Ekonomska situacija u BiH je vrlo dramatična, čemu su doprinijele vlasti koje su neposredno pred izbijanje svjetske ekonomske krize stvorile pretpostavke da se njeni efekti u BiH povećaju, istakao je Rajko Tomaš, profesor Ekonomskog fakulteta u Banjaluci.

On je kazao da su vlasti, opijene rastom prihoda nakon uvođenja PDV-a, novac usmjerile za enormno povećanje javne potrošnje, stvarajući nove institucije, zapošljavajući birokratiju i povećavajući plate. Takođe, rast cijena krajem 2007. i u prvoj polovini 2008. povećao je prihode od PDV-a.

"Nažalost, vlasti to nisu doživljavale kao nagovještaj dolazeće krize, nego kao posljedicu efikasnosti njihove ekonomske politike. Tada, prije krize, ugrađeni poremećaji u sistem javne potrošnje teško se sada mogu otkloniti i dobrim dijelom manifestacije krize proteklih godina rezultat su tih grešaka načinjenih neposredno pred početak krize. U statistici BiH argumente mogu pronaći i oni koji žele da hvale, ali i oni koji žele da kude postojeće ekonomsko stanje. Moju ocjenu o dramatičnosti stanja dajem na osnovu pada realne kupovne moći dohodaka stanovništva, velikoj nezaposlenosti, padu stranih investicija i visokom deficitu platnog bilansa", naveo je Tomaš.

NN: Može li dužnička kriza koja se širi evrozonom ugroziti ekonomiju BiH, prije svega naš izvoz, kao ključni parametar blagog ekonomskog rasta?

TOMAŠ: Naravno. Zbog tog dešavanja u evrozoni treba vrlo ozbiljno shvatiti i graditi vlastitu strategiju prilagođavanja. Potpuno je neizvjesno kako će biti okončana dužnička kriza u evrozoni. Ona vrlo vjerovatno može imati sasvim drugačiji tok od krize u SAD. EU će biti prinuđena da pokuša integrisati i ograničiti fiskalni suverenitet članica evrozone jer bez toga neće moći riješiti dužničku krizu. Takvi zahtjevi će imati političke posljedice s neizvjesnim ishodom. Zbog fiksnog kursa konvertibilne marke prema evru, mi ćemo, nažalost, osjećati sve loše posljedice poremećaja u evrozoni pri svakom izlasku na svjetsko tržište.

NN: Kakva bi mogla biti reakcija matičnih banaka iz Italije, Austrije, Slovenije i drugih zemalja evrozone prema njihovim kćerka-bankama u BiH, ako kriza uzme maha, odnosno da li može doći do smanjenja kreditnih aktivnosti?

TOMAŠ: Sav kapital kojim raspolažu kćerke-banke u BiH je relativno mali prema razmjerama dugova u evrozoni, tako da sa, eventualnim, povlačenjem novca iz naših banaka ne mogu ništa postići, osim izgubiti poslovni ugled. Osim toga, postoje i dva značajna razloga zbog kojih se matične inostrane banke, dok god imaju svoj subjektivitet, neće odlučiti na povlačenje novca iz BiH. Prvo, banke su osnovane po našim zakonima i pod našom su supervizijom. One ne smiju voditi politiku koja će ugroziti domaću ekonomiju. Naše agencije za bankarstvo su dužne da to spriječe. Drugo, kamatna stopa na kredite ovdje je višestruko veća nego u evrozoni. To je jedan od osnovnih razloga zbog čega su te banke i došle u BiH. Prema tome, dok god privreda i stanovništvo može da vraća kredite i plaća kamate postojaće interes matičnih banaka da njihove kćerka-banke posluju na teritoriji BiH. Opstanak tih banaka u BiH više može ugroziti nelikvidnost domaće privrede nego kriza u evrozoni.

NN: Koliko su visoke kamate na kredite problem za privredu?

TOMAŠ: Istina, postoji jedan vrlo ozbiljan problem u domenu bankarstva koji je kod nas zanemaren. Kamate su izuzetno visoke. Privreda s takvim kamatama ne može nikad postati konkurentna. Nažalost, s druge strane, nemoguće je obezbijediti niže kamatne stope. Visok deficit platnog bilansa ovdje diktira visoku kamatnu stopu. Time se naša privreda nalazi u začaranom krugu – bez većeg izvoza ne može dobiti niže kamate, a izvoz ne može povećati ako ne uzme skupe kredite, a sa skupim kreditima ne može biti konkurentna i ne može povećati izvoz. Ovo je jedno od ključnih razvojnih pitanja koje moraju riješiti vlasti.

NN: Da li bi najavljene velike infrastrukturne investicije, poput izgradnje Hidroenergetskog sistema Gornja Drina i autoputa Banjaluka – Doboj, mogle popraviti ekonomsku sliku RS?

TOMAŠ: Svakako, ali pod uslovom da u realizaciji tih projekata budu angažovana u visokom procentu i domaća preduzeća, te da snabdijevanje materijalima i energijom ide sa teritorije RS. U protivnom, naši dugovi će se povećati, a siromaštvo ostati isto. Naravno, i domaća preduzeća moraju dići nivo konkurentnosti i ovladati modernim tehnologijama da bi bili ozbiljni partneri na tako velikim projektima. To im je velika šansa da kroz privilegovane uslove uđu na veliko tržište i obezbijede sebi budućnost. Dakle, te velike projekte moramo koristiti kao priliku za dizanje konkurentnosti domaćih preduzeća i uspostavljanje kooperantskih odnosa za neka buduća tržišta.