Republika Srpska bi izgubila jedan od glavnih stubova ekonomskog suvereniteta ukoliko bi došlo do objedinjavanja supervizije bankarskog sektora i njenog stavljanja pod “kišobran” Centralne banke BiH, rekao je to član Upravnog odbora Centralne banke BiH Vasilj Žarković.

On je istakao da su pritisci za objedinjavanje supervizije nastavljeni i da će biti prisutni i u budućnosti, ali da RS ne smije popustiti pred njima, jer su argumenti na njenoj strani s obzirom na to da su bankarski sektor i bankarska supervizija u ustavnoj nadležnosti entiteta.

*Da li je završena priča o uspostavljanju jedinstvene supervizije bankarskog sektora koja bi bila pod “kišobranom” Centralne banke BiH ili je to pitanje samo privremeno stavljeno pod tepih?

ŽARKOVIĆ: Bankarski sektor i bankarska supervizija su u nadležnosti entiteta. Bankarsku superviziju obavljaju entitetske agencije za bankarstvo, pri čemu Centralna banka ima ulogu da koordiniše djelatnost agencija. Od 2001. do 2005. godine, uz podršku MMF-a, odvijale su se na organizovana način intenzivne aktivnosti na prenosu nadležnosti supervizije banaka sa entitetskog na državni nivo. Aktivnosti na objedinjavanju supervizije i dovođenja pod “kišobran” Centralne banke započete su 18. septembra 2001. godine formiranjem strateške radne grupe za bankarsku superviziju, sastavljene od predstavnika Centralne banke, vlada entiteta, Ministarstva trezora BiH i entitetskih agencija za bankarstvo. Centralna banka je vodila glavnu aktivnost.

Njeni organi su snažno podržali objedinjavanje supervizije i to pitanje, u strateškim planovima, postavili kao pitanje od prvorazrednog značaja. I tadašnji predstavnici RS u organima Centralne banke su tom procesu dali značajan doprinos podilazeći MMF-u, OHR-u i Piteru Nikolu. Nacrt amandmana na Zakon o Centralnoj banci BiH, kojim se bankarska supervizija dovodi pod okrilje Centralne banke, usvojio je Upravni odbor Centralne banke u septembru 2004. godine i upućen je na usvajanje u Parlament BiH. Pošto se radilo o prenosu nadležnosti, zatražena je saglasnost Narodne skupštine RS, koja je odbila zahtjev za prenošenje bankarske supervizije sa entitetskog na državni nivo.

Pritisci za objedinjavanje supervizije su se nastavili i oni će biti prisutni i u budućnosti. U dokumentu MMF-a “Planovi za djelovanje u vanrednim okolnostima i spremnost za krizu u finansijskom sektoru, jačanje bankarske supervizije i stres testovi u bankama” iz maja 2012. godine piše da je “ponovo potvrđen krajnji cilj unificiranja bankarske regulative i supervizije putem spajanja dvije bankarske agencije u jedno nezavisno tijelo na državnom nivou”.

Šta bi za RS značilo prenos nadležnosti supervizije banaka na nivo BiH?

ŽARKOVIĆ: RS bi izgubila jedan od glavnih stubova ekonomskog suvereniteta. Većina stranih banaka imaju svoje banke u oba entiteta. Objedinjavanjem supervizije došlo bi do objedinjavanja stranih banaka u jednu banku, najvećim dijelom sa sjedištem u Sarajevu. RS bi ostala bez jednog broja banaka.

U RS bi se prikupljali depoziti, a odluke o kreditima donosile u centralama. Bili bismo vraćeni na stanje slično predratnom kada su ključne odluke donošene u Sarajevu, pa i odluke o kreditiranju. Ne treba zanemariti i činjenicu da bankarski sektor RS zapošljava oko 3.200 radnika. Po izboru u Upravni odbor Centralne banke mi članovi iz RS oštro smo se suprotstavili angažovanju Centralne banke na objedinjavanju supervizije i njeno dovođenje pod “kišobran” Centralne banke činjenicom da time ulazimo u nadležnost entiteta i izlazimo iz okvira naše nadležnosti utvrđene Zakonom o Centralnoj banci.

