DABLIN – Stotine hiljada mladih ljudi emigriralo je iz Irske u potrazi za poslom poslije izbijanja svjetske ekonomske krize 2008. godine. Zbog toga su pojedine seoske zajednice na ivici da potpuno opuste.

Prema podacima irskog Centralnog zavoda za statistiku, u posljednjih šest godina zemlju je napustilo oko 200.000 Iraca, uglavnom starih između 20 i 30 godina i često fakultetski obrazovanih.

Prošle godine je dnevno prosječno odlazilo 250 Iraca, što je najviša stopa emigracije u nekoj zemlji članici EU, navodi Bi-Bi-Si.

Nikola (26) završila je fakultet u Dablinu i vratila se u rodno selo Balinu, na zapadu Irske, pošto joj je majka operisana. Ona, međutim, planira da uskoro napusti dom i potraži drugdje bolji život.

„Ovde nema ničega“, kaže Nikola i dodaje da je tek po povratku sa studija shvatila da se većina njenih prijatelja u međuvremenu odselila i da ne namjeravaju da se vrate.

Iseljavanje mladih najteže pogađa seoske zajednice, poput one na ostrvu Ahil, na zapadu Irske.

Tu opštinu napustilo je čak 94 odsto onih koji su završili srednju školu – neki su otišli na univerzitete u Irskoj ili drugdje u Evropi, a drugi u potragu za poslom.

Lokalna osnovna škola, koja postoji već 100 godina, ima svega 15 učenika.

„U septembru ćemo imati 12 đaka i samo jednu učiteljicu“, rekao je direktor škole Denis Rendl, upozorivši da bi ta ustanova mogla biti zatvorena za četiri godine.

Rendl strahuje da bi, ako škole budu zatvarane zbog nedovoljnog broja učenika, to moglo da odvrati mnoge mlade porodice koje razmišljaju o eventualnom povratku u rodno mjesto.

„To bi bilo kao da ste ugasili svijeću u mračnoj prostoriji“, upozorio je on.

A samo do prije nekoliko godine su se širom sveta vodile brojne rasprave o činiocima “ekonomskog čuda” u Irskoj.

Analiza privrednog razvoja Irske u razdoblju od 1960. do 2003. godine odgovara na pitanje zašto se on dugo vreme – dve decenije nakon pristupanja Evropskoj zajednici 1973. – usporavao, umesto da se ubrzava, i kako je potom došlo do “ekonomskog čuda”, odnosno zašto se stopa rasta ubrzala u deceniji posle 1993. u meri (na gotovo 8 odsto u srednjogodišnjem izrazu) sličnoj samo prethodno zapaženoj u Istočnoj Aziji.

U toj deceniji irsku privredu karakterisao je intenzivni razvoj. Kao rezultat toga, Irska ne samo da je sustigla zemlje Europske unije, već se približila razvojnom nivou Sjedinjenih Država. Analiza pokazuje da je sve ovo moguće pripisati ne samo povoljnim uslovima Irske, nego i adekvatnoj ekonomskoj politici (uspešna stabilizacija, efikasno podsticanje razvoja) i stranim direktnim investicijama (SDI).

Irsko “ekonomsko čudo” zauzimalo je posebno mesto u nizu sličnih fenomena već više puta zabeleženih ranije (nemačko, italijansko, japansko, južnokorejsko i druga “čudesa”), što je povezano sa činjenicom da je njegova osnovna pokretačka snaga bila obezbeđena masovnim prilivom stranog kapitala koji je doneo veoma efikasnu i konkurentnu visoku tehnologiju u ključne oblasti privrede, poglavito u dinamične grane prerađivačke industrije (mašinogradnja i hemijska industrija).(Agencije)