim podacima skočila na visoko 17. mjesto.

Hrvatski i rumunjski skor ekonomske slobode

Godina     Hrvatska              Rumunjska

2000.     6.36 (73)               5.27 (110)

2005.     6.49 (85)               7.22 (51)

2010.     6.68 (90)               7.45 (34)

2012       6.94 (78)               7.57 (22)

2013.     6.91 (84)               7.69 (17)

Izvor: Fraser Institute, 2015.

Što je Rumunjska napravila

Rumunjsko sustizanje Sjedinjenih Država niti približno ne govori o sustizanju u kvaliteti i standardu života. Ipak, Rumunjska je otvorila put rasta (te je jedna od najbrže rastućih država članica EU – 3,7% u II. tromjesečju 2015.).

Javna potrošnja i porezi se smanjuju. Porez na dohodak je 16%, a opterećenje temeljem socijalnih doprinosa komparativno nije visoko, pa je ukupno porezno opterećenje radnika relativno nisko. Pravosudna poboljšanja i velike antikorupcijske akcije nekadašnje ministrice Monice Macovei, kao uvjet za pristupanje u EU, doprinijela su napretku. Novac je stabilan zbog umjerene inflacije.

Država je liberalizirala tržišta kapitala i banaka te su uklonjene restrikcije prema stranim bankama i kamatama. Rumunjsko financijsko tržište i bankarski sektor potpuno su ekonomski slobodni. Tržište rada je fleksibilizirano, pogotovo u području otpremnina. Provodi se deregulacija gdje postoji veliki prostor za oslobađanje poslovnog sektora od prekomjernih opterećenja i dozvola.

Što bi Hrvatska mogla napraviti

Kada se pogleda Fraserova metodologija mjerenja ekonomske slobode, jasno je da se Hrvatska se treba fokusirati na reformske prioritete koji znače manje poreze, manje regulacije i manje države. Što više se postignu smanjenja u navedena tri područja, metodološki se lako može očekivati povećanje ekonomske slobode. Konkretno, prioriteti reformi trebaju se fokusirati na sljedeće javne politike:

1.) Smanjivanje uloge države: Reduciranje javne potrošnje, pogotovo rezanje subvencija i transfera, uz odustajanje od javnih investicija i provedbu privatizacija državnih poduzeća, smanjilo bi ekonomsku moć države. Fraser Institute u svojoj metodologiji mjeri upravo navedena područja. Tako je glede javne potrošnje posebno fokusiran na iznos subvencija i transfera u okviru javne potrošnje.

2.) Manji porezi: Snižavanje poreza na dobit te poreznog opterećenja rada (porez na dohodak i socijalni doprinosi) ostavljaju više novca privatnom sektoru. Ipak, prije rezanja poreza mora se provesti rezanje rashodovne strane. Zato su potrebne postupne mjere rezanja poreza koje uzimaju u obzir činjenicu da Hrvatska ne smije povećavati deficite. Fraser Institut ne daje preporuke za koliko rezati pojedine porezne stope. Ipak, sasvim je sigurno da bi ukidanje granične stope poreza na dohodak od 40% povećalo ekonomsku slobodu, kao i vraćanje zdravstvenog doprinosa na 13% (umjesto da je vraćen na 15%).

Bez toga kreditni rejting ostaje na istoj poziciji, a građani neće imati razloga očekivati niže kamate na kredite. Kamate bitno ovise o kretanju javnog duga, čiji udio u hrvatskom BDP-u se popeo na oko 90%, a brojač javnog duga ide prema 290 milijardi kuna.

3.) Reforma pravosuđa: Pravosudni sustav se u određenoj mjeri počeo reformirati zbog pristupanja Europskoj uniji. Taj napredak treba nastaviti kako bi pravosudni sustav bio u službi zaštite vlasničkih prava, temelja tržišnog gospodarstva. Pravosuđe bitno utječe i na slobodu poslovanja i konkurentnost gospodarstva obzirom da su procedure za registraciju trgovačkog društva i stečaj upravo regulirane od strane tog resora.

4.) Deregulacija: Uz fiskalnu konsolidaciju, hrvatski prioritet sve više postale reduciranje regulatornog tereta na poslovanje. Dovoljno govori i percepcija hrvatskih poslodavaca kao podloga Svjetskom gospodarskom forumu da Hrvatsku pozicionira na 141. mjesto od 144 zemlje prema razini državnog regulatornog opterećenja. Jasno je da previše regulatornog tereta usporava šanse za jačanje konkurentnosti hrvatskog gospodarstva.

Financijsko tržište treba osloboditi od pokušaja intervencija u dobrovoljne odnose. Potrebno je provesti mnogo ambiciozniju liberalizaciju tržišta rada, pogotovo u kontekstu kolektivnih ugovora i potpune desegmentacije tržišta rada privatnog i javnog sektora. Ključno područje je olakšanje uvjeta poslovanja, smanjivanjem broja administrativnih zahtjeva koji se nalaze u propisima, odnosno rezanje troška regulacije.

Pogotovo je potrebno olakšati započinjanje poslovanja, što bi uključivalo elektroničku proceduru i interoperabilnost baza podataka, oslobađanje od obveze uplate temeljnog kapitala i skupe bilježničke ovjere. Sve dozvole trebaju se orijentirati prema elektroničkim procedurama, bez papira, slanja klasičnom poštom ili fizičkog odlaska u bilo koji javni ured.

