BEOGRAD – Poplave neće moći da nam budu alibi za to što ove godine neće biti privrednog rasta, jer, nažalost, do uvećanja „nacionalnog kolača” ne bi došlo i da nije bilo ove elementarne nepogode. „Optimistički” scenario za nas je bio da bruto domaći proizvod (BDP) može da poraste samo za jedan odsto govorile su prognoze Narodne banke Srbije, Fiskalne strategije Ministarstva finansija, kao i stručnjaka okupljenih oko časopisa „Makroekonomske analize i trendovi”. Sada će svakako te projekcije morati da se menjaju naniže. Pitanje je za koliko, da li ćemo ući u „minus”ili ćemo biti na onome što se zove „pozitivna nula”.

Milojko Arsić, profesor beogradskog Ekonomskog fakulteta,potvrđuje da se nama, nažalost, vrednost BDP-a ove godine ne bi povećala i da nije bilo katastrofalnih poplava. Njegova predviđanja su da bi bili negde oko „nule”. Statističke procene za prvo tromesečje nisu bile ohrabrujuće: rast BDP-a bio je samo 0,4 odsto. Konačni rezultat će, verovatno, biti lošiji, jer su, kaže preliminarne procene uvek pozitivnije.

Nas ni do sada nije imalo šta da „pogura”. Efekat rasta zbog izvoza „Fijata” je iscrpljen, i samo vanredno dobra poljoprivredna sezona bi omogućila rast. Međutim, malo je verovatno da će jedna za drugom uslediti dve izuzetno dobre poljoprivredne sezone. Tek sada, posle poplava, to je nemoguće.

– Najveću štetu pretrpela je poljoprivreda. Voda je uništila najplodnije parcele pored reka, verovatno one na kojima se gaji povrće koje ostvaruje veći dohodak od, recimo, žitarica. I stoka je uginula – kaže Arsić.

On dodaje da su elektroenergetski kapaciteti tokom poplava pretrpeli velike štete, ali da to nije uticalo na druge privredne delatnosti, jer je uvozom struje obezbeđeno redovno snabdevanje preduzeća i građana.

– Poplave neće znatnije uticati ni na ukupnu proizvodnju struje u Srbiji u ovoj godini i na pad BDP-a po tom osnovu. Prekid u proizvodnji je bio kratkotrajan, a najveće štete su u Kolubari i TENT-u, koji inače tokom letnjih meseci smanjuju proizvodnju struje zbog redovnog remonta – kaže Arsić.

Upitan da li obnova uništenog može da da zamajac rastu BDP-a naš sagovornik odgovara da u okolnostima u kojim se nalazi Srbija to nije moguće.

– Da nismo u ovako teškoj fiskalnoj situaciji država bi mogla da poveća minus u državnoj kasi, da se zaduži i da na taj način obezbedi dodatna sredstva kojima bi se možda i generisao rast BDP-a. Međutim, fiskalni deficit u Srbiji u ovoj godini će, ako se ništa ne preduzme, iznositi oko osam odsto BDP-a, a javni dug će krajem godine biti blizu 70 odsto BDP-a, pa povećanje deficita i dodatno zaduživanje nisu mogući. Država nije sačuva fiskalni prostor u „normalnim” vremenima, kako bi mogla u vanrednim okolnostima da poveća minus u državnim finansijama i da se dodatno zaduži. Nažalost mi smo te karte „potrošili” – smata Arsić.

U okolnostima u kojima se nalazi Srbija sredstva za sanaciju šteta od poplava mogu se obezbediti preraspodelom budžetskih sredstava, prenamenom odobrenih kredita ili uvođenjem nekih privremenih poreza. Ništa od navedenog neće doprineti rastu BDP-a, ali će uticati na ublažavanje njegovog pada što u postojećim okolnostima nije malo. Ukoliko se sredstva namenjena za gradnju novog puta preusmere na sanaciju postojećeg to neće povećati BDP, kao što se to neće dogoditi ni uvođenjem poreza ili promenom namene odobrenih stranih kredita. Pozitivan uticaj na rast BDP-a imaće samo donacije iz inostranstva, ali će njihov uticaj biti skroman.

Dve vrste šteta

Poplave su privredi Srbije nanele dve vrste šteta, koje su međusobno tesno povezane. Prvu vrstu čine štete na imovini: zemljištu, putevima, prugama, farmama, radnjama, lokalima, stambenih objektima, proizvodnoj opremi, trajnim potrošnim dobrima, i ostaloj imovini. Štete na imovini ukazuju na to koliko je usled poplava smanjeno društveno bogatstvo Srbije, proizvodno i neproizvodno. Drugu vrstu šteta čine dohoci koji su izgubljeni usled toga što navedena imovina neće moći da se privremeno ili trajno koristi. Izgubljeni dohoci obuhvataju propuštenu zaradu preduzeća, preduzetnika, poljoprivrednika, ali i to što vlasnici stambenih objekata neće neko vreme ili trajno moći da ih koriste. (Politika)