KOPENHAGEN – Dok Bijela kuća i njeni advokati pregovaraju oko uslova paketa za hitnu ekonomsku stabilizaciju, Danska je napravila ogroman korak ka tome da porazi dosad neviđenog protivnika kao što je virus korona, piše The Atlantic.

Danska vlada ove sermice poručila je privatnim kompanijama u svojoj zemlji koje su pogođene pandemijom virusa korona da će im obezbjediti sredstva za plaćanje čak 75 posto plata njihovih radnika kako bi izbjegla masovna zatvaranja, a posljedično i otkaze. Plan je da će Danska za to izdvojiti 13 odsto od nacionalne ekonomije u naredna tri mjeseca. To je otprilike 25 milijarde američkih dolara podsticaja u Sjedinjenim Američkim Državama, koji će se raspodijeliti u samo 13 sedmica.

Ovo što danska vlada planira mnogi smatraju samoubilačkim potezom koji će dovesti do potpune katastrofe. Možda će Dancima tako i biti, ali sada se nalazimo u krhkom trenutku američke istorije. Sjedinjene Države suočavaju se s najoštrijim ekonomskim padom u proteklom vijeku i statistike koje na trenutak izgledaju potpuno pesimistične čine se pozitivno optimistične samo nekoliko sati kasnije. U narednim sedmicama, čak i danima, agresivan potez Danske mogao bi predstavljati nacrt za to kako svijet može zaobići novu Veliku depresiju.

Da bi saznao više o tome, novinar The Atlantica Derek Tompson razgovarao je s Flemingom Larsenom, profesorom u Centru za istraživanje tržišta rada u danskom Univerzitetu u Aalborgu. Transkript njihovog razgovora prenosimo u cijelosti.

Možete li mi prvo reći što se trenutno događa u Danskoj? Kako izgledaju ulice, kakav je prvi utisak?

Danska je gotovo u potpunosti zatvorila univerzitete, škole, javne ustanove, restorane, muzeje, bioskope. Nije dopušteno okupljanje više od 10 osoba. Granice su takođe zatvorene.

Danska vlada je najavila izuzetno agresivan plan za pomoć radnicima u idućim mjesecima. Recite mi što planiraju učiniti da bi im pomogli? 

Danska vlada pristala je pokrivati troškove plata zaposlenih u privatnim kompanijama sve dok te kompanije ne otpuste ljude. Ako kompanija objavi obavijest u kojoj kaže da mora otpustiti 30 odsto  svojih radnika ili otpustiti najmanje 50 ljudi, država je pristala na sebe preuzeti obavezu plaćanja 75 odsto plata, do 3.288 dolara mjesečno. (Na ovaj način bi se sačuvali prihodi za sve radnike koji zarađuju do 52.400 dolara godišnje.)

Filozofija je ta da vlada želi da kompanije sačuvaju odnos sa svojim radnicima. Biće teže postići jači oporavak ako kompanije budu morale gubiti vrijeme zapošljavajući otpuštene radnike. Plan će trajati tri mjeseca, nakon čega se nadaju da će se stvari vratiti u normalu.

Dakle, vlada nudi pomoć radnicima čiji će se poslovi biti ugroženi zbog ekonomskog kraha uzrokovanog pandemijom virusa. Nisu li kompanije u tom slučaju mogle samo prikupiti novac bez intervencije vlade?

Možda, ali radnici kojima će se nadoknađivati plata ne smiju raditi u tom periodu. Radnicima koji ostanu raditi u svojim kompanijama neće se nadoknaditi tih 75 posto plate.

Neki američki ekonomisti kažu da bi SAD trebao kopirati njemački plan o podjeli posla, tzv. Kurzarbeit, u kojem se smanjuje broj radnika, a zatim vlada preuzima dio plata radnika. Je li plan Danske na tom tragu? 

Ne baš. U njemačkom planu vlada i poslodavac dijele troškove plaćanja posla. Ovdje vlada plaća kompanijama za zaposlene koji idu kućama i neće raditi. Ovim se radnicima isplaćuje plata da ništa ne rade. Vlada poručuje: Mnogo ljudi iznenada prijeti otkaz, ali ako imamo runde otkaza, biće teško adaptirati se kasnije. Danska vlada tim planom želi da kompanija održi svoju radnu snagu tokom krize, kao i plate. Ljudima će se isplaćivati novčana kompenzacija iako će ići svojim kućama i neće ništa raditi.

Mislim da sada razumijem i pokušaću sve sažeti pa me ispravite ako griješim: Danska planira zamrznuti svoju ekonomiju na tri mjeseca. Kažete: Znamo da svi ti ljudi neće moći raditi narednih nekoliko mjeseci. To je neizbježno. Umjesto više rundi masovnih otkaza, nakon kojih slijede i runde zapošljavanja, što će odgoditi oporavak ekonomije, prebacimo cjelokupnu privredu i ekonomiju u škrinju. Zamrznimo ga, a kad se virus povuče, kad se situacija smiri, izvadimo ga iz škrinje i gotovo svi će ostati u kompanijama, odnosno kompanijama u kojima su radili i u januaru kad smo sve zaustavili. 

