BEOGRAD – Srbija tek 2017. godine može da računa na zaustavljanje rasta javnog duga, što je i osnovni cilj mera fiskalne konsolidacije, i žrtvovanja popriličnog dela građana preko oporezovanih oplata i penzija.

Trenutno naša državna dugovanja prelaze 22 milijarde evra što je nešto manje od 70 odsto bruto domaćeg proizvoda (BDP), odnosno svega što privreda i građani stvore za godinu dana. Prema kriterijumima Evropske unije, prezaduženim se smatraju one zemlje čija dugovanja prelaze 60 odsto.

Domaće zakonodavstvo je nešto oštrije i predviđa da javni dug ne bi smeo da pređe 45 odsto BDP-a. Taj prag smo prešli još u vreme kada je ministar finansija bio Mirko Cvetković. Međutim zakon ne predviđa nikakve kazne za prekršioce tog propisa.

Pitanje je, međutim, da li će 2017. godine moći da se preokrene trend rasta javnog duga, jer tada na naplatu stižu petogodišnje dolarske obveznice u ukupnom iznosu od 750 miliona dolara. Uz sve to, zemlje koje su primenile mere slične našim, uprkos oštrom stezanju kaiša nisu uspele da smanje nivo javnog duga, što je bio i osnovni cilj fiskalnih konsolidacija.

Prema analizi Fiskalnog saveta, državna dugovanja su, u proseku stabilizovana, posle tri godine od primena mera za smanjenje minusa u budžetu. Međutim, do pada ukupnog nivoa zaduženosti još nije došlo.

Međunarodni monetarni fond u svom poslednjem izveštaju predviđa da će dogodine u većini zemalja doći do pada. Međutim, treba reći i to da je Fond, od kako je kriza krenula, obično korigovao svoje prognoze. Nažalost, u lošijem smeru.

Branko Drčelić, direktor Uprave za javni dug, kaže za „Politiku” da bi mere fiskalne konsolidacije i aranžman sa MMF trebalo tome da doprinesu. Na pitanje novinara, da li će to biti moguće budući da tada na naplatu dospevaju petogodišnje dolarske obveznice, što će biti veliki teret, Drčelić odgovara:

– Konkretno, te dolarske obveznice Srbija 2017. izdate su u trenutku kada se prinos na petogodišnje obveznice SAD nalazio na istorijskom minimumu, sa kuponskom stopom od 5,25 odsto, što je za nas predstavljao optimalan vid zaduživanja u tom momentu. Kad stignu na naplatu krajem 2017. godine te hartije od vrednosti će verovatno biti reemitovane, odnosno emitovaće se nove obveznice kojim će stare biti zamenjene, tako da to neće uticati na povećanje stanja javnog duga u 2017. godini – objašnjava Drčelić.

Udeo javnog duga u BDP smanjivaće se i tako što se očekuje i da BDP u međuvremenu poraste. Strukturne reforme koje se sprovode, kaže Drčelić, stvoriće veliki potencijal za privredni rast.

Ipak, prema svim relevantnim prognozama, Srbiju u narednom periodu čekaju skromne stope rasta koje dostižu najviše dva odsto. Drčelić kaže da se fiskalnim strategijama obično predviđaju konzervativnije projekcije stope rasta BDP, ali da to nas ne sprečava da radimo na poboljšanju poslovnog ambijenta.

– Aranžman sa MMF-om biće neka vrsta garancije da ćemo do 2017. uspeti da zaustavimo trend rasta učešća javnog duga u BDP – uveren je naš sagovornik.

U slučaju da se obezbede krediti po povoljnijim finansijskim uslovima, jedan njihov deo biće iskorišćen i da se prevremeno otplate krediti uzeti sa većom kamatnom stopom. Da li to znači da će država onda morati da se zaduži po većim kamatama, da bi pokrila deficit u budžetu?

– Ne, uvek su prioritet budžetske potrebe. Dakle, kada se primarni deficit, rashodi za kamate i dospele otplate po osnovu javnog duga plate, onda će jedan deo povoljnih kredita moći da se iskoristi za prevremenu otplatu javnog duga, koji je uzet po nepovoljnijim uslovima.  Ovaj vid optimizacije strukture javnog duga uticaće na smanjenje izdataka za kamate i time će se dodatno doprineti fiskalnoj konsolidaciji u narednom srednjoročnom periodu – zaključuje Drčelić.

U Fiskalnom savetu kažu da je to moguće, ali ako država u narednom trogodišnjem periodu uštedi najmanje 1,5 milijardi evra i ako ne dođe do nepredviđenih troškova. (Politika)