BEOGRAD – Učesnici Međunarodne konferencije "Socijalne posledicema ekonomskih politika na zapadnom Balkanu" koja je održana u Beogradu imali su podeljena mišljenja o ekonomskim merama koje preduzima Vlada Srbije.

Pojedini učesnici skupa, koji su pokušali da odgovre na pitanja kako pronaći puteve za ekonomski oporavak, stvoriti nova radna mesta i smanjiti siromaštvo u nepovoljnom fiskalnom ambijentu, smatraju da će mere vlade dati rezultate, dok su drugi skloniji da veruju da će efekti biti nedovoljni.

Predsednik Unije poslodavaca Srbije Nebojša Atanacković smatra da je donošenje reformskih zakona počelo da daje rezultate i da poslodavci smatraju da će mere koje preduzima vlada poboljšati ukupan privredni ambijent u zemlji.

Atanacković je naglasio da se procenjuje da će kao posledica gašenja preduzeća u restrukturiranju posao izgubiti oko 50.000 zaposlenih.

"Sasvim je normalno da ljudi ostaju bez posla i to je svuda u svetu tako, ali je problem ako nemaju alternativu da se zaposle na nekom drugom mestu", rekao je Atanacković.

On smatra da će u vremenu koje sledi zajednički nastup poslodavaca i sindikata prema državi biti mnogo češći jer im je sve više interesa zajedničko.

Prema njegovom mišljenju država bi trebalo da uredi privredni ambijent na način da malim preduzećima smanji opterećenja i olakša poslovanje.

Naučni saradnik Instituta za evropske studije Goran Nikolić smatra da će najavljeno otpuštanje ljudi iz javnog sektora biti teško sprovodivo, navodeći da nije tačna "mantra" da u tom sektoru ima viška zaposlenih, naročito u oblasti zdravstva i školstva.

Osim zaposlenih u javnim preduzećima, nigde u javnom sektoru nema viška i te cifre su uporedive sa drugim zemljama u okruženju, kao što su Hrvatska i Crna Gora, koje imaju daleko više zaposlenih u toj oblasti.

Sve mere koje se preduzimaju i koje uostalom preporučuju i neke međunarodne finansijske institucije, teže ka stabilnosti, rekao je Nikolić. I stanje smrti je vrlo stabilno, ali je pitanje da li je to ono što želimo da postignemo, ilustrovao je on.

Nikolić smatra da će problem nezaposlenosti u Srbiji sasvim sigurno biti rešen za 10 do 15 godina, jer će zbog niskog nataliteta, na tržištu rada biti toliko malo ljudi, da nema razloga za brigu – da li će naša deca imati gde da se zaposle?

On očekuje da će država 31. decembra ove godine saopštiti kako je uvidela da su joj neka preduzeća strateški važna i da će nastaviti da ih podržava.

Prema njegovom mišljenju ključne mere koje bi u državi trebalo preduzeti odnose se na subvencije i kurs dinara.

On se zalaže da se subvencije ne ukidaju već ulažu tamo gde su potrebne, dok bi domaću valutu morali da prilagodimo dešavanjima na svetskom tržištu, inače ćemo imati problem sa celom privredom.

Sekretar Saveza samostalnih sindikata Srbije Zoran Mihajlović je istakao da će smanjenje plata i penzija napraviti neke uštede i možda spasiti zemlju bankrotstva na nekoliko meseci, ali se još ne vidi šta će vlada preduzeti kako bi se problemi dugoročno rešili.

Mihajlović smatra, da sindikalne procene govore da će 80.000 ljudi ostati bez posla i to će biti posledica gašenja preduzeća u restrukturiranju.

On je mišljenja, da nije ključni problem veliki broj zaposlenih u javnom sektoru, već veoma mali broj zaposlenih u realnom, gde trenutno radi oko 350.000 ljudi.

To ukazuje da bi trebalo raditi na tome da se poveća broj zaposlenih u realnom sektoru i da je to jedino rešenje koje bi moglo da reši nezaposlenost.

Mihajlović je ukazao i da u Srbiji nema pravog socijalnog dijaloga, jer o čemu god da se diskutovalo na Socijalno ekonomskom savetu, na kraju je presudila vlada.

Ekonomski novinar i konsultant Tanja Jakobi veruje da je pitanje obrazovanja najvažnije, jer bez kvalitetnog obrazovanja nema ni ekonomskog rasta, ni izlaska iz siromaštva i krize.

Ona je ukazala da se u našoj zemlji ne vodi dovoljno računa da je u svetu na delu globalizacija radne snage, i ukoliko ne unapredimo obrazovni sistem, izgubićemo trku sa svetskim tržištem rada.

