Najnoviji ekonomski podaci iz eurozone nagoviještaju da bi oporavak mogao biti blizu. Što je uzrok tom oporavku? S kojim preprekama se on mora suočiti? I što se može učiniti kako bi mu se pružio oslonac?
Piše: Nurijel Rubini, profesor pri Poslovnoj školi Stern na Njujorškom univerzitetu, predsjednik kompanije "Roubini Global Economics", koautor knjige 'Krizna ekonomija'
Nije teško razabrati neposredne uzroke oporavka. Prošle je godine eurozona bila na rubu recesije dvostrukog pada. Kad je nedavno upala u tehničku deflaciju, Europska središnja banka napokon je potegnula okidač na agresivno popuštanje i lansirala kombinaciju kvantitativnog popuštanja (uključujući kupovinu državnih obveznica) i politike negativnih stopa.
Financijski učinak toga bio je neposredan: u očekivanju monetarnog popuštanja i nakon što je ono počelo, euro je doživio oštar pad, prinos obveznica u središtu eurozone i na periferiji pao je na vrlo niske razine, a tržišta vrijednosnicama počela su se robusno oporavljati.
Sve to, u kombinaciji s oštrim padom cijena nafte, potaknulo je gospodarski rast. Ostali čimbenici također su pomogli u tome. Politika jeftinih kredita kredita Europske središnje banke učinkovito subvencionira kreditiranje. Fiskalno iscrpljivanje uslijed strogih mjera štednje bit će manje ove godine, jer Europska komisija postaje popustljivija. A pomaže i osnivanje bankarske unije; nakon najnovijih testova izdržljivosti i revizije kvalitete aktive, banke imaju veću likvidnost i više kapitala na raspolaganju za zajmove privatnom sektoru.
Politički rizici
Kao posljedica ovih čimbenika, eurozona je nastavila s rastom, a dionice u eurozoni nedavno su nadmašile dionice u Sjedinjenim Američkim Državama. Slabljenje eura i agresivne mjere Europske središnje banke mogle bi čak zaustaviti deflacijski pritisak tijekom ove godine. Ali robusniji i održiviji oporavak još je uvijek suočen s brojnim izazovima.
Pokretačima bi politički rizici mogli osujetiti napredak. Nadamo se da će Grčka ostati u eurozoni. Ali teški pregovori između vlade predvođene Syrizom i "trojke" mogli bi uzrokovati nehotičnu nesreću – nazovimo ju "grčkom nesrećom" – ako se ne postigne sporazum vezano uz financiranje te zemlje u sljedećih nekoliko mjeseci.
Štoviše, Podemos (Mi možemo), lijeva stranka nalik Syrizi, mogla bi doći na vlast u Španjolskoj. Populističke antieuro stranke desnice i ljevice prkose talijanskom premijeru Matteu Renzi. I Marine Le Pen krajnje desne Nacionalne fronte visoko kotira u ispitivanjima javnog mnijenja uoči predsjedničkih izbora u Francuskoj 2017.
Polagano otvaranje radnih mjesta i rast prihoda mogli bi nastaviti s poticanjem populističkih protureakcija na stroge mjere štednje i reforme. Čak i procjene Europske središnje banke da će stopa nezaposlenosti u eurozoni 2017. još uvijek iznositi 9,9% – znatno iznad prosjeka od 7,2% prethodno globalnoj financijskoj krizi prije sedam godina.
A zamor od strogih mjera štednje i reformi na periferiji eurozone uspoređuje se sa zamorom sanacija u središtu eurozone, te poticaj nizu antieuro stranaka u Njemačkoj, Nizozemskoj i Finskoj. Druga prepreka kontinuiranom oporavku su loši susjedi eurozone. Rusija postaje nepopustljivija i agresivnija u Ukrajini, na Baltiku i čak na Balkanu (dok bi sankcije protiv Rusije mogle naškoditi brojnim europskim gospodarstvima).
I Bliski istok gori tik do njih: nedavni teroristički napadi u Parizu i Kopenhagenu, te protiv stranih turista u Tunisu, podsjećaju Europu da bi se stotine domaćih džihadista mogli vratiti iz borbi u Siriji, Iraku i drugdje i izvršiti još napada. Treće, dok politika Europske središnje banke održava cijene zajmova nižim, privatni i javni dug u zemljama periferije, kao udio u BDP-u, je visok i još uvijek raste, jer se nazivnik omjera duga – nominalni BDP – jedva povećava.
Stoga će održivost duga ostati problem ovim gospodarstvima tijekom srednjeg razdoblja. Četvrto, fiskalna politika i nadalje ostaje kontrakcijska, jer Njemačka nastavlja s odbijanjem sve većeg fundusa savjeta da bi trebala provesti kratkoročni poticaj. Stoga, povećana potrošnja u Njemačkoj neće neutralizirati učinak dodatnih strogih mjera štednje na periferiji ili znatni podbačaj koji se očekuje u investicijskom planu teškom 300 milijardi eura za ulaganja u trogodišnjem razdoblju koji je predstavio predsjednik EK Jean-Claude Juncker.
Usporavanje integracija
Peto, strukturne reforme još se uvijek provode puževim korakom, susprežući potencijalan rast. I, dok su strukturne reforme neophodne, neke mjere – primjerice liberalizacija tržišta rada i dubinske promjene u mirovinskom sustavu – mogle bi potaknuti stopu štednje u eurozoni te time dodatno oslabiti agregatnu potražnju (kao u Njemačkoj nakon strukturnih reformi prije jednog desetljeća). Naposljetku, Europska monetarna unija ostaje nepotpuna. Njena dugoročna održivost zahtijeva s vremenom razvoj pune bankovne unije, fiskalne unije, gospodarske unije i naposljetku političke unije.
Ali došlo je do usporavanja postupka daljnjih europskih integracija. Ako stopa nezaposlenosti u eurozoni još uvijek bude visoka do kraja 2016., godišnja inflacija ostane znatno ispod cilja od 2% koji je odredila Europska središnja banka, i fiskalna politika i strukturne reforme izvrše kratkoročno kočenje gospodarskog rasta, jedina moguća igra moglo bi biti kvantitativno popuštanje. Ali trenutna slabost eura – koju potiču takve politike – potiče rast suficita na tekućem računu u eurozoni.
Valutne tenzije
Zaista, sa slabljenjem eura, vanjski računi perifernih zemalja pokrenuli su se s deficita prema uravnoteženosti, te sve učestalije, prema suficitu. Njemačka i središte eurozone već su imali velike suficite; u pomanjkanju politika koje bi potaknule domaću potražnju, ti suficiti su jednostavno još dodatno porasli. Stoga, će monetarna politika Europske središnje banke nastaviti s politikom osiromašenja susjeda, što će dovesti do valutnih tenzija sa SAD-om i ostalim trgovinskim partnerima.
U cilju izbjegavanja tog ishoda, Njemačka mora usvojiti politike – fiskalni poticaj, veću potrošnju na infrastrukturu i javna ulaganja i brži rast plaća – koja bi potaknula domaću potrošnju i smanjila vanjski suficit. Dok god se Njemačka ne pokrene u tom smjetru, nitko se ne može kladiti na robusniji i kontinuiraniji oporavak u eurozoni. (Project Syndicate/Poslovni.hr)
