Kako je manipuliranje valutnim tečajem glavnih igrača ili ograničeno (Kina) ili u potpunosti izostaje (Japan), ovo je savršen trenutak da se u TTP uključi valutna klauzula jer se većina država vjerojatno ne bi tome usprotivila.
Piše: Sajmon Džonson, profesor na Fakultetu za menadžment Sloun pri Institutu za tehnologiju u Masačusetsu (MIT), bivši glavni ekonomista MMF-a, te koautor knjige "White House Burning: The Founding Fathers, Our National Debt, and Why It Matters to You".
U potrazi za načinom kako potaknuti gospodarski rast i stvoriti nova radna mjesta vlada američkog predsjednika Baracka Obame svim silama gura golemi regionalni sporazum o slobodnoj trgovini poznat pod nazivom Transpacifičko partnerstvo (TPP).
No, pristupa li SAD cijeloj stvari ispravno?Početni opseg TTP-a bio je razmjerno skroman. Naime, u njega su bile uključene Sjedinjene Američke Države i niz njihovih trgovinskih partnera (Australija, Brunej, Kanada, Čile, Malezija, Meksiko, Novi Zeland, Peru, Singapur i Vijetnam). No, sada se pridružio i Japan, Južna Koreja pažljivo promatra što se zbiva, a čak ima izgleda da bi se i Kina u doglednoj budućnosti mogla angažirati unutar ovog ili nekog sličnog okvira.
Tipični pristup pri pokušajima zaključivanja sporazuma kojemu je cilj uklanjanje trgovinskih prepreka te istodobno zaštititi ekološke i radne standarde jest tražiti manje, a ne više od pregovarača koji vam sjede sučelice. No, u ovom stadiju TTP je posve drukčiji: izgledi da će postići uspjeh bili bi puno veći kada bi SAD postavio dodatni uvjet da zemlje sudionici ne smiju manipulirati valutom.
'Konkurentna devalvacija'
Jedna od glavnih mana globalnoga trgovinskog sustava u posljednjih nekoliko desetljeća bio je upravo izostanak učinkovitih ograničenja prema zemljama koje obavljaju poprilične intervencije kako bi održale svoju valutu podcijenjenom jer znatno podcijenjena valuta podrazumijeva potencijalno visok trgovinskih suvišak.
Obično takav veliki suvišak uzrokuje jačanje i rast državne valute, zbog čega izvozu pada konkurentnost i raste potražnja za uvoznim proizvodima i uslugama. Međutim, vlast takve države ima moć spriječiti aprecijaciju, i to na dulje razdoblje otkupom stranih valuta. Posljedice su takvih i sličnih intervencija gomilanje rezervi u stranim valutama, većinom dužničkim obveznicama američke vlade.
U jednu ruku SAD od toga ima koristi jer mu to pomaže da održi kamate na niskoj razini negoli bi to bilo u drukčijem slučaju. No, manipuliranje valutom je i nepošten način stjecanja trgovinske prednosti s izrazito negativnim učincima po trgovinske partnere. Međunarodni monetarni fond (MMF) dijelom je osnovan upravo radi sprječavanja tog oblika ekonomske strategije, kojemu je cilj osiromašiti susjeda, zbog koje je 30-ih došlo do "konkurentne devalvacije".
Na žalost, u posljednjih nekoliko godina MMF se pokazao nespremnim ili nesposobnim obaviti tu svoju zadaću.Slično tome, zakonska je dužnost američkoga ministarstva financija odrediti jesu li intervencije pojedinih zemalja u valutni tečaj nepoštene ili nerazumne. U praksi su, međutim, izvješća američkog ministarstva financija na tu temu obično krnja te nemaju nikakve posljedice.
Blaga klauzula
Fred Bergsten i Joseph Gagnon, moji kolege s Instituta Peterson, predložili su da se u TTP uključi valutna klauzula. Ona se zapravo svodi na to da bi se potpisnice složile kako neće manipulirati valutnim tečajem. Takva klauzula može biti nepropusna ili blaža. Najbitnije je pritom što bi došlo do obrata normi i očekivanja. Neki američki dužnosnici podržavaju taj pristup TTP-u, dok mu se drugi opiru.
No, skeptici bi trebali dobro promisliti o izglednoj dinamici u američkom Kongresu kada TTP dođe na glasovanje. Naime, on uživa jaku potporu na Capitol Hillu, kako demokrata, tako i republikanaca, ponajviše u pogledu ograničenja manipulacije valutnim tečajem.
Čak i pojedinci koji su izrazito skloni slobodnijem trgovanju, čak i svojevrsnoj inačici TTP-a, poput Bergstena i Gagnona, smatraju da su neke azijske zemlje prekoračile granicu razumnog ponašanja.Kako je manipuliranje valutnim tečajem glavnih igrača ili ograničeno (Kina) ili u potpunosti izostaje (Japan), ovo je savršen trenutak da se u TTP uključi valutna klauzula jer se većina država vjerojatno ne bi tome usprotivila.
Sudionice bi dopustile plutajuću valutu ili se odlučile za fiksni valutni tečaj. U potonjem slučaju, međutim, morale bi se obvezati da neće bilježiti velike viškove po tekućem računu te gomilati rezerve u stranim valutama. Neprikrivena i opetovana kršenja te obveze rezultirala bi gubitkom posebnih povlastica stečenih u okviru TPP-a.
Politički okvir
Tijek zbivanja ovisit će ponajprije o tome što će se dogoditi na američkim kongresnim izborima u studenome, kao i o tome kako će se ključne figure postaviti za predsjedničke izbore 2016. godine. No, obje su stranke u načelu zainteresirane za potporu odgovornom slobodnom trgovanju te su svjesne pravnih i zakonskih problema.
Manipulacija valutnim tečajem u posljednjih je nekoliko godina bila doista gadna te je negativno utjecala na razne sektore i zajednice u SAD-u, što znači da izabrani dužnosnici sebi više ne smiju priuštiti njezino zanemarivanje. Možemo se samo nadati da će i ostale zemlje sudionici u TTP-u shvatiti kako je uspjeh sporazuma puno izgledniji ako se uvede strog prijekor prema manipuliranju valutnog tečaja. (Project Syndicate/Poslovni.hr)