Međutim, bilo je pokušaja da se tajnim kanalima, bez znanja Uprave i odobrenja Upravnog odbora, traži tehnička pomoć od misije MMF-a i Svjetske banke iz oblasti makroprudencijalne supervizije da bi na taj način ponovo bilo aktuelizovano pitanje supervizije, ali smo tu namjeru spriječili.

 Još jedno pitanje o kojem se godinama vodi polemika je raspodjela dobiti Centralne banke BiH. Da li RS kao njen osnivač ima pravo na dio dobiti?

ŽARKOVIĆ: Osnivački kapital Centralne banke u iznosu od 25 miliona KM obezbijeđen je iz kreditnih sredstava MMF-a na osnovu stend-baj aranžmana i na osnovu odluke Savjeta ministara BiH od 15. maja 1998. godine. Odluku o osnivačkom kapitalu je mogao donijeti jedino Parlament BiH, a ne Savjet ministara shodno članu 25. Zakona o Centralnoj banci BiH kojim je definisano da početni kapital Centralne banke ima vrijednost 25 miliona KM i da modalitete uplate početnog kapitala određuje Parlament BiH.

Obavezu za servisiranje duga po osnovu stend-baj aranžmana preuzeli su entiteti u odnosu dvije trećine FBiH i trećina RS iz čega proizlazi da su osnivački kapital obezbijedili entiteti iz kreditnog aranžmana i da im pripadaju sva prava iz vlasničkog odnosa, pravo na upravljanje i pravo na ostvareni profit. U to vrijeme predstavnici RS u Upravnom odboru i Upravi Centralne banke propustili su priliku da obezbijede da se Centralna banka organizuje kao akcionarsko društvo, a imali su sve argumente da se izbore za takvu odluku. U svijetu postoje brojni primjeri organizovanja centralnih banaka kao akcionarskih društava.

Pitanje prava na ostvareni profit je u više navrata pokretala Vlada RS i smatram da ovo pitanje treba da pokrenu naši poslanici u Parlamentu BiH. Do 2005. godine ostvareni profit je usmjeravan u generalne rezerve Centralne banke. Usvajanjem izmjena i dopuna Zakona o Centralnoj banci BiH u februaru 2005. godine u Parlamentu BiH raspodjela profita se vrši u odnosu 60 odsto u budžet institucija BiH, a 40 odsto u generalne rezerve. I tu se otvara pitanje ko su stvarni vlasnici Centralne banke i ko ima pravo na ostvareni profit.

To svakako nije BiH, koja nema svog udjela u osnivačkom kapitalu Centralne banke, već su to entiteti koji su obezbijedili osnivački kapital putem kreditnog aranžmana. Smatram da u vezi sa ovim pitanjem treba da bude pokrenut postupak pred Ustavnim sudom BiH. Centralna banka je u budžet institucija BiH zaključno sa 2014. godinom uplatila 402,16 miliona KM. Ovo su velika sredstva i umjesto da idu u razvoj, ona odlaze u potrošnju podstičući osnivanje brojnih nekorisnih institucija na nivou BiH.

Da li je prevaziđeno vođenje monetarne politike na konceptu valutnog odbora i šta se ispostavilo kao dobra strana, a šta kao nedostaci takvog modela?

ŽARKOVIĆ: Ustavom BiH je definisano da se u prvih šest godina monetarna politika vodi po pravilima valutnog odbora. Uskoro će se navršiti 18 godina od primjene ovog modela vođenja monetarne politike. Dosadašnje iskustvo primjene valutnog odbora u BiH je potvrdilo njegove dobre strane – obezbijeđena je cjenovna stabilnost, konvertibilnost i povjerenje u domaću valutu, rast štednje stanovništva i spoljna likvidnost zemlje kroz rast deviznih rezervi.

