Najavljena smanjenja plata javnoj upravi, institucijama obrazovanja i policiji u Republici Srpskoj izazvala su očekivane reakcije sindikata ali i dosta širih rasprava o opravdanosti ili neopravdanosti ovih mjera. 
Ovakve rasprave su još jednom ukazale na potrebu donošenja jedne dugoročnije politike kada je u pitanju određivanje plata u javnom sektoru. Otvaranje ovog osjetljivog pitanja nije karakteristično samo za Republiku Srpsku i Bosnu i Hercegovinu već se ono nametnulo i u mnogim drugim zemljama pod uticajem svjetske ekonomske krize.
Poznato je da je kretanja plata u javnom sektoru često pod uticajem faktora koji nemaju puno veze sa tržišnim silama koje djeluju na ostalim dijelovima tržišta rada. Ako posmatramo zvanične podatke o kretanju plata koje kontroliše javni sektor, možemo vidjeti da se snažniji rast ovih plata u Republici Srpskoj desio nakon uvođenja PDV-a koji je obezbijedio značajan porast javnih prihoda. Javne plate su tako rasle za 11% u 2006. godini, 8% u 2007. godini, a čak 43% u 2008. godini. Ne treba zaboraviti da je ovaj period obilježen i sa republičkim izborima u 2006. godini i lokalnim izborima u 2008. godini što ide u prilog tvrdnjama da politički ciklusi takođe imaju uticaja na kretanje javnih plata.
Međutim, plate u javnom sektoru putem sistema „spojenih posuda“ imaju veliki uticaj na formiranje visine plata u privatnom sektoru. Ovaj uticaj je veći što je veći udio javnog sektora u ukupnom zapošljavanju. U Republici Srpskoj to je otprilike svaki treći zaposleni dok je u Federaciji taj odnos čak nešto veći. Zbog toga se odluke koje donese država kao najveći poslodavac u pogledu povećanja ili smanjenja plata neminovno odražavaju na pregovarački proces i krajnje odluke koje donesu poslodavci u privatnom sektoru. Na taj način država dobija ulogu de facto lidera u formiranju dinamike plata za cijelu ekonomiju. Da su kretanja plata u privatnom sektoru u Bosni i Hercegovini bila u vezi sa kretanjem plata u javnom sektoru može se vidjeti na Grafikonu 1.
Grafikon 1. Plate u usponu u protekle tri godine
Povećanje prosječne plate, u procentima (%)
Izvor: Kalkulacije autora na osnovu podataka iz zavoda za statistiku Republike Srpske i Federacije BiH
Uticaj kreatanja plata u javnom sektoru je posebno velik na formiranje plata u sektoru usluga dok je on nešto manji u sektoru industrije zbog izraženije međunarodne konkurencije u ovom sektoru. Međutim, u slučaju nekontrolisanog rasta javnih plata negativan uticaj na sektor industrije se ogleda kroz povećanje nezadovoljstva zaposlenih i odliv stručnog kadra iz ovog sektora što neminovno vodi ka slabljenju konkurentnosti.
Javni sektor zbog toga mora izbjeći stvaranje konkurencije poslodavcima iz privatnog sektora. Koliki pritisak javni sektor vrši na druge poslodavce se može približno izmjeriti odnosom prosječne plate u javnom sektoru i prosječne plate u privatnom sektoru. Grafikon br. 2 prikazuje ovaj odnos za Republiku Srpsku, Federaciju BiH i jedanaest evropskih zemalja u tranziciji gjde se može vidjeti da Bosna i Hercegovina prednjači u ovoj razlici što sugeriše da su radnici BiH javnog sektora posebno dobro plaćeni u odnosu na radnike u privatnom sektoru. Na primjer, u Republici Srpskoj je prosječna plata u javnom sektoru u 2008. godini bila veća za 64% u odnosu na prosječnu platu u privatnom sektoru. Treba naglasiti da se podaci za Repubiku Srpsku i Federaciju BiH odnose na 2008. godinu kada su navedena povećanja dostigla svoj vrhunac, tj. kada je ta razlika bila najveća.
Grafikon br.2. U BiH najviša razlika između javnog i privatnog sektora
Postotak razlike imeđu prosječne plate u javnom sektoru i prosječne plate u privatnom sektoru
Izvor: Kalkulacije autora na bazi podatka iz nacionalnih agenicja za statitstiku i EUROSTAT-a
Dodatni negativni efekti neusklađenosti plata u javnom sektoru sa ostatkom ekonomije ogledaju se u povećanom fiskalnom opterećenju ali i slabljenju preduzetničkog duha kroz stvaranje percepcije da najbolji poslovi leže u javnom sektoru. Na Grafikonu br. 2 se može vidjeti da od prvih osam mjesta po relativnoj visini plata u javnom sektoru čak pet otpada na zemlje bivše Jugoslavije što nam sugeriše da je nasljeđe samoupravnog sistema i jakih sindikata javnog sektora ostavilo i te kakvog uticaja. Međutim, činjenice govore da nastavljanje ovakve indirektne socijalne politike kroz politiku plata nije u skladu sa politikom sve većeg trgovinskog otvaranja i jačanja međunarodne konkurencije kojoj je izložen privatni sektor.
Nastupanje ekonomske krize samo je naglasilo potrebu za usvajanjem dugoročnije politike javnih plata koja bi bila bazirana na jasnijim principima. Osnovni princip koji se nameće za utvrđivanje plata u javnom sektoru, a usvojen je u mnogim evropskim zemljama, jeste da svako radno mjesto u javnom sektoru ne treba biti plaćeno više ili manje od uporedivog radnog mjesta u privatnom sektoru. Prema tome, princip otvorenog tržišta zahtjeva da se javni sektor usklađuje prema privatnom sektoru a ne obratno. Da bi se to postiglo potrebno bi bilo izvršiti reviziju visine plata za pojedinačna zanimanja u javnom sektoru te uskladiti njihovu visinu. Važno je naglasiti da bi to podrazumijevalo smanjenja ali i povećanja nekih plata. U velikom broju evropskih zemalja postoje nezavisna tijela koja periodično sprovode ovakve revizije. Nakon izvršene revizije, rast osnovice za obračun javnih plata bi se mogao vezati za rast prosječne plate u privatnom sektoru čime bi se obezbijedila njihova dugoročna „usidrenost“ za privatni sektor.