Međunarodna konferencija o socijalnim posledicama ekonomskih politika na zapadnom Balkanu održana je u organizaciji Međunarodnog centra Ulof Palme i Fondacije Fridrih Ebert.

Celodnevni skup, koji su u hotelu "Metropol" organizovali Međunarodni centar Ulof Palme i Fondacija Fridrih Ebert, otvorili su ambasador Švedske u Srbiji Krister Asp i direktor kancelarije Fondacije Fridrih Ebert u Beogradu, Hajnc Albert Hutmaher.

"Srbija prolazi kroz važan proces tranzicije u smislu jačanja demokratskih institucija i tržišne ekonomije, a na putu ka EU će biti veoma važna socijalna dimenzija reformi", rekao je ambasador Asp.

Podsetivši da je Švedska druga zemlja, posle Nemačke, koja daje najveći doprinos Srbiji u cilju jačanja ljudskih prava i demokratskih institucija, on je istakao da će njegova zemlja nastaviti da pruža takvu podršku u narednih sedam godina, kako je nedavno odlučila švedska vlada.

"Švedski model u poslednjim decenijama zasnivao se na kombinaciji ekonomskog razvoja i legalnih socijalnih zahteva građana", naveo je švedski ambasador i poručio: "Spremni smo da podelimo iskustvo sa drugim zemljama".

Primetivši da je aktuelna tema poznata svima koji žive u EU jer je aktuelna od početka ekonomske krize 2008, Hutmaher je ocenio da mere stroge štednje "možda nisu jedini način da se izađe iz krize pošto je njihova cena veoma visoka".

"Treba naći ravnotežu između fiskalne stabilnosti i ulaganja u infrastrukturu da bi se postigao ekonomski rast kao ključni faktor izlaska iz krize", ukazao je, konstatujući da Srbija prolazi kroz najzahtevniju fazu modernizacije privrede i privlačenja investicija uz povećanje zaposlenosti, što sve treba istovremeno obavljati, pri čemu se "socijalno tkivo uništava".

Sličnog mišljenja je i Ole Ludvigson, poslanik u Evropskom parlamentu (EP) i član delegacije u parlamentarnom Odboru za stabilizaciju i pridruživanje Srbije EU, koji smatra da je potrebno više ulaganja da bi se privreda zemlje pokrenula.

"U EU i EP govore samo o uštedi, bez investicija, ali mislim da nije dobro smanjivati zarade, jer to može da dovede do pada tražnje", istakao je on govoreći na prvom panelu, posvećenom različitim pristupima ekonomskim politikama i socijalnim posledicama.

Navodeći kao primer dugogodišnji nordijski model, Ludvigson ukazuje da su Srbiji potrebni snažni sindikati, jer je to "pravi način za rešavanje problema".

On, takođe, ocenjuje da je veoma važno da teret reformi bude ravnomerno raspodeljen na sve.

To smatra i Tomi Vajdelih, predsednik Evropskog foruma za demokratiju i solidarnost, koji kaže da "svi mi – mediji, civilno društvo, političke partije, glasači – moramo da podignemo glas" u odbranu socijalnih prava inače će, kako upozorava, doći do porasta populizma.

Prema njegovim rečima, pogrešno je "takmičiti se u smanjenju zarada" kao što čine zemlje članice EU, već je potrebno više investirati, inovirati i razvijati "ekonomiju znanja".

On smatra da bi Srbija trebalo da se ugleda pre svega na Hrvatsku i njena iskustva kad je reč o socijalnim uticajima ekonomskih reformi, ali i na Švedsku i druge nordijske zemlje.

Govoreći o iskustvu Hrvatske, potpredsednica Vlade Hrvatske i ministarka za socijalnu politiku i mlade, Milanka Opačić rekla je da je njena zemlja uspela da uravnoteži uštede sa socijalnim pravima.

"Mi idemo na rezove, ali i dajemo vazduha ljudima. Balansiranje je izuzetno važno", istakla je ona, navodeći kao primer jednokratni otpis dugova najsiromašnijim stanovnicima u njenoj zemlji.

U Hrvatskoj, kako je navela, usvojen je racionalni zakon o socijalnoj zaštiti, penzije nisu smanjivane, dok plate jesu, ali zanemarljivo u odnosu na druge zemlje.

Osvrnuvši se na trenutnu situaciju u Hrvatskoj, ona je ocenila da se u toj zemlji ništa nije mnogo promenilo i da EU ne može da rešava njene probleme.

"Evropa će morati da razmisli o drugim modelima. Nema ulaganja, nema zapošljavanja. Ovo je zatvoreni krug", zaključila je Opačić. (Agencije)