BANJALUKA – U prvih devet mjeseci ove godine, više od tri miliona maraka potrošeno je na uvoz svinjskog mesa, preko pet miliona za goveđe, a skoro 44 miliona otpalo je na uvoz pšenice. Dva miliona više, odnosno 46, potrošeno je na uvoz piva, a pet miliona maraka vrijednost je uvezene vode, podaci su Spoljnotrgovinske komore BiH.

Po tim podacima, vidljivo je da je u ovom periodu na uvoz drvnih sortimenata potrošeno preko 2,5 miliona maraka, dok u pojedinim šumskim gazdinstvima u Srpskoj "cvjeta" krađa drveta, što predstavlja dodatnu štetu za preduzeće "Šume Srpske".

Poljoprivredni proizvođači ogorčeni su činjenicom da se novac troši na uvoz, uprkos činjenici da Republika Srpska ima dovoljno kapaciteta da osnovnim namirnicima iz domaće proizvodnje podmiri tržište. Mišljenje je to i predsjednika Udruženja poljoprivrednih proizvođača RS, Vladimira Usorca, koji tvrdi da je Srpska u trgovini s inostranstvom suficit zabilježila jedino u prometu mlijeka.

– Ostalo je katastrofa, posebno što se tiče proizvodnje mesa. Veliki su to problemi za proizvođače, a u isto vrijeme, imamo kapacitete da hranimo Srpsku bez uvoza – kaže Usorac.

On je dodao da se u BiH obrađuje nešto malo više od 40 odsto obradivog zemljišta, dok ostatak zarasta u šikaru. Na tim prostorima se može, kako kaže, hraniti stoka i uzgajati poljoprivredne kulture, tako da Srpskoj, vrlo brzo, ništa od hrane ne bi trebalo iz inostranstva.

– Ne znam dokle ćemo ovako. Nedavno gledam kako su iz jednog preduzeća došli u selo i nude kobasice od 400 grama za marku. Gdje to ima? Jadne su to kobasice i jadni su oni koji će da ih jedu – rekao je Usorac i dodao da se radi o jeftinim uvoznim sirovinama.

On je istakao da će ovakvo stanje trajati sve dok se ne riješe neki od gorućih problema u RS, kao što su pitanja repromaterijala i plavog dizela, te donošenje kvalitetnih zakona iz oblasti poljoprivrede. Usorac smatra da je za državu najbolje da se počne brinuti o poljoprivrednicima, koji mogu da proizvode više nego što nam treba.

Ministar poljoprivrede, šmarstva i vodoprivrede RS, Miroslav Milovanović, mišljenja je da poljoprivrednici iz Srpske mogu da proizvedu dovoljno mesa za domaće tržište, ali je podsjetio da se zbog niza razloga većina njih ne odlučuje za proizvodnju.

– Problem je u klaoničarima, koji otkupljuju živu stoku od proizvođača i plaćaju u gotovini, za male iznose po kilogramu, kako bi izbjegli plaćanje PDV. Kada proizvođač odluči da taj novac uplati na račun, primoran je da od te ionako male svote izdvaja dio za PDV – pojasnio je Milovanović.

On je rekao da će u narednih godinu dana ovaj problem biti riješen revizijom poslovanja klaonica, te donošenjem zakona, usklađenih s evropskim standardima. Time će klaoničari biti obavezni da prilikom klanja stoke, pozovu inspekciju, te da dokažu porijeklo robe i plaćanje PDV.

Milovanović kaže da bi se, nakon što se taj problem riješi, proizvodnja mesa u Srpskoj mogla dići na viši nivo u vrlo kratkom roku. Što se uvoza tiče, proizvođači iz drugih zemalja meso plasiraju po damping cijenama, a takvu situaciju koristi dio proizvođača u Srpskoj.

– Tačno je i da je mlijeko jedini proizvod, u kojem imamo suficit, a to je zbog toga što smo ovu oblast dobro pokrili subvencijama, dok su druge zemlje to zanemarile pa je naše mlijeko konkurentno cijenom na stranom tržištu – rekao je Milovanović.

Stručnjaci upozoravaju da je prekomjerni uvoz vode iz zemalja regiona takođe besmislen, jer Srpska ima dovoljno kapaciteta da obezbijedi kompletno tržište.

– Iz uvoza dolazi mnogo toga, kao da imamo 20 fabrika vode, a ne tri, koje mogu da pokriju potrebe stanovnika Srpske – kaže direktor Fabrike vode "Kruna" iz Mrkonjić Grada, Davor Damjanović.

On je istakao da je voda u Srpskoj veoma čista i na police u prodavnicama dolazi mnogo brže, nego voda iz uvoza, što znači i da je mnogo svježija. Ipak, veliki broj građana, koji koriste flaširanu vodu, opredjeljuje se za strane proizvođače.

Damjanović smatra da je osnovni razlog za takvu situaciju činjenica da su ljudi tokom rata i nakon njega izgubili povjerenje u domaću proizvodnju i teško ih je ubijediti da se radi o kvalitetnim proizvodima.

– Drugi problem jeste činjenica da su punionice vode u Srpskoj relativno mlada preduzeća i proizvodi još nisu formirali svoj identitet. U posljednje vrijeme se vidi napredak u ovom slučaju – kaže Damjanović.

On je istakao da kupovinom domaće vode u boci, potrošači štite sebe ali i ostavljaju novac u Srpskoj a ne daju ga nekoj inostranoj firmi. Tvrdi da je 90 odsto proizvodnje vode u njegovom preduzeću od domaćih sirovina od najsitnijih epruveta koje služe za kontrolu kvaliteta do plastičnih boca i čepova. Jedino se uvoze staklene bočice, kojih nema u proizvodnji u BiH.

Neki od proizvođača artikala, koji se prekomjerno uvoze, prije nekoliko godina su upozoravali da je jedan od krivaca za ovakvo stanje i Sporazum o slobodnoj trgovini, jer je njime data mogućnost da se u BiH uveze sve i svašta, po nižim cijenama, što su trgovci iskoristili. Trgovci imaju svoju zaradu, bilo koju robu da prodaju, a proizvođačima ostaje da se bore za ionako mali komad tržišta sa cijenama, na koje nemaju subvencije od države.

Sve dok se to ne promijeni, prosječan stanovnik Srpske će se oblačiti u kinesku odjeću i obuću, piće srbijansko pivo i hrvatsku vodu, a na kraju će mu na trpezi biti čista slovenačka piletina.

Pomoćnica ministra za trgovinu u Vladi RS, Dušanka Tegeltija rekla je da su do sada jedino proizvođači piva iz Srpske zatražili da se utvrdi prekomjeran uvoz ovog artikla.

– Proces za dokazivanje da se neki proizvod prekomjerno uvozi u BiH je težak i procedure su komplikovane. Pivari su zajedno pokrenuli proceduru za utvrđivanje prekomjernog uvoza u BiH i to u Ministarstvu spoljne trgovine BiH, ali je ta procedura još u toku – rekla je Tegeltija.

Ona je istakla da se u procesu dokazivanja gleda svaka sitnica, te da je potrebno dokazati da su domaći proizvođači stvarno ugroženi uvozom, kao i da se ne radi o paušalnim ocjenama.