U terminologiji privrednog rasta, situacija u kojoj u više uzastopnih perioda nema značajnih promjena u dinamici ekonomske aktivnosti, odnosno kada  bilježimo odsustvo privrednih ciklusa, naziva se stabilno stanje. Osnovna karakteristika ovog stanja jeste da u postojećoj konstalaciji proizvodnih faktora nije moguće pronaći novi izvor rasta.

Posmatrajući kretanja u RS, stiče se utisak da je stabilno stanje dostignuto te da će budući dugoročni rast izostati bez značajnijeg investicionog udara, koji bi bio praćen neophodnom strukturnom transformacijom. Naime, ekonomija RS u prva dva kvartala 2015.godine je nastavila putanjom pozitivnog rasta, kojim je i završila prethodnu godinu, s ostvarenim rastom od 0,9% i 1,5% u prvom i drugom kvartalu 2015. respektivno.Očigledno je da rast postoji, ali njegov intenzitet i naročito kvalitet dovoljna su osnova za, ako ne pesimizam, a ono u najmanju ruku rezigniranost u pogledu razvojne perspektive RS.

Kada govorimo o intenzitetu, ne smijemo izgubiti iz vida da se RS nalazi u grupi zemalja čiji je ekonomski imperativ"dostizanja" nivoa dohotka uspješno transformisanih tranzicionih zemalja članica Evropske unije. Ta konvergencije zahtijeva stope rasta koje će biti blizu dvocifrenima. Skromne stope rasta, kakve sada ostvaruje, drže RS zaglavljenu u stabilnom stanju na nižem nivou razvijenosti. Za  sagledavanje kvaliteta rasta neophodno je ući u analizu ključnih pokretača privrednog rasta.

Skromne stope rasta, kakve sada ostvaruje, drže RS zaglavljenu u stabilnom stanju na nižem nivou razvijenosti

Posmatrajući s rashodne strane, lako je uočljivo da potrošnja stanovništva i države čini ključnu komponentu agregatne tražnje. Potrošnja domaćinstva i države zajedno čini oko 97% BDP-a. Investiciona potrošnja je nedovoljna i u pogledu tehničke strukture nepovoljna. Neto izvoz svoju participaciju u rastu u ovakvom atipičnom modelu pronalazi kroz smanjenje uvoza prije li nego kroz rast izvoza. Takva konstalacija faktora rasta dovodi do veće osjetljivosti na kolebanja ukupne potrošnje te do situacije u kojoj neto izvoz utiče na rast u mjeri u kojoj se manji dio domaće apsorpcije prelije na uvoznu tražnju.

Potrošnja u godini koja je na isteku je zavisila od kretanja raspoloživog dohotka, javne potrošnje, plata i zaposlenosti. Usljed odsustva ozbiljnijih izmjena u poreskoj politici,sa jedne strane, kao i stagnantnog nivoa plata, sa druge strane, raspoloživi dohodak nije bio izložen ozbiljnijim varijacijama. Blagi rast zaposlenosti po svom obimu nije bio u stanju izazvati značajniji  rast ukupne potrošnje.

Deflacija je,uprkos ovakvim kretanjima, determinisala rast realne kupovne moći raspoloživog dohotka te je tako agregatna tražnja ipak bilježila određeni rast uprkos stagnantnosti osnovnih fundamenata. Na planu javne potrošnje plate su u javnom sektoru mirovale, a nije došlo ni do statistički značajnijeg povećanja penzija.

Rudarstvo vuče industrijsku proizvodnju

Ako promijenimo ugao posmatranja i kretanja u godini na isteku posmatramo sa proizvodne strane, ustanovićemo da je rast industrijske proizvodnje bio noseća snaga rasta BDP-a. U prvih deset mjeseci 2015.godine industrijska proizvodnja je zabilježila rast od 3,4% u odnosu na isti period 2014.godine. Ovaj podatak dobija na značaju ukoliko se uzme u obzir da je izostao značajniji doprinos elektroenergetskog sektora, koji je u prvih deset mjeseci tekuće godine povećao obim proizvodnje za 1,3% u odnosu na uporedivi period prethodne godine.