Cjenovna stabilnost izražena niskom inflacijom jeste primarni cilj svake ozbiljne monetarne politike iz razloga što inflacija proizvodi velike ekonomske i socijalne probleme, dovodi do nesigurnosti u poslovanju, preraspodjele bogatstva od povjerilaca prema dužnicima, pada realnih plata i negativno djeluje na ekonomski rast. Međutim, savremeni monetarni sistemi omogućavaju da se monetarnom politikom, osim cjenovne stabilnosti, mogu postići i drugi ciljevi kao što su ekonomski rast, zaposlenost, stabilnost finansijskog tržišta, uticaj na kamatne stope i kretanje deviznog kursa.

U uslovima globalne ekonomske krize sa kojom se suočava i BiH, vođenje monetarne politike po pravilima valutnog odbora pokazalo je ozbiljne nedostatke i slabosti. Njemu nedostaju ključni instrumenti monetarne politike, koje posjeduju savremene centralne banke i kojima se može podsticajno djelovati na ekonomski rast, zaposlenost, stabilnost finansijskog tržišta, kretanje kamatnih stopa i deviznog kursa kao što su operacije na otvorenom tržištu i politika diskontnog prozora odnosno kreditiranja depozitnih institucija od strane centralne banke.

Da li je izgradnjom novog poslovnog objekta Glavne banke RS Centralne banke BiH zaokružena organizaciona struktura Centralne banke BiH?

ŽARKOVIĆ: Zakonom o Centralnoj banci BiH je definisano da ona obavlja svoju djelatnost na prostoru oba entiteta. Njenu organizacionu strukturu čine Centralni ured, glavne jedinice sa sjedištem u Banjaluci, Sarajevu i Mostaru i filijale u Brčkom i Palama. Centralni ured je od početka rada Centralne banke do maja 2000. godine obavljao djelatnost na dvije lokacije u Sarajevu i jednoj u Palama. Od maja 2000. godine uz saglasnost predstavnika RS u upravljačkoj i rukovodnoj strukturi Centralne banke sektor za istraživanje i razvoj je iz Pala premješten u Sarajevo.

Šta su bili motivi i razlozi za takvu krupnu grešku znaju samo oni koji su to odobrili i učestvovali u tom procesu. Sve se to odigravalo u strogoj tajnosti, bez znanja i saglasnosti institucija RS, predstavnika RS u zajedničkim institucijama i člana Predsjedništva BiH iz RS. Svjesni oslabljene pozicije RS u Centralnoj banci preduzeli smo brojne aktivnosti, a među prioritetima je bila izgradnja poslovnog objekta Glavne banke RS, koja je do tada bila smještena u neadekvatnom i neprimjerenom prostoru. Izgradnju su pratile brojne administrativne prepreke, ali je završena zahvaljujući snažnoj podršci člana Predsjedništva BiH Nebojše Radmanovića, razumijevanju i podršci Upravnog odbora Centralne banke, našoj istrajnosti i nesebičnom angažovanju jednog broja zaposlenih.

Poslovni objekat se sastoji iz tri podzemne i četiri nadzemne etaže, sa modernim sertifikovanim trezorom izgrađenim prema standardima EU koji predstavlja jedini trezor u regionu koji zadovoljava standarde koje traži Evropska centralna banka. Malo je poslovnih objekata na ovim prostorima koji su izgrađeni ovim kvalitetom po cijeni od 2.120 KM po metru kvadratnom. Nabavljena je i instalirana dodatna informatička infrastruktura za rezervne platne sisteme, koji predstavljaju zaokruženu funkcionalnu cjelinu za obavljanje domaćeg i inostranog platnog prometa sa lokacije Glavne banke RS. (Glas Srpske)