U Međunarodnom monetarnom fondu nazire se promjena stava oko jednog načelnog filozofskog pitanja: zagovornici potpune slobode tržišta i protivnici državnih intervencija više nisu u modi.
Decenijama su sliku svijeta ekonomista određivali teze dobitnika Nobelove nagrade za ekonomiju Miltona Fridmana i neoliberalna doktrina. Ona je slavila (nad)moć slobodnih tržišta i nije krila svoju skepsu prema državnim intervencijama, pogotovo u obliku preraspodjele novčanih sredstava. Njihova poruka je glasila: "Plima podiže sve brodove" ili, drukčije rečeno, od ekonomskog rasta imaju koristi svi pa i pripadnici nižih slojeva društva. Preraspodjela, pak, tvrdili su, uništava motivaciju onih na vrhu ekonomske i društvene piramide, a to onda šteti svima.
Međutim, u Mađunarodnom monetarnom fondu (MMF) se trenutno nazire zaokret u stavu oko ovog filozofskog pitanja. Džonatan Ostri, zamjenik glavnog ekonomista MMF-a Olivijea Blanšara, uz blagoslov svog šefa je objavio jednu novu studiju ("Redistribution, Inequality and Growth"), u kojoj se po prvi put mogu usporediti istorijske statistike iz velikog broja svjetskih zemalja.
Zaključak studije je da preraspodjela ne nanosi nikakvu štetu, ni u kojem slučaju ne koči rast, dok prevelike razlike u primanjima mogu ugroziti ekonomski rast. Zemlje u kojima je razlika u primanjima zahvaljujući fiskalnoj preraspodjeli manja u prosjeku imaju veći ekonomski rast nego one u kojima je diskrepancija ekstremna.
Naravno da je motivacija važna da bi se ljudi trudili i radili na inovacijama, navodi se, ali istovremeno konstatuje: "Nejednakost u prevelikoj mjeri šteti rastu, na primjer, jer se na taj način onemogućava pristup zdravstvenom i obrazovnom sistemu. To pak potkopava političku i ekonomsku stabilnost, zbog čega investitori oklijevaju s ulaganjima. I ugrožava društveni konsenzus koji je potreban da bi se moglo reagovati na veće potrese."
Autori okupljeni oko Džonatana Ostrija, osim toga, ukazuju da su iz statistika koje su im stajale na raspolaganju mogli samo analizirati mjere preraspodjele kao što su porezi i subvencije. Kada bi se, međutim, uzeli u obzir i drugi izdaci uključeni u preraspodjelu, kao na primjer državna sredstva za školsko obrazovanje i zdravstvo, pozitivni uticaj na razvoj bi, smatraju, bili još veći.
Zaključci ove studije privukli su veliku pažnju jer oni opovrgavaju uvriježene teorije i stoje u protivrječnosti s klasičnim ekonomskim uvjerenjima da je preraspodjela u svakom slučaju štetna, čak i onda kada bi iz političkih razloga bila poželjna i pravedna.
Na kraju su se, međutim, autori studije MMF-a očito ipak prepali vlastitih teza jer izričito upozoravaju da ne bi trebalo iz rezultata ove studije izvesti "konkretna uputstva za politiku". MMF je, međutim, njome zagovornicima preraspodjele "poklonio" nove argumente. Hoće li sami prihvatiti neke od njih, na primjer u formulisanju uslova za kredite pomoći, ostaje za vidjeti.
Studiju na engleskom jeziku možete pronaći na internet adresi:
http://www.imf.org/external/pubs/ft/sdn/2014/sdn1402.pdf
