Na svjetskoj razini postoji niz metodologija kojima se mjere konkurentnost, lakoća poslovanja, regulacija tržišta i ekonomska sloboda. Svjetski gospodarski forum (WEF), Svjetska banka (WB), Međunarodna organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), Fraser Institute i Heritage Foundation su organizacije koje objavljuju godišnja izvješća i indekse.

Piše: Daniel Hinšt, predsjednik think tank Centra za javne politike i ekonomske analize iz Zagreba

Kroz nekoliko analiza sam prestavio navedene metodologije koje određuju i hrvatski skor. Svrha ove analize jest pogledati iz drugačijeg ugla i predstaviti neka od ograničenja navedenih metodologija. Držim kako su navedene metodologije jedan od ključnih temelja svakoj zemlji za dizajn, implementaciju i evaluaciju javnih politika i toliko očekivanih reformi. Kada se razne metodologije i indeksi sagledavaju integrativno kao cjelina, sa željom za pomacima, napredak se i dogodi. Nije slučajnost kada se zemlja nađe što bliže vrhu. Ako zemlja nije među TOP 50, postoji već naznaka da se nešto mora popravljati.

Metodologije su dakle policy okvir koji treba doživljavati ozbiljno. Koliko je samo vremena trebalo hrvatskim političarima i administraciji da shvati važnost Doing Businessa i Svjetskog izvješća o konkurentnosti. Unazad nekoliko godina, oni više nisu sporni i radi se na primjeni u policy procesu. Sada je izazov shvatiti ozbiljnost OECD-ovih indikatora regulacije tržišta (Product Market Regulation) te već dobro poznata dva indeksa ekonomske slobode (Fraser Institute i Heritage Foundation).

Svaka  od navedenih metodologija ima svoja ograničenja i relativnosti. Daleko od toga da je to poziv na sustavno preispitivanje svrhovitosti metodologija. Istina, možda hrvatski stručnjaci izmisle nešto bolje, kao dodatak.

Svjetsko izvješće o konkurentnosti

Niz je indikatora kojima se mjeri konkurentnost zemalja. Neki od indikatora (npr. udio javnog duga u BDP-u) predstavljaju statistički (egzaktni) pokazatelj. Ipak, i taj pokazatelj može naizgled zavarati pa su zemlje poput Somalije i Libije konkurentnije od Ujedinjenog Kraljevstva i Sjedinjenih Država jer imaju daleko niži udio javnog duga u BDP-u. Koji je onda zaključak?

Imaju li Somalija i Libija bolju fiskalnu politiku od predvodnica tog "neoliberalizma" ili jednostavno Somalija i Libija nemaju pristup međunarodnom tržištu kapitala da bi se uopće mogle zaduživati? Dakako, može se zaključiti kako su UK i SAD među najkonkurentnijim zemljama unatoč tome što prema indikatoru udjela javnog duga u BDP-u stoje relativno loše. Uostalom, udio javnog duga u BDP-u treba staviti i u korelaciji s razinom ekonomskog standarda.

Većina indikatora u Svjetskom izvješću o konkurentnosti su stvar ocjene od 1 do 7 na određenom dobro organiziranom uzorku iz poslovnog sektora. Faktor relativnosti sigurno je djelomično prisutan. Znamo primjerice kako je Hrvatska preregulirano gospodarstvo i da regulacija stvara veliko opterećenje za rast konkurentnosti.

Ipak, zaslužuje li Hrvatska objektivno gledano jedno od zadnjih mjesta prema indikatoru Burden of government regulation? Prosječna ocjena za Hrvatsku bila je 2 od ukupno 7. Što ako možda ipak zaslužujemo 3 pa bismo bili među prvih 100, umjesto da se vrtimo oko 140. mjesta?

Suštinski, ocjena je realna, ali je možda i prestroga. Hrvatska je prema toj ocjeni jedna od najlošijih zemalja u svijetu po utjecaju regulative na gospodarstvo. Dakle, realno uglavnom, ali vjerojatno ne baš u cijelosti.

OECD-ov Product Market Regulation

Ocjena o regulatornom opterećenju gospodarstva (Burden of government regulation) je samo jedan od niza primjera kako WEF metodologija temeljem ocjene ispitanika od 1 do 7 može biti donekle relativna. Kako bismo dobili manje relativnu i objektivniju sliku i odgovor na pitanje koliko je primjerice država u Hrvatskoj regulatorno restriktivna prema tržištu i gospodarstvu, OECD objavljuje periodična izvješća Product Market Regulation. Ocjena se daje od 1 do 6 (od potpune deregulacije do visoke regulacije) na niz gospodarskih sektora i tržišta.

