BANJALUKA – Bosna i Hercegovina je jedna od gorih zemalja na svijetu po lakoći poslovanja i nalazi se na 110. mjestu na svijetu, pokazuju podaci internet sajta doingbusiness.org, koji su navedeni na stranici Agencije za promociju stranih investicija BiH.

U Udruženju stranih investitora BiH, koje okuplja investitore koji su do sada uložili preko osam milijardi maraka u BiH i koji zapošljavaju više od 10.000 radnika, najviše se žale na sporu i nedosljednu administraciju, dužinu trajanja upravnih i sudskih postupaka, dugo čekanje na izdavanje različitih dozvola i uvjerenja i velika diskreciona ovlaštenja koja pojedini službenici imaju.

Kako nam je rekao jedan strani investitor koji je u Banjaluci otvorio jedan manji proizvodni pogon, veliki problem su upravo diskreciona prava službenika od kojih traže potrebnu dokumentaciju.

“Ako je, recimo, zakonski rok obrade vašeg zahtjeva 15 dana, onda službenik ima mogućnost da vaš predmet uzme u razmatranje ili prvi ili 15. dan, zavisi od njega. Bez tog rješenja čitav postupak stoji, i vi ste u situaciji ili da počastite službenika da vaš predmet uzme ranije, ili da idete pošteno pa da čekate na milost i nemilost”, kaže taj investitor, koji je zamolio da ne pominjemo njegovo ime. Na pitanje da li je u toj situaciji dao mito, ovaj investitor nije želio direktno da odgovori.

“Uzmite da vas svaki dan kašnjenja započinjanja proizvodnje košta nekoliko hiljada maraka, pa onda izračunajte na čemu ste”, istakao je on.

U posljednjoj objavljenoj Bijeloj knjizi, u kojoj Udruženje stranih investitora svake godine piše o svemu što stvara prepreke stranim investitorima, pominje se i problem nedosljednosti i diskretnosti inspekcijskih i kontrolnih organa.

“Inspekcije često nameću kazne bez dosljedne primjene zakona i propisa. Inspektori pronalaze probleme koji, ili nisu dovoljno precizno definisani u zakonodavstvu ili nisu jasno definisani u podzakonskim aktima. Čak i kada inspektor prihvati izvještaj kompanije, godinu dana kasnije taj isti izvještaj će biti predmet revizije od strane drugog inspektora koji dolazi iz iste institucije. Poruka koja se indirektno šalje stranim investitorima je vrlo negativna i može obeshrabriti postojeće i nove investitore u BiH”, navodi se u Bijeloj knjizi.

Osim toga, kako se ističe, privatni sektor je rijetko uključen u proces izrade novih zakona i podzakonskih akata. U nekim slučajevima, nacrt predloženog zakona nije dostupan široj javnosti, dok javne rasprave nisu pravovremeno objavljene ili su često organizovane u vrlo kratkom roku.

Ranko Milić, predsjednik Unije udruženja poslodavaca RS, kaže da je svima teško poslovati u BiH, a stranim investitorima je još teže.

“Kada je nama teško, koji smo odavde i koji poznajemo i situaciju i mentalitet, možete misliti kako je ljudima koji su ovdje prvi put i koji ne znaju kome bi se okrenuli. Nije nikakvo čudo da stani ulagači izbjegavaju BiH”, rekao je on.

Igor Gavran iz Spoljnotrgovinske komore BiH, kaže da se strani investitori u BiH najviše plaše političke nestabilnosti.

“Čak i da nema korupcije, nedosljednosti i svih tih problema o kojima udruženje stranih investitora govori, sama politička nestabilnost, kada se ne zna kad će biti i da li će biti formirana vlada i slično, odbija investitore od BiH”, kaže on. Gavran smatra da je ključna stvar koju bh. diplomatija mora raditi stvaranje uslova za ekonomsku diplomatiju.

“Vidite strane državnike koji u svojim delegacijama pri posjetama vode privredna izaslanstva. A u mnogim bh. ambasadama nemate ni ekonomiste, a kamoli obučene stručnjake u ekonomskoj diplomatiji”, smatra on.