Proces digitalizacije je u Hrvatskoj započeo. Razvijena je državna informacijska infrastruktura kao temelj za razvoj e-usluga koje će pomoći i gospodarstvu. U rujnu 2015. otvoren je i prvi obrt elektronički putem, a očekuje se i online proces osnivanja trgovačkog društva te izdavanja dozvola za pojedine djelatnosti.

5.) Monetarna stabilnost: Stabilan tečaj uz relativno nisku inflaciju jer Hrvatska prednost. Financijski sustav mora zadržati svoju stabilnost, a Hrvatska narodna banka svoju neovisnost, što je sukladno temeljnim načelima Europske unije.

Zašto su Sjedinjene Države pale

U razdoblju 1970. – 2000. Amerika je (uz Hong Kong i Singapur) bila bastion ekonomske slobode. Danas su Amerikance sustigli brzo napredujući Rumunji. Poslije 2000., do 2013., Sjedinjene države su pale za 0.9 bodova tj. 9%. Fraser Institute u svojem istraživanju ističe kako pad na ljestici ekonomske slobode za 1 bod (10%) doprinosi dugoročnom smanjenju rasta BDP-a za 1 do 1,5%.

Ukoliko Amerika nastavi smjerom smanjenja ekonomske slobode, dugoročne stope rasta BDP-a će biti upola niže od povijesnog prosjeka 3%. Pad ekonomske slobode otvara mogućnost dugoročnog pada BDP-a upravo zbog povećanja fiskalnih i regulatornih opterećenja koja oduzimaju više novca tržištu i poslovnom sektoru.

Više je razloga američkog pada koji se mogu vidjeti u Fraserovom istraživanju. Rastuće granične porezne stope, pogoršanje u pravnom sustavu provedbe ugovora, povećane kontrole tržišta kapitala i ulaska stranaca u zemlju i dr. Amerika je ušla u razdoblje povećanja federalnih rashoda i zaduženja zbog dodatnih socijalnih, zdravstvenih i obrambenih troškova. Povisuju se porezi i uvode novi regulatorni zahtjevi kroz necarinske prepreke, restrikcije na strane investicije i poslovanje poduzetnika. Povećanje regulacije utjecalo je sniženje neovisnosti sudstva i povećalo „regulatorni favoritizam“.

U zemlji tradicije vladavine prava i ograničene uloge države, država je počela sve više regulirati ekonomiju, narušavajući time ustavna načela slobode, odnosno odvojenosti politike/države i ekonomije/pojedinaca. Federalna vlada je uvelike intervenirala kako bi spašavala financijsko tržište i pojedine industrije od propasti. Nekada bastion liberalnog kapitalizma, Amerika je sve više postala utočište kronističkog kapitalizma, sustava u kojem je moć u rukama političkih interesa i njihovih sprega s korporacijama.

Iz navedenog Fraser Institute zaključuje kako razlog američkog pada upravo u povećanju političke moći u kontroli ekonomije.

Zaključno

SAD je nekada bio simbol i bastion ekonomske slobode. Danas svjedočimo nastavku američkog pada. Ekonomska sloboda je ideja koja i nije otvorena samo za „odabrane“ i „predodređene“. Dokaz tome je i veliki rumunjski rast na 17. mjesto. Litva je napravila veliki pomak. Irska je provodila dugoročne reforme zbog kojih je u TOP 10.

Zemlje koje rade na povećanju ekonomske slobode stvaraju dugoročne uvjete za prosperitet i kvalitetu života. Rumunjsku ne možemo uspoređivati i izjednačavati s Amerikom, samim time što imaju istu razinu ekonomske slobode. Ipak, manje razvijene zemlje mogu rasti onda kada rasterete gospodarstvo od visokih troškova poreza, regulacije i države općenito.

Vrlo razvijene zemlje, poput Sjedinjenih Država, zadržat će svoj prosperitet unatoč visokim troškovima poreza, regulacija i države. Ipak, temeljno je pitanje zašto Amerika ne zaslužuje povratak na „stare staze“ kada je bila predvodnica slobodno tržišnih rješenja. Rumunjska je napravila značajan napredak koji može biti model za mnoge druge zemlje, pa i Hrvatsku.

U kontekstu Hrvatske, 84. mjesto ne treba biti nešto fiksno. Dugi niz godina se u javnosti spominju inicijative za reforme koje su već postale popularne floskule koje su ponekima i dosadile. Rumunjski primjer može poslužiti Hrvatskoj, osim ako nije pronađen neki bolji ili možda umjereniji primjer. Rumunjska je pretekla Hrvatsku, što je rezultat sustavnog rada na reformama koje su se isplatile.

Fraserova "Ekonomska sloboda svijeta" sigurno nije automatski putokaz za rajsko spasenje. Stvari su u ekonomskoj politici mnogo kompleksnije od činjenice da su Rumunji sustigli Amerikance, a daleko su ispred Šveđana. Ipak, klasična ekonomska logika, što pogotovo vrijedi za tranzicijske zemlje, govori u prilog činjenici da su održivi rast i konvergencija u odnosu na razvijene zemlje mogući uz povećanje ekonomske slobode. (Izvor: Banka.hr)