LONDON/DAVOS – Svjetske berze su u grču. U Londonu, Njujorku, Šangaju i Frankfurtu ista priča – vrijednost akcija pada, a cijena nafte dostiže svoju najnižu vrijednost od 2003, istovremeno raste strah da će recesija u Kini povući na dno i cijelu svjetsku ekonomiju, piše britanski The Guardian.
Da bi došlo do sudnjeg dana svjetske ekonomije, potrebno je da i ostatak svijeta bude zreo za sopstvenu krizu i da se pokrene mehanizam koji bi problem sa istočne Azije prenio i na ostatak svijeta.
Događaji od protekle tri nedjelje koji bi proizveli krizu nalik onoj iz 2008. godine za sada su samo u domenu pretpostavke. Ali, ukoliko se uslovi za krizu ispune, mogli bi da izazovu novu ekonomsku pandemiju.
Poslije svega, to je suština globalizacije. Nacionalne ekonomije su mnogo više povezane nego što su bile prije pola vijeka, kada su kontrola kapitala, trgovinska ograničenja i široka javna svojina štitile nacionalne ekonomije.
Danas, promjene u političkoj filozofiji i tehnologiji mnogo su manja prepreka za slobodan protok dobara i gotovo nijedna za slobodan protok novca.
Kada god neka zemlja uđe u probleme postoji rizik od zaraze. To se 1997. godine desilo na Tajlandu kada je došlo do kolapsa nacionalne valute – bahta, što je dovelo do domino efekta u jugoistočnoj Aziji.
Ovo se takođe pokazalo tačnim za ono što je izgledalo kao lokalni problem u SAD. Ben Bernanke, tadašnji direktor Federalnih rezervi odbacio je 2006. godine tvrdnje da problemi sa hipotekarnim zajmovima za klijente sa niskom kreditnom sposobnošću nisu prijetnja ni ekonomiji SAD, a kamoli svjetskoj. Kako je samo pogrešio!
Direktna izloženost Britanije prema Kini je relativno skromna. Kina se ne nalazi ni među prvih pet vanevropskih tržišta i samo četiri odsto dobara i usluga iz Ujedinjenog Kraljevstva završe u Kini.
Ako kineska ekonomija udari u zid, neka zanimanja će biti ugrožena, ali to neće biti ni približno ozbiljno kao recesija koja bi zahvatila SAD i evrozonu. Amerika je mnogo više u igri, mada njen izvoz u Kinu učestvuje sa svega jedan odsto BDP-a,.
Britanske banke su međutim, druga priča. Banke kao HSBC i Standard čarterd imaju mnogo pozajmica u Kini. Toliko da su pod većim rizikom nego neke države, ukoliko zajmovi postanu nenaplativi, a Kina posjeduje planinu lošeg duga.
Efekat leptira…
Evo kako bi se kriza ispoljila. Jedan način, po ekonomisti Narimanu Behravešu, je kada bi Peking prestao da daje potporu svojoj valuti, juanu. Rezultat toga bi bio devalvacija juana od 15-20 odsto, što bi učinio kineski izvoz jeftinijim, ali bi poskupila roba svake druge zemlje u svijetu.
Ovo bi dovelo do otvorenog rata valuta. Sve ostale zemlje bi uzvratile i SAD bi uvele trgovinske sankcije na kinesku robu. Deflatorni pritisak bi se intenzivirao dok bi azijske zemlje zatrpale ostatak svijeta svojim viškovima u proizvodnji.
Britanska industrija čelika je to već osjetila. Kina proizvodi više čelika nego što je potrebno za sopstveni ekonomski rast čime obaraju cijenu. Britanski proizvođači smatraju da je nemoguće takmičiti se sa tim.
To bi, međutim bio samo početak uništenja. Mnoge zemlje teško su zadužene u dolarima. Kina ima nominovan dug od hiljadu milijardi dolara.
Ukoliko juan i ostale valute rastućih tržišta devalviraju, onda će vrijednost dolarskog duga rasti, stvarajući ozbiljan pritisak i nepodnošljiv teret na najranjivije.
Žu Min, zamjenik direktora u Međunarodnom monetarnom fondu, objasnio je na forumu u Davosu šta bi moglo da se dogodi.
Jednostavno, svi investitori bi istovremeno pohrlili da napuste tržište. Likvidnost svjetske ekonomije bi nestala, istakao je Žu dodavši da to plaši sve.
To je svakako istina. Oko betonskog bunkera koji ugošćava Svjetski ekonomski forum u Davosu, „gospodari univerzuma“ tiho provjeravaju novosti sa berzi na svojim tabletima i pametnim telefonima.
Izvršne direktore multinacionalnih kompanija ne treba podsjećati na globalnu povezanost tržišta.
U suprotnom, dobitnici Nobelove nagrade imali bi na dijelu teoriju haosa.
Jedna od ideja teorije je da naizgled male stvari mogu da dovedu do velikih posljedica – lepet leptirovog krila sa jednog kraja svijeta izaziva uragan na drugom. Kina je veoma veliki leptir, zaključuje "The Guardian".
