Udruženje ekonomista Republike Srpske – SWOT objavilo je treći broj kvartalnog "Newslettera" sa temom broja "Reforme – sad ili nikad" u kojoj smo obradili goruće probleme domaće ekonomije i predložili set reformskih zakona i mjera koje bi nova vlada RS trebala da usvoji i realizuje u cilju poboljšanja poslovnog ambijenta:

Brojne vlade Republike Srpske su u svojim ekonomskim politikama i drugim strateškim i akcionim dokumentima navodili potrebu za strukturalnim reformama, na šta je potrošeno tone papira, ali je, nažalost, to uglavnom ostalo mrtvo slovo na papiru.

S obzirom na ubrzano pogoršanje ključnih makroekonomskih indikatora, sa jedne strane, i činjenicu da će 2015. biti prva postizborna godina, kao takva je politički najpogodinija za reforme, pogotovo bolne, i možda predstavlja i posljednju šansu za preokret ekonomskih prilika u Republici Srpskoj.

Novi zakon o radu – čekajući Godoa

Poslodavci se često suzdržavaju od novog zapošljavanja, jer se teško mogu osloboditi radne snage koja im predstavlja višak, kako bi zaposlili novu, kvalifikovaniju i potrebniju za radnu proces.

Prva je svakako donošenje novog zakona o radu Republike Srpske, koji je najavljivan još prije četiri i po godine, ali nikada nije ugledao svjetlost dana. Poslovna zajednica već duži niz godina ukazuje na potrebu donošenja nove zakonske regulative na tržištu rada, ističući da je postojeći Zakon o radu donesen 2000. godine i u formi prečišćenog teksta usvojen 2007, čime je kao takav prevaziđen i predstavlja jednu od značajnih prepreka povećanja konkurentnosti domaće privrede.

Postojeći Zakon o radu, svima je jasno, nije usklađen sa zakonodavstvom u Evropskoj uniji i uveliko zastarijeva za rješenjima u regionu, prvenstveno po pitanju omogućavanja veće mobilnosti radne snage, odnosno lakšeg primanja i otpuštanja radnika u skladu sa potrebama poslodavaca, kao i lakšeg pronalaska posla za mladu populaciju.

Naime, poslodavci u RS se često suzdržavaju od novog zapošljavanja, jer se teško mogu osloboditi radne snage koja im predstavlja višak, kako bi zaposlili novu, kvalifikovaniju i potrebniju za radnu proces. Naravno, u tom procesu treba maksimalno poštovati odredbe u kojima su navedena prava radnika kako reforma ne bi otišla u drugu krajnost i bila predmet zloupotreba od strane pojedinih poslodavaca. S obzirom da postoji mogućnost da dođe do trenutnog povećanja broja otpuštenih radnika oni bi se trebali zbrinuti kroz jačanje fondova za socijalno ugrožene, ako treba i kroz nova zaduženja.

Domaći i strani investitori odavno ukazuju da pojedine odredbe kako Zakona o radu, tako i drugih propisa iz radnog zakonodavstva destimulativno djeluju na poslovanje i privlačenje novih investicija. Poslodavci naglašavaju da postojeći pravni akt stimuliše kršenje radnih obaveza, jer ima preširoko propisanu zaštitu radnika i u slučajevima grubog kršenja radne discipline, poput nedolaska na posao i neprijavljivanja bolovanja.

Sadašnje rješenje predviđa obavezno formiranje disciplinske komisije koja utvrđuje stepen povrede radne dužnosti i nerijetko oteže postupak i utiče na smanjenje predviđene kazne prema nesavjesnom radniku, što poslodavcu veže ruke u nastojanju da u radnom angažmanu ostavi samo produktivnu radnu snagu.

Privrednici manu postojećeg zakona vide i u plaćanju mnoštva naknada mimo plate radnika, poput regresa, toplog obroka, ogreva i drugih (najizraženija praksa u javnim preduzećima), zatim, plaćenom odsustvu radnika za vjerske praznike i krsne slave, plaćanju otpremnine za cijeli radni staž umjesto samo za period rada kod tog poslodavca, te odredbe o uvećanju broja dana odmora sa godinama radnog staža. Međutim, smatramo da u ovom dijelu postoji prostor za ustupak poslodavaca, jer bi trebalo da budu sagledani i interesi radnika.

Usvajanje novog zakona o radu treba da prati set izmjena zakona iz socijalne sfere sa naglaskom na prebacivanje većeg tereta demografske politike, poput naknada za bolovanje i porodiljskog odsustva, sa poslodavca na državu. Ono što bi ostalo na poslodavcima, trebalo bi kroz poresku politiku pravednije preraspodijeliti na cijelu privredu, a ne da teret porodiljskog odsustva snose samo firme koje mahom zapošljavaju žensku radnu snagu.

