Zemlje južne Europe, Portugal, Italija, Grčka, Španjolska i Hrvatska, imaju visoke stope nezaposlenosti, posebice nakon početka Velike recesije 2008. godine. U 2013., Španjolska i Grčka imale su stopu nezaposlenosti oko 25%. Kontinuirano visoke stope nezaposlenosti signaliziraju da bi nezaposlenost u tim zemljama mogla biti strukturna, a ne samo ciklička.

Piše: Dora Tuđa, magistar ekonomije na Univerzitetu Tilburg u Holandiji

Ukoliko postoji visoka stopa nezaposlenosti, koja je ujedno i strukturna, na tržištu rada će biti nezaposlenih s vještinama koje tržištu rada nisu potrebne. Dva su najčešća objašnjenja za takve neravnoteže: prvi je tehnološki napredak koji diskriminira protiv nisko obrazovane radne snage.

Nizozemski nobelovac Jan Tinbergen još je 1975. razvio tezu da se s tehnološkim napretkom povećava potražnja za visoko obrazovanim radnicima, dok pada potražnja za nisko obrazovanima.

Drugo objašnjenje je proces globalizacije, koji radnu snagu izlaže većoj međunarodnoj konkurenciji. Visoko obrazovana radna snaga je u pravilu prilagodljivija međunarodnoj konkurenciji. Uz to, niska efikasnost prelaska iz obrazovnog sustava na tržište rada najčešće je signalizirana visokim stopama nezaposlenosti mladih. To može biti posljedica neusklađenosti obrazovnog sustava s potrebama tržišta rada.

Implikacija, nejednakost?

Postoji nekoliko ekonomskih implikacija rastućih neravnoteža na tržištu rada. Na individualnoj razini, to utječe na zadovoljstvo poslom i plaćom. Na razini poduzeća, može smanjiti produktivnost ili povećati fluktuaciju zaposlenika. Na makroekonomskoj razini, može povećati ravnotežnu nezaposlenost i smanjiti BDP kroz gubitak ljudskog kapitala.

No, pitanje na koje se ovdje pokušava pronaći odgovor je imaju li promjene na tržištu rada utjecaj na dohodovnu nejednakost. Možemo li zaključiti da će dohodovna nejednakost rasti s porastom neravnoteža na tražištu rada?

Ako na tržištu rada postoji višak nisko obrazovane radne snage, ali manjak visoko obrazovane radne snage, to će dovesti do porasta strukturne nezaposlenosti. Kao posljedica, dohodovna nejednakost će rasti: nezaposleni će izgubiti veći dio dohotka, dok će zaposleni, zbog manjka ponude visoko obrazovanih, iskusiti rast u dohotku.

Upravo je takav scenarij u južnoj Europi: dohodovna nejednakost, u ovom slučaju omjer prvog i posljednjeg decila dohodovne distribucije, se povećava s porastom stope nezaposlenosti i nezaposlenosti mladih. Jedina iznimka je Hrvatska koja se od ostalih zemalja ne razlikuje zbog nižih stopa nezaposlenosti, već zbog niže dohodovne nejednakosti.

Ekonometrijska analiza na ovih pet zemalja, u razdoblju od 2004. do 2013., pronalazi kako se u prosjeku, s povećanjem neravnoteža na tržištu rada, povećava omjer 90/10 (omjer prvog i posljednjeg decila dohodovne distribucije). To posebno dolazi do izražaja kad se u model uključe stopa zaposlenosti i nezaposlenosti mladih, te stopa participacije mladih.

S druge strane, ukoliko se uključe stopa zaposlenosti i nezaposlenosti, statistički signifikantna veza se ne nalazi. Također, ako se promatra utjecaj neravnoteže na tržištu rada na Ginijev indeks, pronalazi se signifikantan utjecaj, ali ne kad se uključe ostale nezavisne varijable (stopa nezaposlenosti i zaposlenosti mladih, stopa participacije mladih).

Ranjivost mladih, nejednakost u budućnosti

Ovaj rezultat čini se zanimljiv iz nekoliko razloga: Prvo, neravnoteže na tržištu rada utječu na ekstreme dohodovne distribucije (omjer 90/10), a posebno kad se uključe stopa nezaposlenosti i zaposlenosti mladih. Ranjiv položaj mladih na tržištu rada, osim što je osjetljivo pitanje samo po sebi, može dovesti i do rasta nejednakosti u budućnosti.

Donošenje politika koje će smanjiti tu ranjivost mladih (npr. jačanje povezivosti obrazovnog sustava i tržišta rada) bi moglo dovesti do smanjenja nezaposlenosti mladih i smanjenja neravnoteža na tržištu rada. Nadalje, u skladu s navedenim rezultatom, u dugom roku takve politike bi mogle spriječiti i povećanje nejednakosti, kao posljedicu povećanja neravnoteža na tržištu rada.

Drugo, neravnoteže na tržištu rada, s uključenim stopama nezaposlenosti i zaposlenosti mladih, ne utječu na Ginijev indeks. Ginijev indeks je osjetljiv na promjene u srednjem dijelu distribucije. Stoga je zanimljivo vidjeti kako neravnoteža na tržištu rada i nezaposlenost mladih ne utječe na srednji dio distribucije.

Drugim riječima, ako brinemo o nejednakosti u južnoj Europi, tržište rada će vjerojatnije uzrokovati porast nejednakosti u ekstremima dohodovne distribucije nego u njenoj sredini. I konačno, rezulati daju naslutiti kako bismo kod politika za smanjivanje nejednakosti, trebali prvenstveno brinuti o osjetljivim skupinama na tržištu rada. U južnoj Europi, to su svakako mladi.

Uz visoke i perzistentne stope nezaposlenosti i dužničku krizu u većini zemalja europskog juga, visoka dohodovna nejednakost svakako nije primarno ekonomsko pitanje. Problemi tržišta rada: visoke stope nezaposlenosti, nedovoljna povezanost s obrazovnim sustavom, svakako su kratkoročni i srednjoročni problemi.

S druge strane, ako dobivena postoji veza između neravnoteža na tržištu rada i omjera 90/10, visoka ili rastuća dohodovna nejednakost mogla bi postati problem u dugom  roku. Jesmo li, zaista, u dugom roku svi mrtvi? (Izvor: Banka.hr)