Za razliku od WEF metodologije, OECD mjeri samo svoje članice te još neke zemlje, među kojima je 2013. bila i Hrvatska. Objektivno gledajući, Hrvatska se našla u poziciji najrigidnije reguliranog gospodarstva među državama članicama EU. Društvo Hrvatskoj su činile zemlje poput Rusije, Kine i Turske, poznate po autoritarnim tendencijama. Nema sumnje da su takve tendencije bile stvar hrvatske prošlosti, možda još neprevladane, o čemu i jest problem.

Dakle, WEF je možda malko relativan, ali OECD PMR nije. Istina, kada se analizira OECD PMR može se vidjeti da su poneki podaci za Hrvatsku možda i netočni, što govori o odgovornosti onih u administraciji koji su ispunjavali podatke za određena područja.

Doing Business

Svjetska banka je dizajnirala najbolju metodologiju koja mjeri lakoću / teškoću uvjeta poslovanja kroz standardni ciklus poslovanja, od osnivanja do stečaja. Indeksi ekonomske slobode se primjerice nadovezuju na Doing Business u kontekstu osnivanja i stečaja kako bi mjerili razinu slobode poslovanja. Doing Business je egzaktna metodologija i to na temelju točno zadanog okvira i slučaja u svakom području. Ta zadanost je pretpostavka i jednaka je u cijelom svijetu. Bez te zadanosti okvira i slučaja, Doing Business bi bio relativan.

S druge strane, oslikava li Doing Business izvješće realna stanja na terenu? Uglavnom ne. Prije svega, radi se o regionalnim razlikama. Gdje god je moguće, mjeri se glavni grad, koji može stajati bolje ili lošije od nacionalnog prosjeka, ili pak najbolji regionalnih i lokalnih primjera. U tom smislu, Hrvatska nosi teret Zagreba koji je primjerice u području izdavanja i troška građevinske dozvole manje konkurentan od Međimurja.

Investitori često gledaju Doing Business brojke i donesu brzi zaključak. Ipak, realno, ako se dubinski gleda, u području građevinskih dozvola to je stvar Zagreba. Zato se radišni Međimurci i Varaždinci trebaju dodatno potruditi, o čemu i uspjevaju, kako bi uvjerili investitore da se građevinska dozvola riješi i za jedan dan ili barem jedan tjedan.

Isto tako, Doing Business mjeri broj dana i procedura za osnivanje trgovačkog društva. Činjenica da je lakše osnovati obrt, pa čak i elektronički u Hrvatskoj, ostaje činjenica koja ne ulazi u Doing Business rezultat. Uostalom, tako je u gotovo svugdje u svijetu.

Mnogo je bure u javnosti izazvao i hrvatski skok sa 65. na 40. mjesto u izvješću Doing Business 2016. Je li se zaista dogodio napredak u smislu reformi, ili se dogodila metodološka sreća? Naime, dodana su četiri nova indikatora u području provedbe ugovora koja su donijela tu sreću. Ipak, to se dogodilo u periodu jedne godine. Ostaje i dalje činjenica da je Hrvatska napravila kvalitativni napredak u nazad nekoliko godina, pogotovo u području građevinskih dozvola.

Kako bi se ocijenio napredak u reformama, treba gledati kako su institucionalna i regulatorna poboljšanja utjecala na bolji skor same zemlje. Skok na ljestvici (bilo kojoj) ne znači nužno da se dogodio reformski napredak (kao što niti pad ne znači da je zemlja nešto pogoršala u svojoj regulativi i institucijama. Poredak na ljestvici ovisi o domaćem reformskom napretku kao i o kretanjima drugih zemalja u konkurentskom okruženju.

Indeksi ekonomske slobode

Fraser Institute i Heritage Foundation mjere ekonomsku slobodu prema niz egzaktnih indikatora. Fiskalna sloboda se mjeri prema visini graničnih stopa glavnih poreza. Ipak, Fraser Institute, za razliku od Heritage Foundation, ne uzima u obzir stopu PDV-a. Upravo u tom području su primjerice države članice EU manje konkurentne.

Oba indeksa uzimaju u obzir visinu granične stope poreza na dohodak. Ipak, preciznije gledano, pokazatelj je relativan utoliko što se ne mjeri prag primjene granične stope. Ujedinjeno Kraljevstvo i Hrvatska imaju graničnu stopu poreza na dohodak od 40 posto. Ipak, u Hrvatskoj je opterećenje realno više jer je dohodovni prag za tih 40 posto mnogo niži. Zato je ekonomska sloboda Hrvatske u području oporezivanja dohotka niža od britanskog slučaja, ali indeksi to ne pokazuju.

Zaključno

Ovo su neki od primjera metodoloških ograničenja. Metodologije ostaju bitne za policy dizajn i reforme. Bez ovih metodologija se teško možemo natjecati i dokazivati koliko smo konkurentni, laki i slobodni. Ipak, trebamo racionalno i analitički sagledavati sva ograničenja i relativnosti. (Izvor: Banka.hr)