Prestrukturiranje javne potrošnje ili ekonomski ambis

Plate u javnom sektoru uskladiti sa platama u privatnom sektoru, što je praksa u mnogim evropskim zemljama

Jedna od reformi se mora odnositi na prestrukturiranje javne potrošnje pri čemu bi jedna od važnijih mjera bila usklađivanje plata u javnom sektoru sa onima u privredi, o čemu je Udruženje ekonomista RS – SWOT pisalo još početkom 2012. godine.

Velika razlika u platama radnika javnog sektora u odnosu na zaposlene u privatnom sektoru sa istim kvalifikacijama, osim velikog finansijskog opterećenja za privredu, podstiče nezadovoljstvo zaposlenih u realnoj ekonomiji a time i odliv stručnog kadra u institucije javne uprave što uzrokuje dodatno smanjenje konkurentnosti privrede. Stoga se neophodnim nameće donošenje dugoročnije politike određivanja plata u javnom sektoru u pravcu da se one ubuduće usklade sa platama u privatnom sektoru, što je praksa u mnogim evropskim zemljama. Da bi to bilo postignuto potrebno bi bilo izvršiti reviziju visine plata za pojedinačna zanimanja u javnom sektoru te uskladiti njihovu visinu, što bi to podrazumijevalo smanjenja, ali i povećanja nekih plata.

U velikom broju evropskih zemalja postoje nezavisna tijela koja periodično sprovode ovakve revizije. Nakon izvršene revizije, rast osnovice za obračun javnih plata bi se mogao vezati za rast prosječne plate u privatnom sektoru čime bi se obezbijedila njihova dugoročna "usidrenost" za privatni sektor.Smatramo da takva mjera neće otjerati radnike iz javnog sektora u privatni, jer bi prosječne plate u javnom sektoru i dalje bile više, a uz to uživaju i veću sindikalnu zaštitu.

Potrebno je takođe analizirati višak radne snage u mnogim upravnim organizacijama javnog sektora i javnim preduzećima koji bi se djelimično mogao riješiti na način da se prekobrojni upute na prekvalifikaciju i premjeste u kontrolne organe (Inspekcija rada, Poreska uprava i druge), koje bi omasovljene i kadrovski ojačane mogle odgovoriti zadatku efikasnije kontrole poštivanja prava radnika i rada na crno, odnosno poreskih utaja, što bi svakako pridonijelo punjenju budžeta.

Pored toga, prestrukturiranje javne potrošnje bi trebalo ići u pravcu smanjenja svih rashodovnih stavki budžeta Republike osim kapitalnih investicija u infrastrukturu. Ukoliko bi nova vlada nastojala izbjećiovakve mjeru, dala bi do znanja da gaji populističke metode održavanja kratkoročnog socijalnog mira koje bi Republiku Srpsku gurnule u ekonomski ambis sa nesagledivnim posljedicama.

Pravna (ne)sigurnost

Sporost u rješavanju predmeta, neujednačena sudska praksa, needukovanost sudija u privredno-finansijskim sporovima, velika su boljka pravosudnog sistema

Treća ključna reforma bi bila reforma pravosuđa. U toj oblasti se proteklih godina pokušalo nešto promijeniti formiranjem privrednih sudova, ali, nažalost, oni ni izbliza nisu donijeli očekivane rezultate. Sporost u rješavanju predmeta, neujednačena sudska praksa, needukovanost sudija u privredno-finansijskim sporovima, pogotovo u složenijim predmetima, velika su boljka pravosudnog sistema i jedan od razloga izostanka većih investicija.

Poseban problem predstavljaju i inspekcijske kontrole gdje je takođe prisutna neujednačena praksa, nedovoljna obučenost inspektora, što prouzrokuje ne samo pravnu nesigurnost, već i nejednak položaj, nekonkurentnost, selektivan pristup inspekcija koje regulišu rad privrednih društava i preduzetnika. U takvoj situaciji je teško očekivati razvoj preduzetničke kulture i porast investicija.

Visok stepen korupcije je, takođe, ogromna prepreka povećanju konkurentnosti privrede. Poražavajući je podatak da je BiH u zadnjem godišnjem izvještaju organizacije "Transparency International" svrstana na 80. poziciju među 175 zemalja svijeta prema indeksu percepcije korupcije, po čemu je najgora zemlja u regionu. Situacija u RS po tom pitanju sigurno nije ništa povoljnija u odnosu na cijelu zemlju, što zahtjeva strategijske planove i suštinske realizacije na smanjenju tih devijantnih pojava.

Obrazovni sistem postaviti na zdrave temelje

Reformisani obrazovni pristup mora odbaciti dogmu reprodukcionog učenja i preorijentisati se na kreriranje znanja kroz praktičan rad i rad u timskim uslovima, kako bi školovani kadar odmah bio spreman za posao

Ključni strukturni problem obrazovnog sistema je neusklađenost znanja koja se stiču u našim obrazovnim ustanovama sa uslovima i potrebama tržišta rada, gdje se, prije svega, nameće potreba čvršćeg institucionalnog povezivanja obrazovnih institucija i poslovne zajednice. Oni bi morali zajednički djelovati i kreirati posve drugačiji obrazovni plan, a posebno upisnu politiku na visokoškolskim ustanovama.