Najznačajniju kontribuciju rastu industrijske proizvodnje dao je sektor vađenja rude i kamena, čiji se rast u obuhvaćenom periodu zaustavio na 13,3%. Naročito se ističe povećanje proizvodnje u metalskoj industriji, koji je dijelom determinisan i oporavkom tražnje na svjetskom tržištu metala. Iako su cijene osnovnih metala padale, tražnja za proizvodima metalske i metalskoprerađivačke industrije je rasla i više nego kompenzovala efekat smanjenja cijena. Prerađivačka industrija je rasla po stopi od 2,4% najviše zahvaljujući prehrambenoj industriji (5,6%), proizvodnji pića (6,7%) i duvanskoj industriji(300%). Razlog za zabrinutost mogu predstavljati  trendovi u tekstilnoj industriji (-6,9%), proizvodnji odjeće (-4,5%) i proizvodnji kože (-1,6%).

Povećanje proizvodnje u metalskoj industriji dijelom je determinisan i oporavkom tražnje na svjetskom tržištu metala

Interesantan je podatak da je zabilježen pad u sektoru prerade drveta i proizvoda od drveta istovremeno kada proizvodnja namještaja bilježi rast od 6,4%. Da li je riječ o seljenju aktivnosti u lancu stvaranja vrijednosti ka višim fazama prerade i finalizacije, ili je riječ o slučajnom statističkom poklapanju pokazaće kretanja u narednim kvartalima. Iz ovog pregleda vidljivo je da se prerađivačka industrija "guši" u zoni niskog rasta usljed izostanka novih investicija u ovaj sektor. Naime, prerađivačka industrija zbog prirode proizvodnje u okviru ove grane izložena je snažnijem pritisku inostrane konkurencije. Taj pritisak nameće neprekidne inovacije kako bi se zadržao korak za ključnim konkurentima. Inovacije nisu moguće bez investicija.

Sa druge strane, analiza strukture izvora finansiranja investicija u RS otkriva barijeru sa kojom se suočavaju preduzeća iz prerađivačke industrije. U okviru strukture izvora finansiranja podjednako važno mjesto zauzimaju sopstveni izvori ( 43%) kao i kreditna sredstva ( 43%). Prerađivačka industrija usljed nižeg nivoa proizvodno-poslovne sofisticiranosti egzistira u nišama koje karakteriše nizak nivo dodane vrijednosti. Usljed nemogućnosti generisanja viših stopa profita, sopstveni izvori ne mogu biti izvor nužnih investicija.

Takođe, distorzije na relaciji profitna stopa-kamatna stopa na bankarske kredite čini da kreditna sredstva postaju za preduzeća iz prerađivačke industrije profitabilno neupotrebljiva. Iz ovih razloga, prevazilaženje navedenih barijera je uslov bez kojeg ne može biti izvedena transformacija prerađivačkog sektora u izvozno propulzivnu granu. Stoga je potrebno finansijsko-monetarnim mjerama omogućiti nižu cijenu kapitala za preduzeća iz ove grane, kako bi njihov nesumnjivi potencijal, uz kvalitetno konkurentsko pozicioniranje,bio stavljen u funkciju ekspanzije privredne aktivnosti.

Rast aktivnosti visokogradnje, pad niskogradnje

Građevinski sektor se kretao u tandemu sa industrijskom proizvodnjom, ostvarivši rast u prva tri kvartala tekuće godine od 3,5%. Ohrabrujući je podatak o oporavku sektora visokogradnje, koja je u navedenom periodu ostvarila povećanje od 20,7%. Za razliku od visokogradnje, niskogradnja je usljed slabije dinamike javnih investicija zabilježila  pad od 5,1%.

