Smanjenje kamatnih stopa od strane Europske centralne banke na novu razinu koje su nominalno gotovo na nuli i ispod nule još su jedan pokušaj doprinosa borbi protiv prijetnje od ekonomske stagnacije u Europi. Kamatna stopa za refinanciranje banaka spuštena je sa 0,15% na 0,05%, a na depozite sa -0,1% na -0,2%.

Piše: Ante Žigman, savjetnik u Kabinetu guvernera Hrvatske narodne banke (njegovi stavovi u ovom tekstu ne predstavljaju neophodno i stavove institucije u kojoj je zaposlen)

Tako je razdoblje monetarne politike negativnih kamatnih stopa došlo pred novu prekretnicu jer negativne kamatne stope na depozite više nisu samo privremenog karaktera već su postale dio permanentne monetarne politike i dodatnog pritiska na banke da svoju imovinu ne drže na depozitu kod Europske centralne banke. Naime, kad je prije ljeta Europska centralna banka prvi puta spustila kamatne stope ispod nule, to je zvučalo gotovo nevjerojatno. Zašto bi itko držao novac u banci i za to platio, kada jednostavno može držati gotovinu? Postoji i bojazan pojedinih kreatora monetarne politike (tu prednjači FED) da bi negativne kamatne stope mogle proizvesti smanjenje likvidnosti na prekonoćnom tržištu i dovesti do povlačenja novaca iz cash fondova.

Kada prihod postaje rashod

Kako u stvarnosti izgleda život s negativnim kamatnim stopama? U Hrvatskoj smo još daleko od negativnih nominalnih kamatnih stopa, ali u Europskoj monetarnoj uniji to je već nekoliko mjeseci stvarnost. Treba prije svega reći da smanjenje kamatnih stopa u pozitivnom ili negativnom teritoriju dovodi do istog smanjenja „prihoda“ od kamatnih stopa. S jednom važnom razlikom, da kad kamatna stopa pređe iz pozitivnog predznaka na negativni predznak od „prihoda“ postane „rashod“.

Primjerice, kada bi se kamata stopa smanjila sa 0,5% na 0,25% izgubili bismo isti iznos kao da je kamatna stopa smanjena sa 0% na -0,25%, ali bi u prvom slučaju imali manji prihod, a u drugom slučaju rashod. U stvarnosti, ako poslovna banka danas ostavi 100 milijuna € na godinu dana na depozitu u Europskoj centralnoj banci i ako kamatne stope ostanu na razini od -0,2% na depozit, tada će  poslovna banka nakon godinu dana dobiti 99,8 milijuna €. Ovo je prilično obeshrabrujuća operacija koju nitko od nas ne želi, a to je da kada dođemo po svoj depozit u banku, dobijemo manje nego što smo uplatili u banku.

Što se time želi postići? Centralna banka smanjuje kamatne stope ispod nule na depozite koje poslovne banke s viškom likvidnosti polažu kod nje zbog toga što žele da taj novac završi negdje drugdje. Centralna banka ne želi da taj novac završi kod nje u „sterilizaciji“, već da taj višak likvidnosti banke plasiraju drugim sektorima: poduzećima, stanovništvu, državi, investicijskim fondovima, tržištu kapitala…

Prvi valutni efekti

Centralna banka „kažnjava“ banke koje zbog svoje poslovne politike (strah od rizika) ne žele ulagati u imovinu koja nosi rizik. Centralna banka računa da će doći do veće ponude kredita i smanjenje cijena kredita i drugih proizvoda banke prema drugim sektorima što bi povećalo potrošnju, investicije, pa zatim i proizvodnju, te potaklo rast cijena (izlazak iz deflacije), te u konačnici povećalo BDP. U gospodarstvu koje ima u potpunosti fluktuirajući tečaj, kao što je Eurozona, ovakva politika je nakon nekoliko mjeseci proizvela prve efekte smanjenja vrijednosti eura u odnosu na dolar.

Koliko dugo može trajati situacija s negativnim kamatnim stopama? Negativne kamatne stope na depozite imaju jedinstvenu značajku da gospodarski subjekti i kućanstva radije drže gotovinu nego novac u banci. No, ne očekuje se da će negativne kamatne stope koje su blizu nuli stvoriti veliki pritisak na potražnju za gotovinom, zbog velikih troškova i rizika koje sa sobom nosi posjedovanje gotovine. Mala negativna stopa može se promatrati kao cijena za sigurnost i likvidnost koju nudi bankovni račun.

Međutim, mnogo „niža“ razina negativnih kamatnih stopa, kao što su -3% ili -4%, sigurno bi utjecale na mnoga kućanstva i tvrtke da drže gotovinu umjesto novca na bankovnom računu.  Drugim riječima, negativna kamatna stopa koja je malo ispod nule se može primjenjivati kao alat monetarne politike i to neko dulje vrijeme, što potvrđuje i ovo drugo u nizu smanjenje kamatnih stopa u negativnom teritoriju od strane ECB-a.

Postoje slučajevi kod pojedinih njemačkih banaka koje su svojim klijentima počele naplaćivati negativnu kamatnu stopu na novac koji je stajao na transakcijskom računu, pa čak i na depozite do tri mjeseca. Klijenti su se vrlo brzo okrenuli drugim oblicima u kojima drže imovinu, a to su prije svega državne obveznice. Zašto je tome tako? Zašto ne dolazi do poticanja kreditnog rasta, nego samo do pada prinosa na državne obveznice?

I Hrvatska se okoristila

Pretpostavimo da Deutsche bank ima na raspolaganju na kraju dana 10 milijardi €, te da krene pomagati neku akviziciju ili dati veliki kredit Siemensu da provede neku veliku investiciju. Kada se Siemensu odobri kredit, on će opet biti na računu Siemensa u Deutsche banci. Pretpostavimo da će onda Siemens kupiti robe i usluge od proizvođača koji također imaju svi račune u Deutsche banci, tako će sav novac i dalje ostati u depozitnoj sferi Deutsche banke jer novac nikad ne napušta bankarski sustav. Deutsche bank će na kraju dana ponovno novac „parkirati“ preko noći na računu ECB-a koja će to naplatiti.

Jedan od najlakših načina kako da se banke riješe tog novca je kupovina državnih obveznica. Kupnjom državnih obveznica novac završava na računu države kod centralne banke (ako je kupljen u primarnoj emisiji) što u konačnici ne povećava kreditiranje gospodarstva i kućanstava. Stvarni učinak je povećanje izloženosti prema državi i niži prinosi na državne obveznicama kojima zbog potražnje raste cijena.

Europska centralna banka ima niz ograničenja koji ju onemogućuju u tome da kao FED beskonačno kupuje državne obveznice, pa je kreirala drugačiji mehanizam koji bi trebao dovesti do istog cilja, a to je jeftini novac za državnu potrošnju. U tom kontekstu države kao što su Španjolska, Irska, Grča, Portugal se mogu zaduživati po kamatnim stopama koje su im prije tri godine bile nezamislive, a i Hrvatska se okoristila od te mjere padom kamate koja se plaća na hrvatske obveznice na povijesno najnižu razinu. (Banka.hr)