Reformisani obrazovni pristup mora odbaciti dosadašnju dogmu reprodukcionog enciklopedijskog učenja i preorijentisati se na kreriranje znanja kroz praktičan rad i rad u timskim uslovima, kako bi školovani kadar odmah bio spreman za posao koji donosi dodatni kvalitet, kako zaposlenom, tako i poslodavcu. U redovnom obrazovanju treba redukovati broj obaveznih predmeta ili, u najmanju ruku, smanjiti obim gradiva baziranog na teorijskim znanjima, a jačati praktične vještine, podsticati inovativnost, podizati preduzetničku kulturu i finansijsku pismenost kroz preoblikovanje nastavnog plana i programa.

Za postojeće stanje dijelom je kriva i indolentnost samih privrednika, koji ne prepoznaju prednosti prakse učenika u preduzećima iako bi ona trebalo da predstavlja idealan način selekcije kadrova za budućnost.

U vanrednom obrazovnom sistemu su napravljeni određeni pomaci kroz formiranje Zavoda za obrazovanje odraslih u okviru Ministarstva prosvjete i kulture u Vladi RS, koji pokušava da neutrališe manjkavost redovnog obrazovanja. Takve aktivnosti, ipak, treba da budu sveobuhvatne i pomognu kako u pomenutom prestrukturiraju radne snage u javnom sektoru tako i prekvalifikacijama i dokvalifikacijama za lakši pronalazak posla u privatnom sektoru.

Rasteretiti privredu u segment rada

Silni parafiskalni nameti moraju biti redukovani ili ukinuti, jer predstavljaju prepreku širenju poslovnih aktivnosti postojećih firmi i otvaranju novih biznisa

Nezaposlenost je naš ključni makroekonomski problem pa bi rasterećenje rada, odnosno smanjenje stopa poreza na dohodak i doprinosa, predstavljalo logičnu mjeru. Silni parafiskalni nameti, koji uglavnom služe za finansiranje republičkih i lokalnih javnih organizacija i agencija, moraju biti redukovani ili ukinuti, jer predstavljaju realnu prepreku, kako širenju poslovnih aktivnosti postojećih firmi, tako i otvaranju novih biznisa.

Prema nekim analizama, više od 5% ukupnih troškova poslovanja svakog privrednog društva u BiH odnosi se na troškove parafiskalnih nameta, dok oni samo privredi u RS godišnje uzmu više od 200 miliona KM i to u uslovima postojeće krize i nelikvidnosti. Stoga je neophodno fiskalno rasterećenje privrede koje kratkoročno može donijeti pad budžetskih prihoda, ali bi oni vrlo brzo bili neutralisani povećanjem broja novih prijavljenih preduzetničkih radnji i privrednih društava, smanjenjem sive ekonomije, te dosljednim poreskim i inspekcijskim kontrolama poštovanja poreskih i drugih obaveza poslodavaca.

Investiranje u infrastrukturu

Potrebna ulaganja u zaštitu od poplava i sisteme navodnjavanja, te u izgradnju preduzetničkih zona sa kompletnom komunalnom i saobraćajnom mrežom

Kapitalne investicije u infrastrukturu čine još jedan segment mjera koje treba preduzeti, prije svega, u strateškim granama, kao što je poljoprivreda. Ulaganja u zaštitu od poplava i sisteme navodnjavanje prijeka su potreba u uslovima ubrzanih i dramatičnih klimatskih promjena koje izazivaju pojavu elementarnih nepogoda, od dugih sušnih perioda do katastrofalnih poplava i nastanaka velikih klizišta.

Drugi pravac infrastrukturnih ulaganja trebalo bi da ide u izgradnju preduzetničkih zona sa kompletnom komunalnom i saobraćajnom mrežom, koja bi, uz istovremeno provođenje mjera na fiskalnom rasterećenju, bila podsticajna za strane investicije, otvaranje novih biznisa i uvođenje savremenih tehnologija bez kojih nema jačanja privredne konkurentnosti i ekonomskog razvoja. Nova vlada RS, sa druge strane, ne bi trebalo da pati od megalomanskih putnih projekata u postojećem nivou privrednih aktivnosti, jer bi privrednici od toga mogli imati više štete nego koristi, zbog posrednog finansiranja takvih projekata.

Efekti svih pobrojanih mjera bi se ogledali u povećanju produktivnosti i prihoda privrede, povećanju zaposlenosti u srednjoročnom periodu, zatim, smanjenju sive zone i nelojalne konkurencije, rastu direktnih stranih investicija te značajnijem i redovnijem plaćanju poreskih obaveza privrede prema državi. (SWOT)