Za skepsu je podatak da je broj izdatih građevinskih dozvola za stambene objekte u prvih devet mjeseci 2015. manji za 7,6%

Odsustvo novih kapitalnih investicija u sektoru niskogradnje vidi se i iz podatka o većem izdvajanju za rekonstrukciju i održavanje u odnosu na novogradnju. Stambena gradnja, kao noseći stub visokogradnje, bilježi znake ekspanzije o čemu jasno svjedoče pokazatelji o tome da je gro investicija u sektoru visokogradnje realizovanou novogradnji.

Ono što može da proizvede skepsu jeste podatak da je broj izdatih građevinskih dozvolaza stambene objekte u prvih devet mjeseci tekuće godine manji za 7,6%. Ovo možeda dovede do usporavanja procesa oporavka visokogradnje kao bitnog segmenta građevinskog sektora u predstojećoj godini.

Plate u stanju stagnacije

Zarade su se tokom 2015. nalazile u zoni stagnacije. Prosječno isplaćena neto plata u oktobru iznosila je 824 KM i bila je nominalno za 0,2% manja u odnosu na isplaćenu neto platu u oktobru 2014. godine. Međutim, deflacija je pogurala neto plate u realnom iznosu te je tako isplaćena neto plata u oktobru tekuće godine bila realno veća za  1,9% u odnosu na uporedivi period prethodne godine.

U devet sektora je zabilježen rast prosječne plate u odnosu na prosjek iz 2014. godine, dok su radnici iz šest djelatnosti primali realno manje plate u odnosu na one prosječno isplaćene u prethodnoj godini. Posmatrajući visinu zarada, najviše razloga za zadovoljstvo imali su zaposleni u oblasti finansijskih djelatnosti i osiguranja s prosječno isplaćenom neto platom u prvih deset mjeseci u iznosu od 1.261 KM.

U devet sektora je zabilježen rast prosječne plate, dok su radnici iz šest djelatnosti primali realno manje plate u odnosu na prosječno isplaćene u 2014. godini

Kraj tekuće godine će u potpuno drugačijem raspoloženju dočekati oni koji za život zarađuju u oblasti administrativnih i pomoćnih uslužnih djelatnosti čija plata za proteklih deset mjeseci nije prelazila 514 KM. Dispariteti na relaciji proizvodni -uslužni sektor, kao posljedica atipičnog modela priređivanja, statistički su vidljivi i u 2015.godini. Diskrepanca u zaradama između zaposlenih u realnom sektoru i onih koji rade u uslužnim djelatnostima je i dalje veoma značajna.

Tako i dalje imamo slučaj da zaposleni u sektoru građevinarstva (519 KM) i prerađivačkoj industriji (612 KM) sa svojim platama ne dostižu ni 50 odsto zarade onih u oblasti finansijskih djelatnosti i osiguranja (1.261 KM). Interesantan je podatak da je prerađivačka industrija uspjela da spoji rast zaposlenosti sa rastom zarada.

Iako je riječ o skromnim povećanjima, evidentno je da je riječ o grani u kojoj bi ozbiljnije investicije rezultirale većom produktivnošću, koja bi, sa druge strane, otvorila prostor za povećanje zarada bez narušavanja konkurentske pozicije i profitabilnosti. To je putokaz koji nam pokazuje u kojem pravcu se moramo kretati kako bi se strukturno transformisali ka privredi viših dohodaka.

Deflacija pod uticajem trendova u EU

I 2015.godina u pogledu cjenovnih kretanja protiče u znaku deflacije, koja sve više postaje makroekonomska neumitnost sa kojom se skoro sve zemlje Evrope, bez izuzetka, suočavaju. U evrozoni, uprkos obimnom ubrizgavanju sredstava kroz mehanizam kvantitativnih olakšica, i nije došlo do preokreta deflatornih trendova u smjeru stimulišuće inflacije.