Prezaduženi svijet pred talasom bankrota
Globalni finansijski sistem je postao opasno nestabilan i mogao bi da se suoči sa talasom bankrota finansijskih institucija, ali i država, tvrdi funkcioner Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD).
Ovo dramatično upozorenje izrekao je nekadašnji glavni ekonomista Banke za međunarodna poravnanja William White, sadašnji predsjedavajući Odbora za ekonomske i razvojne preglede pri OECD.
„Dugovi su nastavili da se gomilaju posljednjih osam godina i dostigli su takve nivoe na svakom kraju svijeta da su postali potencijalni uzroci katastrofe“, izjavio je White za britanski Telegraph.
Njegovim tvrdnjama daje za pravo i statistika. Ukupni javni i privatni dug u zemljama u razvoju popeo se na 185 odsto BDP, što je najviši nivo u istoriji. U članicama OECD dug je dostigao 265 odsto BDP, 35 odsto više prije izbijanja finansijske krize 2007. godine.
„Zemlje u razvoju bile su dio rješenja nakon propasti banke Lehman Brothers. Sada su dio problema“, dodao je White.
Kako je ocijenio, najveći otpisi dugova prijete evropskim povjeriocima s obzirom na to da evropske banke sjede na bilion evra nenaplativih kredita. Ka tome, snažno su izložene zemljama u razvoju, upozorio je White.
Lagard: Usporavanje Kine nije katastrofa po svjetsku privredu
Šefica Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) Kristin Lagard ocijenila je danas da usporavanje privrede u Kini neće izazvati katastrofu po globalnu ekonomiju i da su potresi koji pogađaju finansijska tržišta „vrlo normalna pojava“.
Lagardova je govorila posljednjeg dana održavanja Svjetskog ekonomskog foruma u švajcarskom zimskom centru Davosu, gdje su ovonedjeljne vijesti o smanjenju rasta u Kini, drugoj najvećoj ekonomiji svijeta, unijele strah među učesnike skupa iz redova globalne finansijske elite, prenosi francuska agencija AFP.
„Ne suočavamo se sa tvrdim prizemljenjem… Svjedoci smo evolucije, velike tranzicije koja će biti truckava…Moramo da se naviknemo na to, jer to je vrlo normalan i pravi način da se zapravo krene ka održivijem i kvalitetnijem rastu kome se svi nadamo“, rekla je ona.
Kineska vlada je objavila ove nedjelje da je njena ekonomija porasla za 6,9 odsto u 2015. godini, što je najsporiji tempo u posljednjih četvrt vijeka.
Zabrinutost zbog slabljenja kineske privrede je, kako navodi AFP, posijala strah širom svjetskih tržišta uz sunovrat cijena akcija od 1. januara, koje su pogođene i niskim cijenama nafte, pošto prezasićena ponuda destabilizuje krhke zemlje proizvođače energije.
„Ono što se dešava na planeti je jednostavno najgori početak godine koji je ikada zabilježen na finansijskim tržištima, jednostavno je tako“, izjavio je francuski bankar Tiđan Tiam, predsjednik Uprave Kredi Suis banke.
„Tržište je vrlo zabrinuto zbog Kine, naravno. Strahuju od pada u globalnu recesiju“, rekao je on.
Britanski ministar finansija Džordž Ozborn, koji se, kako prenosi francuska agencija, suočio i sa pitanjima o potencijalnom izglasavanju izlaska Britanije iz Evropske unije, rekao je da je Kina bacila u zasjenak skup u Davosu.
„Svijet nije bio baš uspješan prethodnih vijekova u prilagođavanju rastućim silama i to je često vodilo nesrećnim ishodima“, kazao je Ozborn, dodajući da smatra da je „u našem najvećem interesu da Kina uđe u multilateralne svjetske institucije“, navodi AFP. Tanjug
Dragi: ECB ima instrumente da podstakne inflaciju
Šef Evropske centralne banke (ECB) Mario Dragi izjavio je da ta evropska monetarna institucija raspolaže „mnoštvom instrumenata“ za podsticanje inflacije koja je posljednjih godina preniska i sprečava razvoj.
Dragi je na sesiji na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu rekao da odbor banke ima „odlučnost i spremnosti i kapacitet… da djeluje i iskoristi te instrumente“.
ECB je odlučila da ne mijenja referentnu kamatnu stopu i program podsticaja otkupom obveznica, ali i naznačila da će razmotriti dodatne podsticaje na sljedećem sastanku odbora 10. marta.
Godišnja inflacija u evrozoni od 0,2 odsto daleko je ispod cilja od nešto ispod dva odsto koji se smatra najpogodnijim za rast i radna mjesta.
Dragi nije rekao koje bi instrumente ECB mogla iskoristiti.
Na sastanku 3. decembra ECB je proširila svoj program kupovine obveznica na mjesečnom nivou od 60 milijardi evra za dodatnih šest mjeseci, do marta 2017.
Privreda evrozone ima umjereni rast i nezaposlenost od 10,5 odsto koja se polako smanjuje. Nagli pad cijena nafte podrio je napore ECB-a da poveća inflaciju. (Agencije)
