U posljednjih pet mjeseci cijena nafte pala je za više od 25 posto te se spustila na ispod 80 dolara po barelu, pa i još niže. Ostane li na toj razini, to će imati značajne posljedice, neke dobre, a neke loše po mnoge zemlje diljem svijeta. Međutim, nastavi li padati, što je izgledno, geopolitičke posljedice na neke od država izvoznica nafte mogle bi biti drastične.

Piše: Martin Feldstein, profesor ekonomije na Harvardu, bivši predsjednik Reganovog Vijeća savjetnika u ekonomiji i predsjednik Državne agencije za ekonomska istraživanja

Cijena nafte u bilo kojem trenutku ovisi o očekivanjima tržišnih dionika glede buduće ponude i potražnje. Upravo zbog uloge tih očekivanja tržište nafte jako se razlikuje od ostalih. Primjerice, na tržištu svježeg povrća cijene odražavaju ponudu i potražnju na temelju uroda.

Za razliku od toga, proizvođači nafte i ostali dionici mogu uskratiti ponudu smatraju li da će cijena kasnije porasti ili dodatno opskrbiti tržište procijene li da će cijena dodatno pasti. Naftne kompanije širom svijeta uskraćuju ponudu tržištu smanjenjem količine nafte koju crpe iz tla. Proizvođači nafte isto tako mogu zadržati svoj proizvod u tankerima na moru ili u drugim skladišnim objektima. Ili mogu poslati još nafte na tržište povećanjem proizvodnje. odnosno pražnjenjem skladišta.

Niske kamatne stope

Tržišna očekivanja koja se odražavaju u današnjoj cijeni nafte odraz su buduće potražnje i pojačane ponude u budućnosti. Naime, slabija potražnja odraz je i trenutno oslabljene gospodarske aktivnosti, napose u Europi i Kini, no što je još važnije, dugoročnih promjena na području tehnologije, uslijed kojih će doći do boljeg iskorištavanja goriva u automobilima te pojačane uporabe solarne energije i ostalih izvora koji ne ovise o nafti.

Povećanje potencijalne buduće ponude nafte odraz je i novih proizvoda iz škriljevca, razvoja kanadskih ležišta bitumena i najnovije odluke Meksika da će prepustiti stranim naftnim kompanijama razvoj svojih energetskih izvora.Sve ove promjene u ponudi i potražnji ukazuju na to da će u budućnosti cijena nafte biti niža nego što su akteri u ovom industrijskom sektoru očekivali prije samo nekoliko mjeseci.

Neke od najnovijih promjena u očekivanoj budućoj ponudi i potražnji mogle su se predvidjeti i puno ranije. No ne može se znati kada će doći do promjene stavova i očekivanja. Povijesne fluktuacije cijene nafte odraz su ne samo objektivne stvarnosti, već i tih psiholoških obrata.

Današnja cijena nafte povezana je i s predviđanjima o budućim kamatnim stopama. Naime, proizvođači nafte imaju izbor u pogledu ulaganja: povećati proizvodnju sada, prodati zalihe nafte po trenutnoj cijeni i uložiti zaradu u trenutno niske kamate ili ostaviti naftu u zemlji u vidu investicije. Niske kamatne stope poticaj su proizvođačima da ostave naftu u tlu.

Kada trenutno abnormalno niske kamate na dugoročne obveznice porastu, što će se dogoditi u narednih nekoliko godina, proizvođači će imati više koristi od povećanja ponude nafte i ulaganja posljedičnog dohotka u više stope. Ne dođe li do promjene očekivanja o samim temeljima buduće ponude i potražnje, porast kamatnih stopa potaknut će daljnji pad cijene nafte.

Poticaj potražnji

Niska cijena nafte predstavlja dobru vijest za gospodarstvo Sjedinjenih Američkih Država jer ukazuje na viši realni dohodak američkih potrošača. U SAD-u zbog niske cijene nafte realni dohodak se prebacuje iz ruku proizvođača nafte u ruke građana, što uzrokuje porast u kratkoročnoj potrošnji jer građani troše veći udio svojega dohotka u odnosu na naftne tvrtke.

Iz istog tog razloga, jeftinija nafta služi kao poticaj ukupnoj potražnji u Europi, Aziji i ostalim regijama koje uvoze naftu.Najveći gubitnici uslijed ovog pada cijene nafte uključuju nekolicinu država koje se ne smatraju prijateljima SAD-a i njegovih saveznika, kao što su Venezuela, Iran i Rusija.

Ove zemlje iznimno su ovisne o prihodu od nafte jer se njime financira državna potrošnja, osobito golemi programi transfera. Čak i po cijeni od 75 ili 80 dolara po barelu, navedenim vladama bit će jako teško financijski ostvariti populističke programe koji su im potrebni žele li zadržati potporu javnosti.

Premda su Saudijska Arabija i još nekoliko Zaljevskih zemalja također veliki izvoznici nafte, one se razlikuju od ostalih proizvođača, i to na dva načina. Prvo, njihov trošak crpljenja nafte iznimno je nizak, što znači da će ostati profitabilne i po trenutnim, pa čak i mnogo nižim cijenama. Drugo, goleme financijske rezerve omogućuju im da još jako dugo nastave financirati kako domaće, tako i međunarodne aktivnosti dok istodobno traže način kako transformirati svoja gospodarstva i smanjiti ovisnost o prihodima od nafte.

Geopolitičke posljedice

Daljnji pad cijene nafte mogao bi imati znatne geopolitičke posljedice. Cijena od šezdesetak dolara po barelu naročito bi Rusiju dovela u velike probleme. Predsjednik Vladimir Putin više ne bi bio u stanju održavati programe transfera kojima trenutno može zahvatiti potporu javnosti. Do sličnih posljedica došlo bi i u Venezueli i Iranu.

Ne zna se bi li postojeći režimi u navedenim zemljama uspjeli preživjeti značajan i trajan pad cijene nafte u budućnosti. Za razliku od njih, jasno je da bi zemlje uvoznice nafte od toga imale velike koristi, što se već ostvaruje. (Project Syndicate/Poslovni.hr)