Pozitivni šokovi na strani ponude, objektivizirani kroz pad cijena nafte i pad cijena primarnih poljoprivrednih proizvoda na svjetskom tržištu, naročito su pogodovale deflacionim tendencijama. Uz navedene faktore treba istaći da je izostanak rasta regulatornih cijena (električne energije) takođe imao deflatorno dejstvo. Za prvih deset mjeseci 2015. u RS je zabilježena  deflacija od 1,4%. Najznačajniji cjenovni pad bilježimo kod odjeće (-8,4%), obuće (-10,1%), bezalkoholnih pića (-1,9%) i hrane (-0,7%).

Za prvih deset mjeseci 2015. u RS je zabilježena deflacija od 1,4%, pri čemu najznačajniji cjenovni pad  bilježimo kod odjeće (-8,4%)

Kao i prethodnih godina, tako i u dosadašnjem toku 2015.godine građani RS su morali povećati svoja izdvajanja za akcizne proizvode, čiji je cjenovni rast determinisan prilagođavanjem poreskog opterećenja ovih proizvoda sa EU direktivama. Iz ovih razloga, najveći rast cijena evidentiran je kod alkoholnih pića i duvana (6,6%). Potrebno je istaći da od potencijalnih problema i zabrinutosti koju deflacija stvara nosiocima ekonomske vlasti zemalja evrozone zbog negativne spirale deflacija/dezinvestiranje,ne treba strahovati kada je riječ o domaćim ekonomskim prilikama.

Naime, deflacija, koja je djelimično izazvana prelivanjem deflatornih trendova iz inostranstva, uticala je na realni rast kupovne moći raspoloživog dohotka preko koga je ostvarena pozitivna transmisija na agregatnu tražnju kao jednog od najvažnijih makroekonomskih agregata od kojih zavisi privredni rast u RS.

Pad spoljnotrgovinske razmjene

U periodu januar – oktobar 2015.godine Republika Srpska je sa ostatkom svijeta ostvarila spoljnotrgovinsku razmjenu u vrijednosti od 2.991.254.000evra,od čega se na izvoz odnosilo 1.115.108.000 evra,a na uvoz 1.876.146.000,00 evra. Ovi tokovi su rezultirali spoljnotrgovinskim deficitom koji je iznosio 761.038.000 evra, dok je pokrivenost uvoza izvozom bila 59,4%.

U posmatranom periodu došlo je do pada izvoza od 3,3%, ali i istovremeno još većeg pada uvoza od 10,1%. Ovim kretanjima najviše su kumovale promjene indeksa izvoznih i uvoznih cijena. Naime, izvozne cijene u trećem kvartalu 2015.godine povećane su za 9% u odnosu na period januar-decembar 2014.godine, dok su uvozne cijene povećane za 1,8%. Uprkos pozitivnim kretanjima i ekonomskom oporavku zemalja u okruženju i najznačajnijim trgovinskim partnerima RS, izvozni sektor, očigledno, nije bio u stanju da iskoristi ove pozitivne faktore.

U posmatranom periodu došlo je do pada izvoza od 3,3%, ali i istovremeno još većeg pada uvoza od 10,1%

To ukazuje na potrebu ozbiljnije analize konkurentske pozicije naših izvoznika, kako bi bili identifikovani kanali preko kojih bi pozitivne tendencije sa trgovinskim partnerima mogle predstavljati značajniji impuls domaćim privrednim kretanjima. Pregled geografske distribucije spoljnotrgovinske razmjene pokazuje da su Republici Srpskoj i dalje najznačajniji partneri EU-28 i CEFTA region. Naime, 73% ukupnog izvoza iz RS plasirano je na tržište zemalja članica EU, dok  je CEFTA region iz BiH uvezao 19,4% vrijednosti ukupnog izvoza RS.

Situacija sa uvozom je uravnotežena kada je riječ o CEFTA regionu i njegovom učešću u ukupnom uvozu RS (19,1%), dok je uvoz iz EU  sa nešto manjim procentualnim učešćem u ukupnom uvozu RS u odnosu na izvoz (48,1%). Ova razlika se javlja zbog nešto značajnijeg uvoza iz zemalja koje ne pripadaju ovim regionalnim ekonomskim integracijama, kao što su Kina i Rusija. (Izvor: SWOT)