To je točno to. Zamrzavamo ekonomiju. Jer u protivnom se vlada boji dugoročne štete koja će se nanijeti cjelokupnom sistemu. Vlada se nada da će sve biti gotovo za tri do četiri mjeseca i da tada ponovno možemo pokrenuti društvo.

Što još Danska vlada nudi kao rješenje?

Nekoliko stvari: Vlada želi spriječiti gašenje finansijskog sektora, a za to će država garantovati 70 odsto novih bankarskih kredita kompanijama. To će ih podstaknuti na više kreditiranja i u slučaju više bankrota. Takođe, pauziraće se naknade nezaposlenim osobama. Ljudi obično moraju ići na sastanke u centre za zapošljavanje te moraju podnositi određeni broj zahtjeva za posao kako bi dobili naknadu za nezaposlenost. Postoji puno pravila, ali ta su pravila zasad suspendovana. Nema zahtjeva.Opet sve zamrzavamo.

Takođe, država se složila nadoknaditi kompanijama fiksne troškove, poput najamnina i ugovornih obveza, zavisi o nivou gubitka prihoda. Ako obično prodaju milion dolara u nekom periodu, a sada mogu prodati samo 100 hiljada dolara, gube 90 posto svog prihoda. To će ih kvalifikovati za primanje velike pomoći države za pokrivanje fiksnih troškova.

Takođe, proljetna isplata poreza za kompanije je odgođena do jeseni, a svi javni zaposleni u javnim službama će zadržati plate kad ih pošalju kući.

To zvuči nevjerojatno hrabro i nevjerojatno skupo. Koliko država očekuje da će je to sve koštati?

To će Dansku koštati otprilike 13 posto BDP-a, odnosno oko 25 milijardi američkih dolara.

Kako se to da usporediti s onim što je Danska učinila tokom globalne finansijske krize 2008. godine? 

U to vrijeme nije postojala kriza ovakvih razmjera. Nije bilo velike količine potrošnje. Vlada je bila zabrinuta zbog javnog duga. Vodila se velika i duga rasprava o tome treba li Danska uopšte potrošiti puno novca. Danska je imala jedan od najvećih porasta stope nezaposlenosti tokom posljednje krize.

No danas je danska ekonomija izuzetno snažna. Imamo ogroman višak. Imamo negativnu kamatnu stopu. Mnogo je javnih ušteđevina. Dakle, sada imamo daleko više prostora za manevar. Isto tako, promijenila se i politička situacija. Posljednjih nekoliko godina pokušali smo uložiti više u socijalne izdatke.

Prije deset godina postojala je debata oko podsticaja. Međutim, danas se svi slažu da treba samo spasiti ekonomiju. 

Da. Vlada želi samo spasiti ekonomiju. Filozofija je sljedeća: ako to sada ne učinimo, kasnije će biti skuplje spasiti ekonomiju. Vidjeli smo što virus može učiniti u Italiji, u Španiji. Tako da mislim da su ljudi jako zabrinuti. Suočeni smo s velikom, ogromnom krizom.

Vaša vlada mogla bi potrošiti više od 10 posto BDP-a prije jula. U međuvremenu, u SAD-u još raspravljamo o veličini čekova koje je potpisala vlada, a koje građani možda neće primati sljedećih nekoliko mjeseci. Postoji velika razlika u brzini i veličini reakcije vlade. 

Moram reći da je postupak odlučivanja u Danskoj bio vrlo izuzetan. Imamo deset stranaka u parlamentu. Od vrlo lijevog do stvarno, stvarno desnog političkog uvjerenja. I svi se slažu. O tome postoji gotovo stopostotni konsenzus. To je stvarno nevjerovatno. Ljudi su uvjereni da je sada pametno upravo to učiniti:

Mnoge od tih politika izrađuju se kao tripartitni ugovori između sindikata, udruženja poslodavaca i države. To je zato što u Danskoj većinu regulacija tržišta rada provode sindikati i udruge poslodavaca. Tržište rada regulišu uglavnom vlastitim kolektivnim ugovorima. Da biste sve ovo omogućili, sindikati i udruge poslodavaca trebaju biti dio ovih sporazuma. To je vrlo teško, ali brzo su uspjeli doći do dogovora. Za svega nekoliko dana ovo je bio potpisani sporazum.

Mislite li da je to dobra ideja?

Ne znam. Nitko nije siguran je li to dobra ideja. To je nepoznata teritorija. Mislim da je to dobar pokušaj. Ako se unište privatni životi ljudi i kompanije bankrotiraju, trebaće godine da se sve ponovno izgradi. Stoga, mislim da je to mudra odluka. (Index.hr)